Zagrebačka tenisačica s australskom putovnicom Ajla Tomljanović (26), višemjesečnu stanku u teniskoj sezoni izazvanu pandemijom koronavirusa provodi sa svojim dečkom, 8. tenisačem svijeta, Talijanom Matteom Berrettinijem (24), u krugu svoje obitelji. Ali ne u Zagrebu, kako je prije neki dan objavio jedan hrvatski portal, nego u Boca Ratonu, gradu od oko 100.000 stanovnika na Floridi, smještenom na obali mora, 70 kilometara sjeverno od Miamija. Pa, za početak našeg razgovora, zanimalo nas je kako je na Floridi (oko 26.000 zaraženih, više od 700 umrlih) i je li u gradu u kojem žive Tomljanovići prisutan strah od koronavirusa.
– Ne bih rekla da se radi o strahu, više o oprezu. U Boca Ratonu žive uglavnom stariji ljudi, umirovljenici, tako da se moraju paziti. Manje-više sve je zatvoreno, rade samo trgovine s prehrambenim proizvodima i svima je naloženo da budu doma – kaže Ajla.
Razgovor s Chris Evert
Vezu s dvije godine mlađim talijanskim tenisačem (osmi na ATP listi, polufinalist lanjskog US Opena) ne krije, ali i ne voli previše govoriti o tome.
– Ja baš i nisam osoba koja voli dijeliti pojedinosti iz svog privatnog života. S Matteom sam, on je nakon turnira u Miamiju koji je bio otkazan, ostao na Floridi, lijepo nam je.
Nešto više je o tome rekla u razgovoru s legendarnom američkom tenisačicom Chris Evert, vođenom na Instagramu:
– Kad smo sretni izvan terena, to nam svakako pomaže da budemo bolji u karijeri. Pokušavamo naći balans između naše veze i teniskih obveza. Ima primjera gdje veza kao što je naša dobro funkcionira i mi se jako dobro osjećamo u njoj. Vjerujemo da će se to dobro odraziti na naše karijere. Moja je obitelj jako lijepo primila Mattea.
No, portal koji je prenio taj razgovor s Instagrama spomenuo je da se sve to događa u Zagrebu?
– Saznala sam da sam u Zagrebu, iako sam na Floridi. Novinaru koji je prepisivao taj intervju uživo s Chris Evert engleski očito nije jača strana. A fora mi je i to da tata Ratko (bivši trofejni hrvatski rukometaš – op. a.) ne može najbolje komunicirati s Matteom jer “baš i ne govori dobro engleski”. A potom je neki majstor u komentarima ispod teksta zaključio da je to “još jedan dokaz kako su sportaši glupi” jer mi tata, kao, nije naučio engleski nakon toliko godina provedenih u svijetu i SAD-u. Tata je dobio porciju zezancije zbog toga, ha-ha...
Nego, na koji način trenirate ovih dana, jeste li našli vremena za nešto što dosad niste stigli?
– Napravili smo teretanu u garaži, pa onda svaki dan odradimo trening u garaži ili ispred nje. Nekad umjesto toga odigramo tenis na privatnom terenu u Chrisinu vlasništvu. Sve je nekako ležerno i bez stresa, jer nitko ne zna kad ćemo ponovno u pogon. Preostalo vrijeme provodim u kući: malo knjiga, malo učim talijanski, poneki film... Sestra i sestrična su mi tu sve ovo vrijeme karantene, tako da nas ima puno i prilično je veselo.
Očekujete li da će se ove godine uopće igrati?
– Nadam se da bi moglo početi u Americi, možda s US Openom, premda sam pomalo skeptična i bojim se da bi cijela sezona mogla propasti.
U idealnim sam godina
Trenutačno ste 56. na WTA listi. Kako ste bili zadovoljni početkom ove sezone?
– Pa, sezona je tek bila počela i rano je prekinuta, tako da ne znam što bih rekla...
Ostaje dojam da ste prilično dobri, ali izostaju rezultati na Grand Slam turnirima, zbog čega?
– Eh kad bih to znala, vjerojatno bih imala bolje rezultate od osmine finala (Roland Garros 2014. godine – op. a.). Mislim da sam sada u dobrim, zrelim igračkim godinama i da je tu riječ o sitnim detaljima koji, naravno, čine veliku razliku između pobjede i tijesnog poraza. Kad se te stvari budu poklopile, onda ću moći očekivati i bolje rezultate na Grand Slam turnirima, a time i ulazak u Top 10 na svijetu, što mi je jedan od ciljeva. No, meni je najbitnije da se dobro osjećam i da su moji najbolji rezultati ispred mene.
Kako danas gledate na uzimanje australskog državljanstva, jeste li dobili ono što ste očekivali?
– Na to gledam kao i prije osam godina kada sam se odlučila za taj korak. Australski teniski savez ponudio mi je pomoć u mom teniskom razvoju i ja sam prihvatila. I to je sva istina. Hrvatska mi takve uvjete nije mogla ponuditi.
mora da se stvari vraćaju na normalu kada se opet javlja 5 kolona. prije mjesec dana podvita repa i bolesni su čekali na granici da ih Hrvatska preuzme jer ih tamo u raju na zemlji nisu htjeli zaražene