Brešanova nova komedija “Koja je ovo država”, čija će premijera biti 17. prosinca u rezidenciji Ivice Todorića, Kulmerovim dvorima, izazvala je nezapamćen interes javnosti. U filmu uz glumce Gorana Navojca, Gorana Bogdana, Bojana Navojca, Krešimira Mikića i Lazara Ristovskog glumi i Zvonimir Sunara Suki, producent HTV-a u Sportskoj redakciji, prijatelj s gotovo svima poznatima iz javnog i političkog života. Zvonimir Sunara, koji u filmu igra ulogu ministra pravosuđa, kaže da mu je to bilo lijepo iskustvo i da mu nije bilo jednostavno iako je imao kakvo-takvo iskustvo u glumi.
– Prije toga imao sam ulogu u emisiji “Je l’ me netko tražio”. Kada sam počeo raditi u “Saloonu” tražili su statista. Malo-pomalo došao sam do toga do čega sam došao. Isto tako, glumio sam nešto i u “Crno-bijelom svijetu” – kaže Suki koji jedva čeka promociju filma koji će, po njegovu mišljenju, izazvati val pozitivnih reakcija i desne i lijeve opcije u Hrvatskoj.
Redatelj najgledanijih hrvatskih filmova, Vinko Brešan, ovaj put snimio je film čiji su protagonisti general, ministar te bijesni umirovljenici, a u tri priče crne komedije raspleću se poznati hrvatski politički scenariji. Njihova povezanost otkriva se polako tijekom filma, a zaplet počne nakon što se ministar, koji je došao položiti kamen temeljac za novo krilo kaznionice, zaključa u zatvorsku ćeliju i ne želi izići.
– Ja sam tu kao ministar pravosuđa bio vrlo bitan. Trebao sam donijeti odluku o jednom ministru i donio sam je rezolutno. Trebalo ga je maknuti jer se radilo o kriminalu – govori Suki otkrivajući nam kako se, kada je dobio ulogu, pripremajući se za film dosta družio s ministrom pravosuđa Draženom Bošnjakovićem.
Plenković dao Banske dvore
– Vinko Brešan i Ivan Maloča dali su mi tu ulogu jer su htjeli da je upravo ja glumim. Naravno da sam prihvatio. Naime, Brešan mi je u jednoj zafrkanciji još prije deset godina rekao da će mi dati ulogu u jednom filmu. I ispunio je svoje obećanje. Kako bi sve bilo autentično, snimali smo to u Banskim dvorima – govori Suki ističući kako mu je puno pomogao glumac Mladen Čutura, koji je glumio ministra uprave.
– Kad god me uhvatila trema, on mi je uvijek davao podršku i hrabrio me. Zaista sam od prve sve snimio, a Brešan je bio oduševljen jer nije bilo nikakvih ponavljanja snimanja. Ja nisam glumac i u film sam ušao doslovno s ceste. Tako da uz talent koji mi je Bog dao i podršku kolega sve je ispalo odlično – zadovoljan je Suki otkrivši nam da su naposljetku kako su uspjeli snimati u Banskim dvorima.
– Brešan i Maloča poslali su u Banske dvore zahtjev za snimanje filma. Međutim, proces dozvole ubrzao se zahvaljujući jednoj subotnjoj kavi u “Bulldogu”. Naime, premijer Plenković sjedio je s ministricom kulture Ninom Obuljen-Koržinek i još nekoliko ministara i pitao me glumim li u filmu “Koja je ovo država”. Odgovorio sam da glumim, na što mi je on rekao da ću dobiti njegov kabinet. Imam korektan odnos s vjerodostojnim premijerom pa smo na raspolaganju imali cijelu zgradu Vlade – kazao je Suki napominjući da je i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, kada je saznala za snimanje filma, bila voljna ustupiti i Pantovčak ako zatreba.
– Da sam dobro odglumio svoju ulogu govori i nova ponuda Ivana Maloče za novu ulogu u drugom filmu. Tko zna, kako je sve krenulo, možda iduća ponuda dođe iz Hollywooda – kroz smijeh kazao je Suki.
Zvonimir Sunara Suki jedan je od rijetkih koji je prijatelj gotovo sa svima, poznatima, moćnima i bogatima iz javnog, političkog, sportskog i kulturnog života. Iako ga život nije mazio, dobio je šansu života koju je i iskoristio.
