Vedran Ješe bivši je nogometaš koji je ostavio dubok trag na travnjacima HNL-a, a danas se nalazi u ulozi stručnog komentatora u HRT-ovoj emisiji u sklopu Eura 2024. U povodu toga prisjetili smo se njegovih ranijih intervjua za nekadašnji tjednik MAX! u kojem je govorio o svojem životu i karijeri.
– U svoj prvi i najdraži klub Zagreb došao sam 1996. NK Zagreb uvijek će mi ostati u srcu. Ivo Šušak već 1998., sa 17 godina, priključio me prvoj momčadi. Dvije godine bio sam i kapetan, punih šest godina nosio dres pjesnika... Ali, boli me odnos sadašnjih čelnika kluba prema bivšim igračima i legendama. Nije u pitanju samo pokojni Dražan Jerković, već i Dračić, Rukljač, Smolek... Eto, nedavno je Zagreb slavio 90. obljetnicu. Mislite li da su se sjetili pozvati me? Nisu pozvali ni mnoge druge! Pazite, čak su promijenili povijesni klupski grb. Pa tko to smije sebi uzeti za pravo!? – rekao je jednom prilikom Ješe.
GALERIJA Pogledajte raskoš u kojem živi Luka Modrić
– Ma tko nam je što mogao! Imali smo strašnu momčad. Zamislite, mi smo tada igrali "ludi" sustav 4-2-4. Onda me Zagreb prodao Dinamu uz veliku odštetu. Dio je trebao pripasti meni, ali tih 166.000 eura nikad nisam dobio niti ću dobiti. No to je završena stvar. Posrednik je bio pokojni Dino Pokrovac. Dino je bio i menadžer i jak zaštitnik, još jači autoritet i čovjek koji je držao do riječi. Bio sam standardan u Dinamu, onda se Pokrovčevom smrću sve promijenilo, posebice odnos trenera Josipa Kužea – prisjetio se Zagrebova naslova 2002. godine.
Uslijedila je posudba u zaprešićki Inter, pa prodaja u Thun, posudba u Bnei Yehudu, pa Ashdod, 14 mjeseci igranja u sarajevskom Olimpicu, a završio je potom u grčkoj Kavali.
– Kavala je prelijep grad, ali gazde su pravi kriminalci! Pukla je afera s namještanjem utakmica, gazde završili u zatvoru, klub izbačen iz lige... Tamo se nisam ni naigrao niti sam zaradio, prevaren sam kao nigdje drugdje!
VEZANI ČLANCI:
Njegova supruga Martina važan je faktor u njegovu životu zajedno s kćerkom Tiarom.
– Eh, da sam Martinu sreo ranije, sigurno bi mi karijera bila još uspješnija! Znate, meni je obitelj sve. I sada se svaki čas čujem s roditeljima. U djetinjstvu smo svi puno propatili. Sa 11 godina morao sam 1992. bježati iz Banje Luke. Posljednjim zrakoplovom, u kojem je bio i Ivan Ljubičić, letio sam u Beograd, odatle preko Mađarske stigao kod tetke, očeve sestre u Zagreb. Otac je tada ostao u Banjoj Luci. Krio se kako ga ne bi regrutirali u bivšu JNA. Tek poslije roditelji su se izvukli konvojem iz tog pakla.
Banju Luku i sada posjećuje.
– Tamo više nemamo ništa osim grobova predaka. Obilazimo ih, kao i prijatelje Srbe koji nas se nisu odrekli u teškim ratnim danima.
Vedran Ješe? Dobar igrač bje.