Nekako je postalo uobičajeno da se uoči velikih sportskih događanja snimaju filmovi o sportskim velikanima ili važnim događajima namijenjeni globalnoj publici.
Posljednjih godinu dana dva su nogometna velikana dobila cjelovečernje filmove. Uz Bobbyja Moorea, godine odrastanja ipak najvećeg od svih ovjekovječene su u filmu jednostavnog imena “Pelé: Rođenje legende”.
Riječ je o biografskom filmu koji prati Peléovo djetinjstvo do osvajanja Svjetskog prvenstva 1958. kada je imao tek 17 godina. Produkcija je nevjerojatno kvalitetna, dok ga gledate doista imate dojam kao da se nalazite u faveli brazilskog mjesta Três Corações gdje je odrastao Edson Arantes do Nascimento.
Producenti su se potrudili i oko naglasaka, detalja njegova stasanja kao nogometne zvijezde. Nije da sve to skupa nije poznato, no ovaj put to je učinjeno tako da pobuđuje emocije, podučava one koji su možda premladi da bi im znanje o Peléu spadalo u opću kulturu.
Film su uveličala jaka glumačka imena poput Vincenta d’Onofrija, koji je ulogu trenera Feole protumačio na sebi svojstven, osebujan način.
Colm Meaney glumi trenera Švedske Georgea Raynora. Film je pametno složen, riječ je o prikazu odnosa između Peléa i njegova oca u kojem leži ključ uspjeha najvećeg nogometaša u povijesti.
Njegov otac, poznat pod imenom Dondinho, također je bio nogometaš koji je zbog ozljede morao prekinuti sportsku karijeru, ali je brzo primijetio da ima nadarenog sina i učio ga je igrati što više lijevom nogom, kako bi i s njom bio jednako spretan kao i s desnom.
Njihov je odnos atraktivno prezentiran nogometnim scenama u uvjerljivo dočaranom ambijentu. Kad se provjeri ekipa iza filma, producent Brian Grazer i braća Zimbalist, jasno je da promašaja nije ni moglo biti. Malo smeta što je veliki brazilski nogometaš José Altafini prikazan u lošem svjetlu, što nisu najbolje prihvatili ni mediji jakih nogometnih zemalja koji su o filmu pisali.
Film o Peléu, koji se u jednoj sceni i sam pojavljuje, dotiče i temu “ginge”. Naime, iako je snimanje počelo prije prošlog Svjetskog prvenstva na kojemu je Brazil neslavno prošao, često se u “Rođenju legende” čuje izraz “ginga” ili “igraj po gingi”.
Ginga je prethodnica borilačke vještine capoeire i poveznica crnih brazilskih igrača s matičnim Crnim kontinentom, a u nogometu označava tipično brazilski, maštovit i zaigran način igre.
Način igranja po gingi držao se glavnim krivcem za loš rezultat na SP-u 1950., a neki misle da je ista situacija bila i prošle godine kad se nije igralo po gingi. Nategnuta, ali interesantna pretpostavka. No, slažemo se da je brazilski nogomet doista u međuvremenu izgubio dušu.
to je bio nogometas, vanserijski.