– Imao sam 11 godina kada mi je umrla mama. S obzirom na to da biološkog oca nikada nisam upoznao, možete zamisliti kako sam se osjećao. Kao da se cijeli svijet obrušio na mene. Odrastao sam u domu. Nakon što sam završio školu i napunio 18 godina, nisam mogao više ostati u domu. Živio sam svakako, spavao gdje sam stigao. To su bili strašni i teški dani koje ne bih poželio nikome – prisjetio se Suki najtežih trenutaka svog života ističući kako ga je iz tog pakla izvukao Dražen Petrović, naš proslavljeni košarkaš, za kojega Suki kaže da mu duguje cijeli život.
– U Zagreb me doveo pokojni Dražen Petrović, s obzirom na to da sam Šibenčanin kao i on. Nakon što sam završio srednju turističku školu, Dražen mi je rekao da više nemam što u Šibeniku raditi i da odem s njim u Zagreb. Doveo me u “Saloon”, gdje sam počeo raditi na ulazu i parkiralištu. Užasno me pogodila smrt Dražena Petrovića, bio je ljudina! Obožavao je vaterpolo te išao na Mladost i na utakmice Dinama. Ponekad bi zbog njega stao sav promet u Maksimiru. Bio je uvijek nasmiješen... Tijekom rata me svake noći iz SAD-a gdje je igrao točno u ponoć zvao u “Saloon” i pitao kakva je situacija. Raspitivao se i za Cibonu, kako su igrali, tko je koliko zabio – govori Suki dodajući da se Dražen jako volio šaliti.
– Jedanput je Draženov prijatelj nazvao njegova oca Jolu i rekao da im u kafiću “Amadeus” režu šank zbog dugova. Dražen se sa strane na to samo smijao – prisjetio se Suki nekih zgoda s Draženom Petrovićem na čiji mu spomen zastane knedla u grlu.
– Što da vam kažem, još uvijek se ne mogu oporaviti i jednostavno ne mogu vjerovati da Dražena Petrovića nema. Bez obzira na to gdje je bio, uvijek je zvao i pitao kako sam i je li mi što treba. Tri dana prije nego što je poginuo, nazvao me i rekao da će uskoro doći u Zagreb i da se veseli našem susretu. Nažalost, Dražen je došao u Zagreb, ali u bijelom lijesu i našeg susreta nije bilo – potišteno govori Suki koji je osim s Draženom Petrovićem prijateljevao i s ostalom našom zlatnom košarkaškom generacijom, Stojkom Vrankovićem, Dinom Rađom, Tonijem Kukočem....
– Na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. godine, kada je hrvatska košarkaška reprezentacija osvojila srebro, proglašen sam ikonom reprezentacije. Te godine Dražen Petrović nije bio samo najbolji strijelac momčadi, pogotovo trica, nego i najbolji Europljanin koji je dotad igrao u NBA ligi. Još jedan trofej bio je i onaj za najboljeg braniča pucača NBA lige te sezone.
Dražen je hrvatsku reprezentaciju uspio dovesti do najvećeg uspjeha, olimpijskog srebra na Igrama u Barceloni, i to u završnom srazu s jedinim pravim Dream Teamom za koji su igrali najbolji predstavnici NBA lige te ujedno neki od najboljih košarkaša u povijesti, Michael Jordan, Larry Bird, Magic Johnson, Scottie Pippen, Charles Barkley i ostali. Nažalost, nakon što je Dražen otišao u našoj je košarci krenulo sve nizbrdo. Otad nema dobrih rezultata.
Znam jako dobro Stojka Vrankovića koji je danas na čelu košarkaškog saveza i uvjeren sam da će se naša košarka vratiti u punom sjaju kakvu ju je ostavio moj neprežaljeni prijatelj Dražen Petrović – uvjeren je Suki prisjećajući se svojih prvih trenutaka kada ga je Dražen Petrović doveo u Zagreb.
– Dražen Petrović mi je puno pomogao i financijski. Ali ja sam morao sam stati na svoje noge i boriti se kroz život. Kad sam počeo raditi na parkiralištu u “Saloonu” bilo mi je jako teško, zimi jako hladno, a ljeti jako vruće. Ali nikada se nisam žalio jer sam morao raditi da preživim. Znalo je biti i lijepih trenutaka. Za mene je “Saloon” bio i ostat će institucija. Žao mi je što taj kultni noćni klub više ne radi. Tu su se uvijek okupljali mladi iz raznih mjesta, družili se i uživali. Sada kad prolazim kraj “Saloona” srce me boli jer mi je ostao u najljepšoj uspomeni. Njegovo zatvaranje je velika šteta za grad Zagreb – govori Suki koji se, osim što se družio s košarkašima, druži i s nogometašima. Iako je rođeni Šibenčanin, Dinamo mu je, kako kaže, pri srcu i za njega najbolji klub u Europi.
