Prije početka finalne utakmice opatijskog Liburnia kupa mlađahni Cibonin centar Danko Branković priopćio je suigračima da će na njihovu utakmicu s Pesarom doći i hrvatski premijer. Kako se to uoči i tijekom prvog poluvremena nije dogodilo, suigrači su Danka malo zadirkivali, no kada se u Dvorani “Marino Cvetković” uistinu pojavio Andrej Plenković, cibosi kao da su ubacili u brzinu više. Branković se razigrao, a visoki razigravač Gnjidić premijera je počastio iznimno atraktivnim zakucavanjem, preko tamnoputog centra Camare.
Obradovao ga “tajni dokument”
– Uh, ovo je doista bilo lijepo vidjeti. Pa to je bio potez utakmice – bila je reakcija hrvatskog premijera koji se oduševio i nastupom 216 centimetara visokog Danka Brankovića.
– Cibona je bila impresivna, a Branković izvanredan. Ima jako dobar osjećaj za igru, zna što mu je činiti u reketu, što je za centra najvažnije.
Iz Andreja Plenkovića progovara istinski zaljubljenik u košarku, zapravo bivši košarkaš kojem smo, nakon finala, pokazali njegovu prvu registraciju iz vremena kada je imao 14 godina i kada se registrirao za Košarkaški klub Maksimir. Vidjevši taj “tajni dokument”, priupitao je:
– Sad ste me oraspoložili. Pa od koga ste ovo dobili?
Nismo mu otkrili tko je bio naš “izvor”, no to i nije toliko važno koliko bi, recimo, bilo vrijedno pronaći fotografiju s prve utakmice Veljka Mršića za Cibonu. A današnji seniorski izbornik u Cibonu je stigao kao 15-godišnjak i navodno je svoju prvu utakmicu za vukove odigrao upravo protiv Maksimira i Andreja Plenkovića. Tako je i ta činjenica, osim ljubavi prema kraljici igara, poveznica između njih dvojice.
A kada su sve već obojica našla na večeri organizatora turnira u restoranu “Nami”, u ambijentu u kojem je ugođaj stvarala grupa Dalmatino, premijer je iskoristio priliku da s izbornikom porazgovara barem desetak minuta. Da utaži svoju znatiželju vezanu uz to što se to dogodilo na splitskim kvalifikacijama za Olimpijske igre u kojima je Hrvatska pokleknula protiv kasnijeg kvalifikanta Njemačke.
– Mi smo kao Vlada sve učinili i nama je drago da je Hrvatska dobila domaćinstvo tog turnira i da se igralo baš u Splitu. No očito nije išlo. Bio sam na prvoj utakmici s Brazilom i žao mi je što nije bilo bolje. U onoj utakmici s Njemačkom sve je stalo, u posljednjoj četvrtini sve su se pipe zatvorile. Možda smo imali i peh što su Bogdanović, Zubac i Šarić dogurali daleko u NBA doigravanju jer da su, osim Bojana, mogli doći i Zubac i Šarić, vjerojatno bi bilo bolje. No gotovo je sada.
Kad smo već kod NBA doigravanja, to je dio NBA priče koji Plenkovića najviše zanima.
– Kada se igra doigravanje, ja ujutro obično pogledam najzanimljivije detalje od prethodne noći. Nažalost, ja vam u svom rasporedu nemam na raspolaganju dva sata pa da gledam utakmicu, to nije realno. No zato u šest ujutro pregledam sve što se zbiva u Hrvatskoj i svijetu, pa tako i u sportu, a ako su igrane neke važne utakmice, pogledam te videoklipove.Iz NBA sazviježđa izdvojio je jedno ime.
– U ovom naraštaju, uz LeBrona Jamesa, koji traje već 15 godina, meni je najdraži Kevin Durant. On je fenomenalan skorer vretenasta tijela. Osim toga, on je trenutačno košarkaš s najviše olimpijskih zlata, ima ih tri.
Osim što je pratio Duranta u sastavu američke olimpijske reprezentacije koja se u Tokiju pozlatila, naš sugovornik je pozorno pratio još jednog NBA superstara, onog pod slovenskom zastavom.
– U istoj ovoj opatijskoj dvorani, u prijateljskoj utakmici Hrvatske i Slovenije, prije četiri godine uživo sam gledao Luku Dončića koji je izrastao u megazvijezdu. I žao mi je što Slovenija nije osvojila medalju na OI. Bilo bi mi drago.
