Dinamova publika je razmažena i želi naslov, ali otišli su neki najbolji igrači

Na lijep način Dinamo se prisjetio svoje zlatne generacije, onih koji su nakon 27 godina čekanja u Zagreb 1982. donijeli naslov prvaka. Tom je prigodom jedan tramvaj posebno uređen u znak sjećanja na tu čudesnu nogometnu godinu, s fotografijama i tekstovima iz tih dana. I taj je tramvaj jučer vozio gradom sa simboličnim brojem 82, a u njemu su mjesta našli svi koji su se uspjeli okupiti iz te generacije.

Došao je i tadašnji veliki Dinamov šef Miroslav Ćiro Blažević, a i njegov pomoćnik i igrač iz još sjajnije generacije iz 1967., Rudi Belin.

Ćiro: Hvala Dinamu

- Hvala vam što ste se okupili u tolikom broju, vi ste i dalje dio našeg kluba. Tu je iz generacije 1967. i naš Rudo Belin. Bilo je još velikih generacija, one su vrijednost našeg kluba i svaki veliki klub drži do toga, do svojih generacija i to ga čini velikim, pa i najvećim na ovim prostorima. Želim vam da se još dugo družite i da se radujete Dinamu, da zajedno s vašom tradicijom idemo dalje i ne sumnjam da ćemo to zajedno i ostvariti - rekao je Dinamov predsjednik Mirko Barišić.

I Ćiro je poveo svoje sinove u taj tramvaj, Marijan Vlak, Marko Mlinarić, Stjepan Deverić, Džemal Mustedanagić, Zvonko Marić i Gordan Mohor te legendarni fizioterapeut plavih Josip Čačković provezli su se njime gradom družeći se.

- Lijepo je što smo se okupili da se prisjetimo te lijepe godine iako smo se tada morali boriti i protiv struktura i protiv režima koji nije bio oduševljen time što je Dinamo bio prvak, a razloge tome svi znaju. Ova generacija koju ja zovem, zbog egoizma, mojom generacijom, koju sam ja imao privilegij voditi, to su sve vitezovi. Moj prijatelj Belin i ja vodili smo momčad u duhu koji je morao donijeti ploda. I osobito sam zahvalan predsjedniku Barišiću i upravi Dinama što su napravili ovu predstavu koja samo potvrđuje klasu ovih legendarnih igrača. I to potvrđuje da se neke velike stvari u Dinamovoj obitelji ne smiju zaboraviti. Jako sam dirnut ovime jer vrijeme briše neke stvari i hvala Dinamu što je evocirao ono što je bilo prije 40 godina, a bilo je to povijesno - rekao je Ćiro.

U tramvaju je bilo vrlo opušteno, Mlinarić se prisjetio:

- Dobro se sjećam kako sam tramvajem išao ne trening, s Kajzerice pješice na Savski most pa tramvajem broj 10 koji je vozio na Borongaj, a na pola puta upali bi još neki suigrači. Čega se prvo sjetim? Pa da je prošlo već 40 godina od tada. (smijeh) Ali, sjećanja su i dalje svježa, a tadašnje emocije još uvijek su tu.

Zanimalo nas je kako Mlinka vidi današnju borbu za naslov.

- Nadam se da ćemo biti prvi. Nemojmo zaboraviti da je Dinamo izgubio dva-tri najbolja igrača, Majera, Gvardiola i Jakića, nisu došle odgovarajuće zamjene, ali Dinamo je i dalje prvi i nadam se da će i nakon zadnjega kola biti na tome mjestu. Bodovi se broje, ali znamo da je naša publika razmažena kao i publika Reala, Barcelone i ostalih velikih klubova. Navijači žele i pobjede i prvo mjesto, ali i atraktivnost. Dosta je mladih novih dečki i potrebno je vrijeme da se sve to ukomponira - pričao nam je tijekom vožnje Marko Mlinarić.

'Marš van!' i 'Vraćaj se!'

Stjepanu Deveriću svidjelo se to neobično obilježavanje 40. godišnjice od osvajanja naslova prvaka 1982., a izdvojio je pogodak kojeg se posebno sjeća:

- Teško je bilo što izdvojiti jer je cijela ta godina bila euforična, tada nitko nije razmišljao o bilo čemu drugome, samo o sljedećoj utakmici, cijeli grad živio je za Dinamo. A svaki gol ima svoju priču, uvijek vam je drago kad zabijete, ali moram izdvojiti onaj gol Hajduku u Splitu gdje smo zabili Zajec i ja - rekao je Deverić te o Dinamu danas dodao:

- Rezultati su u redu, Dinamo je bio fokusiran na Europu, i opet je postigao lijepe rezultate. Momčad se malo promijenila, ali Dinamo i dalje vodi u HNL-u i vjerujem da će naslov osvojiti s većom bodovnom prednošću.

Na kraju je bilo i puno zafrkancije, prisjećanja na šale i anegdote, a Zvonko Marić, Marko Mlinarić i Gordan Mohor oponašali su Ćiru.

- 'Marš van!'. Tako nas je znao tjerati iz svlačionice. A kada bismo već bili na vratima, povikao bi još glasnije: 'Vraćaj se nazad!'. Sve to uz psovke, naravno - smijao se prisjećajući se Mlinka.

- Kakvi ste vi bili mangupi, a i ostali ste mangupi - uzvratio im je Ćiro na kraju vožnje tramvajem broj 82.