Zahvaljujući silnom entuzijazmu odvjetnika Saše Pavličića Bekića, i njegovoj velikoj ljubavi prema zagrebačkim sportašima, u kultnoj diskoteci Saloon (koja još uvijek nema dozvolu za rad), kao privatna zabava održana je večer podsjećanja na nezaboravnu 1982. godinu.
"Dinamo-Mladost, Monting-Cibona, četiri naša šampiona", stajalo je na pozivnici za druženje u čast četiri zagrebačka kluba koji su 1982. osvojili naslov prvaka tadašnje SFRJ.
A svi oni, kao i apostrofirana stolnotenisačica Branka Batinić, te godine četverostruka prvakinja SFRJ, dolazili su svoje uspjehe slaviti upravo u Saloon. Netko više, poput cibosa, netko manje, no noćni klub pored igrališta na Tuškancu bio je tražena adresa.
- Točno je 40 godina od utakmice koju je Dinamo odigrao protiv Budućnosti i proslavio naslov prvaka. Bio sam na toj utakmici i vidio transparent "Dinamo, Mladost, Monting i Cibona, četiri naša šampiona" i to me ponukalo da organiziram ovo druženje - kazao je domaćin ove večeri zahvalivši se i Udruzi "Dinamo to smo mi" i Pivovari Medvedgrad koji su mu bili logistička pomoć.
A na koncu je bilo lijepo vidjeti negdašnje sportske asove na mjestu gdje su se okupljali tih davnih 80-tih. Tako smo na jednom mjestu vidjeli trenera Ćiru Blaževića i njegove tadašnje asove (Bračuna, Dragičevića, Deverića, Mustedanagića...) predvođene kapetanom Velimirom Zajecom ali i Cibonine asove iz tog vremena Damira Pavličevića, Mihovila Nakića, Andra Knegu i Rajka Gospodnetića.
Kao posebnu gošću Pavličić-Bekić predstavio je mladu košarkašicu Trešnjevke Zaru Valčić, 16-godišnju unuku Sanje Ožegović, te 1982. ponajbolje igračice košarkašica Montinga, a vidjeli smo i tadašnjeg odbojkaškog asa Radu Malevića koji je za Ćiru nešto i otpjevao, a potom kazao:
- Mladost se tada voljela u Zagrebu i mnogi su tada učili od nas a danas su, nažalost, bolji od nas.
Svima dragi "trener svih trenera", uz Zajeca, bio je te večeri najtraženija osoba za zajedničku fotografiju odnosno samosliku (popularni sebić), pa je oduševljen skupom kazao:
- Ti si Saša toliko pričao da je meni ostalo malo za reći. U svakom slučaju sam zahvalan što ovdje možemo evocirati ono što je meni najdraže u životu jer ta je 1982. afirmirala Zagreb kao sportsku metropolu. To je godina koja mi daje snagu i kada sam ovako bolestan. Zapravo, kada se sjetim 1982. ja više nisam bolestan. Kao svaki stariji čovjek ja bih sada mogao lako zaplakati, no ja neću plakati nego ću zapjevati.
>>> Pogledajte Ćirin emotivni govor:
Puno kraći od Saše Pavličića Bekića, koji se odvjetnički raspričao, bio je Velimir Zajec pozdravivši raspoloženi skup riječima:
- Nema se tu što puno reći osim da sam ponosan što sam bio kapetan te momčadi i neka se ti uspjesi večeras proslave kako to Zagrepčani znaju.
A za to se pobrinuo originalni Saloonov DJ iz tih 80-tih Igor Primec koji je feštu započeo puštanjem Dinamove i Cibonine himne. A nakon "Nebo se plavi" i "Heja, heja cibosi" mnoštvo se zabavljalo uz glazbene hitove na zagrebačke teme ali i neizbježne Nove Fosile i njihovu "Košulju plavu" i "Kako je dobro vidjeti te opet".
I doista, bilo je lijepo sve ove asove vidjeti na jednom mjestu pa se s njima i spomenuti slavnih dana. Da ga nisu spriječili zdravstveni problemi došao bi i Mirko Novosel čiji su tadašnji puleni sve svoje velike pobjede slavili u Saloonu. U to ime se i našalio poslovično duhoviti Rajko Gospodnetić kada su on, Nakić i Knego krenuli kući i prije 23 sata.
- Moramo doma biti u ponoć da nas trener ne bi kaznio.
A fešta, kakvih sportskom Zagrebu danas nedostaje, trajala je do ponoći, no sjećanje na 1982. u obiteljima Zagrepčana trajat će vječno.
>>> Okupili smo članove legendarne generacije Dinama iz 1982.
Čini se da ipak nije bilo crno prije kako svi pričaju