Hrgovićev trener pronašao način kako da boksači vježbaju u vrijeme korone

I dok njegovi kolege iz borilačkih sportova svojim štićenicima treninge u vrijeme izolacije vode online (karataši), odnosno putem Sportske televizije (tekvondaši), boksački trener Yousef Hasan (40) odlučio se za posve drukčiji pristup. On svojim dečkima trening “dostavlja” na kućni prag.

Vodim samo najspremnije

Trener BK Nokaut, kluba kojem je Filip Hrgović predsjednik, obilazi svoje klince i s njima na distanci, uz obvezne maske, odradi trening u dvorištu, na livadi, nasipu...

– Ja sam poput Djeda Božićnjaka, dolazim u kućni posjet. Činim to da dečki zadrže osjećaj za pravilnu boksačku tehniku. Imam desetak boksača na pet lokacija, po dvojica budu na jednom mjestu.

Među desetak talentiranih klinaca dosad su najuspješniji bili Matej Hlača (kadetski prvak Europe) i Lovro Pavčec (kadetski doprvak Europe).

– Dug je put od talentiranog klinca do uspješnog seniora pa se nisam ni na koga pojedinačno usredotočio. Jer, zna se dogoditi da baš onaj koji ima najviše talenta bude lijen. Radne navike su izrazito važne, ali važna je i podrška roditelja, motivacija...

Ipak, jednog njegova pulena predsjednik kluba oslovljava s “gdje si, nasljedniče”.

– Da, Hrga to zna reći kada sretne teškaša Pavčeca. Štoviše, s njim zna nekada i lagano sparirati. Pusti ga da ga naganja i njega najmanje kritizira od svih klinaca. Dobro je što ima starijeg brata Petra koji je isto boksač pa mogu doma i sparirati.

Lovro je zacijelo jedan od onih koji ima i borilačko srce.

– Srčanost je jedna od osobina bez koje se u boksu ne može uspjeti. Postoje čak boksači koji nemaju bogzna kakvu tehniku, ali imaju veliko srce i daleko su dogurali. Jer, u glavi su bili spremniji od ostalih. Nikoga ne smijete otpisivati u startu jer i uz nešto manje talenta, ali puno rada, može se napraviti dosta. I baš zato na natjecanje ne puštam one koji nisu dovoljno trenirali ili nisu u formi. No trener u startu mora objasniti boksaču što ga čeka; ako to ne učini, on griješi jer ovo je sport u kojem možeš ozbiljno nastradati ako nisi psihofizički spreman. A ja nikoga ne želim imati na duši.

Osim petnaestak natjecatelja, BK Nokaut ima i dvadesetak rekreativaca.

– Ja i nemam kapaciteta za više. Ne mogu si priuštiti pomoćne trenere. U pomoć mi uskoče kondicijski trener Igor Čordaš ili pak boksački trener Dalibor Čibarić, pomaže mi i Dominik Filetić, no ja njih ne mogu držati na plaći. Zapravo, ne mogu ni sebe.

Bez obzira na to što je glavni trener kluba koji je na posljednjem prvenstvu države za mlađe uzraste bio najuspješniji, Yousef ne prima plaću.

Samo da se ne prime “plejke”

– Budući da je klub napunio tri godine, mi smo tek predali zahtjev za punopravno članstvo u Sportskom savezu grada Zagreba. Za prva tri mjeseca trebali smo dobiti 7500 kuna za stručni rad, no zbog epidemije koronavirusa i to je stalo. No mene ni to nije spriječilo da klupsko članstvo održim na okupu. I zato sam se i odlučio obilaziti dečke jer ako se oni prime “plejke” i mobitela, otupjet će, zaboravit će na boks. Kada oni urone u svoj virtualni svijet, ako ih pitate kako se zovu, razmišljaju pet minuta. I zato je važno da ne prestanu trenirati. Osim toga, kada sjediš doma stalno razmišljaš o koroni, pa se pitaš i hoće li biti još potresa. To ubija.

Ako već nema nikakvih prihoda (jer i članarine su stale), od čega onda Juki živi?

– Živim od onoga što sam uštedio pripremajući Hrgovića za njegove profesionalne mečeve.

A što je s Hrginim treninzima?

– Ne bojim se ja za njega. On se razboli ako ne trenira jedan dan. Trenutno radi osnovne treninge za slučaj da se zakaže nešto za kraj lipnja ili srpnja pa da bude spreman za pripremni kamp.