Dakle, hrvatski premijer bio je diskretni navijač naših sjevernih susjeda?
– Pa da. Luka je čudo. Nakon Dražena Petrovića na ovim prostorima nije bilo takvog igrača. Sve zna, sve može, ima potez, ulaz, šut...
Kad smo već kod tokijskih Igara, što premijer misli o osam hrvatskih medalja s najvećeg sportskog festivala na ovom planetu?
– To je sjajno. Ogroman je to uspjeh. Mi ćemo idući tjedan primiti naše olimpijce. S ovoliko stanovnika Hrvatska u sportu igra iznad svoje kategorije, tu nema dilema. Ovaj put smo bili malo skromniji u kolektivnim sportovima, no popravit će se i to. Zacijelo i šefa Vlade zabrinjava to što smo u Tokiju imali samo jednu selekciju u ekipnim sportovima što je indikator njihova posustajanja na međunarodnog sceni?
– Žao mi je što se u Tokio nisu kvalificirali rukometaši i košarkaši pa smo ostali samo na vaterpolu. A vaterpolisti su izgubili u četvrtfinalu, što je najteži poraz koji u sportu možeš doživjeti. Odmah nakon te utakmice bio sam u kontaktu s Pericom Bukićem. Ja volim vaterpolo jednako kao košarku.
Hrvatsku i dalje prati činjenica da među zemljama Europske unije najmanje ulaže u sport.
– Mi stalno ta ulaganja povećavamo i u našem mandatu učinili smo za više od 100 posto u odnosu na zatečeno. Zato smo i spojili Središnji državni ured s Ministarstvom turizma jer ja držim da su turizam, sport i kultura dodatna vrijednost brendinga Hrvatske i na tome ćemo raditi. Imamo puno talenata i zato u sport moramo ulagati što više. Mi još uvijek imamo bolje rezultate nego što ulažemo i zato ćemo nastaviti s povećavanjem ulaganja. Pomažemo sve nacionalne saveze, nije bilo nijednog natjecanja u Hrvatskoj da ga nismo podržali. Primjerice, Prvenstvo Europe za odbojkašice u Zadru. Premijer se založio i za ovaj predsezonski košarkaški turnir u Opatiji.
– I kao Vlada, a i resorno ministarstvo, podržali smo ovaj turnir. Moramo raditi na popularizaciji košarke. Ja i dalje vjerujem da je to jedan od naših glavnih kolektivnih sportova i da se jednom mora otvoriti, ma kada to bilo.
Hakla s Bobom
Liburnia kupa, koji je okupio momčadi iz Italije (Pesaro), Srbije (Partizan), Slovenije (Cedevita Olimpija) i Hrvatske (Cibona), zacijelo ne bi bilo bez entuzijasta kakav je Robert Jurković.
- Premda se tome posvetio i niz drugih bivših košarkaša, sada rekreativaca, Bobo je spiritus movens. On živi za košarku.
Bobo je i jedan od onih koji ljeti haklaju sa ili protiv premijera.
– Ja haklam samo kada sam ovdje, u Opatiji, preko ljeta. S njima to bude dvaput tjedno, što sveukupno znači šest puta.
Jedan njegov haklerski partner nam je kazao da ima školski šut.
– Nisam loš. Ovi moji dečki misle da ja nešto treniram u Zagrebu i ne vjeruju da je to samo ljetna šuterska sreća.
Paze li njegovi haklerski suparnici da ga ne ozlijede? Ne bi bilo zgodno da nam premijer ispadne iz stroja na rekreacijskom haklu.
– Da, no pazim se i ja. Uostalom, to su prijateljski haklovi ljudi u zreloj dobi među kojima nema iskri i, ako bude kakvih snažnijih duela, to bude slučajnost.
Dakle, ne igraju se u tim prigodama ratničke obrane?
– Ne, sve u svoje vrijeme. Uostalom, ima drugih terena gdje mi je situacija malo živahnija nego što je u rekreativnoj košarci.
VIDEO: Andrej Plenković na obilježavanju međunarodnog dana nestalih osoba
Ima li koji novinar sa mudima koji će se usuditi pokazati svjedočenja djece koja su rasla sa slučajnim, uličnim nasilnikom koje je zbog toga dobio nadimak basta, to je bio njegov sport.