Reakcije hrvatskih političara na situacije u kojima se zbog bolesti postavljalo pitanje mogu li kvalitetno obnašati svoju funkciju bile su vrlo raznolike. Franjo Tuđman se, primjerice, pune tri godine borio s opakom bolešću, no to je tajio od javnosti, što je donekle moguće i razumjeti s obzirom na funkciju predsjednika države u polupredsjedničkom sustavu.
Nakon Tuđmanove smrti više nijedna funkcija nije imala toliku težinu pa je i odnos prema političarima suočenim s bolešću postao nešto relaksiraniji. Svoju dijagnozu tako je 2006. godine javnosti objavila Đurđa Adlešič, predsjednica HSLS-a, a isto je godinu poslije učinio i prvi SDP-ovac, bivši premijer Ivica Račan, kada mu je dijagnosticiran tumor od kojega je i preminuo.
Na iznenađenje poslovnog svijeta, vlasnik tadašnje Magme Goranko Fižulić s javnošću je podijelio da boluje od raka prostate. Objasnio je tada kako smatra da njegovi poslovni partneri i ulagači imaju pravo na tu informaciju pa makar ona u konačnici i koštala njegovu tvrtku.
Objava dijagnoze nije nepoznata u poslovnom svijetu. Primjerice, legendarni Steve Jobs 2009. godine objavio je da mora na transplantaciju jetre i da ga neće biti najmanje šest mjeseci. Takva otvorenost prema javnosti nije padala na pamet bivšem ministru zdravstva Andriji Hebrangu, koji je kao ministar na liječenje raka prostate otišao u Innsbruck. Kada se saznalo da je na zahvat koji mu je mogao biti obavljen na zagrebačkom Rebru otišao u Austriju, reakcija javnosti bila je vrlo negativna, a Andrija Hebrang je na kraju bio prisiljen podnijeti ostavku.
Najotvoreniji prema javnosti kad se suočio s bolesti bio je splitski gradonačelnik Andro Krstulović Opara koji je izvještavao o svim fazama liječenja unatoč teškoj dijagnozi.
VIDEO: Kolinda Grabar Kitarović položila vijenac na grobu dr. Franje Tuđmana
Tuđman je tako tajio bolest da su svi znali da je bolestan! Samo nije dao priliku medijima da se naslađuju.