Na Večernjakovom druženju s Dinamovom legendarnom generacijom prvaka iz 1982. čulo se podosta zanimljivosti iz privatnih života aktera jedne od najljepših priča slavnog zagrebačkog kluba. Onaj koji se u centar pažnje ne gura sam od sebe, ali sve privuče svojom karizmom i osmijehom zasigurno je Džemal Mustedanagić, šaljivdžija tadašnje plave svlačionice.
I tako, pred maksimirskim stadionom stojimo, razgovaramo, razmjenjujemo promišljanja o Dinamu... I dođemo na temu kako je tko postao dinamovac.
- Dinamovac sam godinama, dinamovac sam i dan danas - ponosno je izjavio legendarni Džemo, a mi nismo slutili da iza toga stoji jedna neobična anegdota iz njegova rodnog Bosanskog Novog.
- Znate li kako sam postao dinamovac? - upitao nas je pa po našim izrazima lica zasigurno shvatio da želimo čuti i tu priču.
- Pa... Ja sam vam zapravo kao dijete navijao za onoga tko je prvak... Bio Hajduk, ja navijao za njih, bila Zvezda, ja za njh i tako redom - započeo je pa nastavio:
- A onda jednom, nas četvorica braće i moj otac išli smo kod 'brice'. Znate, ono, tada se išlo jednom mjesečno, tako se i plaćalo i mi tako svi skupa iz obitelji išli. Ja sam se tada zapravo samo šišao, nije mi još rasla brada. Imao sam možda desetak godina. I tako ja kod brice s njima, uzeo metlu, malo metem tu kosu kad kaže meni brico: "Mali, evo ti pet maraka", ona žuta kovanica, znate ona..., pojasnio je, "ali ako ju uzmeš, od sada pa zauvijek moraš navijati za Dinamo! Samo za Dinamo!" Pih, ja uzeo, šta ću, to mi je pet sladoleda, pet onih kugli, po marku su bile. Ja presretan. Bez problema ću navijati. I tako sam ja postao i ostao dinamovac sve do danas. A to mi je bio i prvi zarađeni novac! - nasmijao nas je Džemo.
- Znači, Dinamo ti je dao prvu plaću - šaljivo je dodala njegova kći Adna.
Dodao nam je uvijek raspoloženi Džemo još jednu crticu iz svoje karijere.
- Sjećam se, došao sam sa Slobodom u Zagreb i došli smo na Maksimir. Prolazimo tu oko stadiona, oko terena i ja si mislim 'da mi se samo jednom prošetati po tom travnjaku'...
- "Malo" ste se prošetali - dobacili smo.
- Haha, da! - nasmijao se Džemo i gledajući k oronulom Maksimiru sjetno rekao:
- Deset godina...Deset godina sam tu proveo.
Kako gledate na svoju karijeru u Dinamu?
- Znate, onda kada smo mi igrali, na Dinamo se gledalo kao na gospodski klub, a to je i bio. Baš smo bili gospoda. To je bila jedna posebna generacija, jedan poseban doživljaj i emocija. Doprinijelo je tome i to što se nije moglo rano ići van iz države igrati. Hoćeš, nećeš, zbližiš se sa suigračima kroz te sve godine što budete skupa. Mi smo bili kao obitelj. Išli smo jedni kod drugih kući, Cerin kod mene, ja kod njega i tako redom... Baš smo bili obitelj - zaključio je.
Džemal Mustedanagić, legenda je Dinama. Počeo u Slobodi iz Bosanskog Novog, a 1973. je prešao u zagrebački Dinamo. SaDinamom je 1981/82. osvojio naslov prvaka i dva Kupa maršala Tita 1979/80. i 1982/83. Karijeru je 1983. nastavio u bečkoj Austriji. S Austrijom je osvojio tri naslova prvaka, kup, a u europskim kupovima pobijedili su Barcelonu. Odigrao jednu utakmicu za jugoslavensku reprezentaciju, 27. rujna 1980. protiv Danske.
>> Korteo navijača Dinama prije Lokomotive:
Član Dinamove generacije '82. otkrio kako je potkupljen da navija za plave: Pristao sam, šta ću i bio sam slićan ovim stranim legionarima kao Australac Joseph Simunich, Švicarac Ivan Rakitich, Brazilaz Eduardo da Silva ili Nijemci Robert i Niko Kovać koji su se svi bili potkupljeni da se na nogometnom terenu prave da navijaju za nekakav cirkusantski zabačeni balkanski pašaluk.