Dobar s lijevima i desnima
– Osim Dražena Petrovića, puno mi je pomogao i Zoran Gobac, koji me doveo u Dinamo 1996. godine gdje sam počeo raditi na VIP ulazu. Ondje sam stekao mnoga poznanstva. Družio sam se s nogometašima Davorom Šukerom, Fabijanom Komljenovićem i ostalim Dinamovim zvijezdama i bilo mi je super. Do danas sam ostao dobar s predsjednikom HNS-a Davorom Šukerom koji mi je također puno pomogao. Nema sumnje da je Dinamo danas veliki klub, ali za to moramo odati priznanje i Zdravku Mamiću koji nije samo pridonio Dinamu već i hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji. Pogledajte tko danas igra u reprezentaciji i bit će vam odmah jasno koliko je Zdravko Mamić zaslužan za to što je Hrvatska danas druga na svijetu. Što god tko mislio o njemu, nitko ne može negirati zasluge Zdravka Mamića i njegovu ulogu ne samo u Dinamu nego i u hrvatskoj reprezentaciji – kazao je Suki koji je bio omiljen i prvom hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu.
– Ja sam dobar sa svima, i s lijevima i s desnima, i s najbogatijima i najpoznatijima, ali i s najobičnijim ljudima. Ja sve njih gledam kao ljude kakvi jesu. Pristupam ljudima izravno. Svi oni s kojima sam danas dobar dolazili su u “Saloon” gdje sam ja radio. Neki su se, nažalost, promijenili a neki su ostali isti. Iako sam se ja opredijelio za HDZ, čiji sam član od 1989. godine, dobar sam sa svim političarima – govori Suki ističući da je u HDZ ušao zbog predsjednika Franje Tuđmana koji je uvijek bio korektan i fer.
– Upoznao sam se s predsjednikom Franjom Tuđmanom u “Karaki” gdje sam radio i kamo ga je doveo Zlatko Vitez. Druženje s predsjednikom nastavilo se i u Dinamu gdje sam još na funkciji. Doktor Franjo Tuđman, dok sam radio u “Saloonu”, uvijek mi je prilazio na ulazu gdje sam radio i pitao me kako sam i je li mi što treba, bez obzira na to što je bio predsjednik države. Mnogo je puta, kada je bio u prolazu, znao zastati pred “Saloonom” s pratnjom i osiguranjem te sa mnom popričati na parkiralištu.
Jako mi je žao bilo ovih dana, na 19. godišnjicu Tuđmanove smrti, što su ga neki ljudi pljuvali. On je za mene najveći predsjednik i najbolji čovjek na svijetu. S obitelji Tuđman sam i danas u dobrom odnosu. Nedavno je Franjina kći Nevenka bila na koncertu klape Intrade, čiji sam pridruženi član i njihov “kum”, te me srdačno pozdravila.
Toliko sam bio blizak s predsjednikom Tuđmanom da sam uvijek znao kako je raspoložen. Franjo Tuđman bio je jednostavan čovjek. Kada sam 1996. godine počeo raditi u Dinamu na VIP ulazu, nije bilo šanse da Tuđman prođe a da me ne pozdravi ili mi ne pruži ruku. I kada je bio neraspoložen, dignuo bi ruku i pozdravio. Kada sam dobio sina, napravio sam feštu i tada me predsjednik Tuđman pitao kako mi se zove sin. Rekao sam mu da se zove Fran. Kroz smijeh me je pitao zašto se ne zove Franjo. Tuđman mi je bio kao otac – govori Suki ističući da se Franjo Tuđman brinuo ne samo samo za njega već i za mnoge mlade ljude.
– U dobrim sam odnosima ne samo s HDZ-ovcima nego i s mogima iz opozicije. Veliki mi je prijatelj i SDP-ovac Rajko Ostojić. Za mene je Ostojić fenomenalan čovjek i humanist. S njim sam u izuzetno prijateljskom odnosu – govori Suki kojeg smo pitali i je li istina, jer kruže takve priče, da je on jedini ispratio Gorana Radmana kada je odlazio s HRT-a i kada su mu svi okrenuli leđa.
– To je laž. Goran Radman je kriv što je HRT izgubio mnoge važne prijenose utakmica. Napravio je veliku štetu HRT-u i u svi su sretni što je otišao. Imao sam s njim jako loš odnos i prije – kaže Suki koji je kroz život, kako kaže, naučio jedno:
– Mi Hrvati smo najljubomornija nacija na svijetu. Zavidimo svakome tko uspije, pogotovo onima koji ni iz čega naprave nešto.
VIDEO: Šibenčani obilježili 54. rođendan Dražena Petrovića
Najveci glumac i neradnik!