Hrga se prilično prevario. Čovjek koji ga je srušio brutalno je ponizio i bivšeg svjetskog prvaka

Pred rekordnih 96.000 gledatelja na Wembleyu, najvećim brojem promatrača u povijesti britanskog boksa, 27-godišnji Daniel Dubois odradio je meč karijere – meč kakav možda više nikad neće ponoviti. Borac koji se diči nadimkom Dinamit pa ga zovu i Trostruki D (Daniel Dynamit Dubois) doista je te večeri bio eksplozivan kao nikad prije. Zapravo, bio je toliko razoran da je ponizio bivšeg svjetskog prvaka Anthonyja Joshuu, koji je samouvjereno krenuo po svoj treći naslov profesionalnog teškaškog prvaka. A za borbu s Joshuom Dubois se izborio lipanjskom pobjedom nad Filipom Hrgovićem tehničkim nokautom u osmoj rundi. Bio je to okršaj za status prvog izazivača po IBF verziji, no kako se Oleksandr Usik, u ime uzvrata s Furyjem, odrekao tog pojasa, za njega su se na koncu borili Dubois i Joshua.

Nažalost, u tu borbu Hrgović je ušao hendikepiran, nedovoljno "uboksan" jer je zbog ozljede arkade morao odustati od dva tjedna završnih sparinga. Nedostatno konkurentnim hrvatskog je borca učinila i jaka viroza, no unatoč tome bio je uvjeren da mu je i to snage što mu je ostalo dovoljno za Duboisa, borca od kojeg je svojedobno bio bolji na jednom londonskom sparingu. No u ovoj prilici Hrga se prilično prevario jer Dubois je u međuvremenu itekako napredovao, a njegovo osvajanje IBF-ova pojasa svojevrsni je dokaz da hrvatski teškaš nije izgubio od bilo koga, već od budućeg prvaka.

Za najviše vrhove profesionalnog boksa Dubois se priprema, vjerovali ili ne, od svoje pete godine. Već tada ga je njegov otac Dave podvrgnuo spartanskom režimu pa je mali Daniel bio vjerojatno svjetski rekorder među petogodišnjacima po broju sklekova koje može izvesti u komadu. A vjerojatno i po broju pretrčanih krugova oko zgrade u kojoj je bio socijalni stan u kojem je trinaesteročlana obitelj Dubois živjela.

– Moj je tata uložio puno truda u mene, tako da sam zarana razvijao snagu. Nije bio ludo strog, ali je tražio da budem discipliniran – kazao je svojedobno Daniel za The Sunday Times, za koji je govorio i tata Dave priznajući:

– Ne bih mu dao jesti ni piti dok ne bi završio trenažni zadatak. I zato je on danas ovako snažan jer sam mu razvio i snagu psihe. Radili smo na tome godinama, na jutarnjim treninzima.

Čuvši za sve to od nekoga iz susjedstva, jednom prigodom intervenirala je policija provjeravajući jesu li djeca Duboisovih bila prisiljena to činiti protiv svoje volje. Iz tog režima rada izrasla je još jedna sportska, boksačka, veličina. Naime, Danielova sestra Caroline privremena je prvakinja organizacije WBC u lakoj kategoriji.

To kako se slomljeni Joshua valjao po konopcima i podu, doista je bilo teško gledati, osobito onaj pokušaj ustajanja nakon presudnoga kontraškoga desnoga krošea Duboisa. Zamračene svijesti, nekad veliki prvak koprcao se u svom fizičkom jadu, kao nikad prije.

Bio je to i svojevrsni dokaz da je Anthony Joshua, jednim dijelom, bio i marketinški šampion iz tvornice Eddieja Hearna. No ovaj put mu ni genijalni promotor nije mogao pomoći.

Još nakon finala Olimpijskih igara u Londonu moglo se čuti kako je ta pobjeda, vrijedna zlata, za Joshuu bila navučena. I dan danas to tvrdi njegov finalni protivnik Roberto Camamarelle. A upravo na tom olimpijskom zlatu brižljivo je građena Joshuina profesionalna karijera, u kojoj je, dakako, imao i blistavih trenutaka, ali u kojoj nikad neće dosegnuti veličinu Lennoxa Lewisa pa ni Tysona Furyja.