Najnovija odluka World Aquaticsa, komisije zadužene za vaterpolo, da Hrvatska u kvalifikacijama za Svjetski kup igra dvije utakmice s istom reprezentacijom (Gruzija) izazvala je brojne reakcije u svijetu vodenih sportova. Nakon što je Italija kažnjena zabranom nastupanja na velikim natjecanjima na određeno vrijeme, ta reprezentacija nije se mogla naći u ždrijebu skupina za Svjetski kup pa se dogodilo da u našoj skupini nema nikoga osim nas i Gruzije. Na tu odluku reagirali su i hrvatski izbornik Ivica Tucak, ali i najtrofejniji svjetski vaterpolski trener Ratko Rudić, inače predsjednik Stručnog savjeta Hrvatskog vaterpolskog saveza.
– Nakon ovakve odluke cjelokupan rad Tehničke komisije pod velikim je upitnikom. Oni su napravili niz propusta, a dogodio im se i kaos za vrijeme Olimpijskih igara te je bilo nekih odluka koje su bile potpuno neprihvatljive. Tako se nije smjelo voditi najvažnije vaterpolsko natjecanje.
Kako oni dolaze na takve ideje?
– Smije nam se cijeli sportski svijet. Oni nekoga izbace pa mi moramo s jednom reprezentacijom igrati dvije utakmice. Umjesto, recimo, da priključe neku novu reprezentaciju. Doista nije bilo razloga da dođe do takve situacije koja je antipromidžba vaterpola. To je ozbiljan problem za imidž ovog sporta.
Jedna od dvojbenih odluka svakako je i ona da se završnica Svjetskog kupa igra eksperimentalno u 25-metarskim bazenima.
– To je isto misterij. Poznato je da je ta komisija kontaktirala trenere najboljih svjetskih reprezentacija i svi su bili protiv toga, a oni na tome i dalje inzistiraju.
A što pak reći na kalendar s tri velika svjetska natjecanja?
– To je nešto nedoživljeno. Dogodio se COVID, nisu se igrala natjecanja pa su onda nagurana u kratko razdoblje. No, oni kojima je to najviše pogodovalo upravo smo mi jer smo ostvarili najbolje rezultate koje smo ikad mogli ostvariti u nizu od tri velika natjecanja. Nama je to išlo na ruku.
Čemu se može zahvaliti što je Hrvatska u tome uspjela?
– Izborniku i igračima, ali i organizaciji. Dosta se razgovaralo o tome i došlo je do određenih rješenja. Bilo je tu pitanja kako za pojedino natjecanje pripremati ekipu, kako na svakom od njih biti u formi, ali i kako zadržati motivaciju. Tucak je tu odradio odličan posao.
Koliko bi utakmica godišnje bio neki optimum?
– Nije samo pitanje broja utakmica, nego i njihove težine. Jer u trenažnom procesu imate i lakših utakmica kojima gradite sportsku formu. Ono što nedostaje jest razdoblje za oporavak. A igrač bi u jednoj sezoni morao imati, po meni, minimalno tri tjedna za odmor od svog sporta. Da ode nekamo tri tjedna, karikirat ću, i da igra padel ili nešto drugo. Da se što bolje psihološki oporavi.
Sva je sreća da se ovakav natjecateljski kalendar kakav je bio lani više ponoviti neće.
– Sada će se to malo normalizirati. U 2025. imat ćemo još i Svjetsko prvenstvo, na ljeto u Singapuru, a u 2026. gotovo nećemo imati natjecanja. I zato računam da će olimpijski vaterpolski turnir 2028. biti najkvalitetniji za koji će se, nadam se, Tehnička komisija dobro pripremiti.
A svjetska prvenstva u postolimpijskoj godini uvijek su pokazatelj što bi se s kojom reprezentacijom moglo događati.
– Vidjet ćemo kakva će rješenja razne reprezentacije donijeti. Hoće li biti pomlađivanja, promjena izbornika. Početak novog olimpijskog ciklusa uvijek je vrlo zanimljiv i govori u kojem će se smjeru kretati razvoj jedne reprezentacije.
Ne kužim. "Smije nam se cijeli svijet". Tko nam se to smije, i zašto?