Ante Živković (25), član atletskog kluba Dubrovnik, prošle nedjelje u Kutini otrčao je svoju stotu utrku ove sezone. Dakle, u samo devet mjeseci ovaj rođeni Metkovac otrčao je sto utrka. I nije prvi put. Prošle godine također je u nogama imao sto utrka, ali ne ovako rano kao ove godine. Kaže da je bilo vikenda da je trčao po šest različitih utrka. Bilo je tu cestovnih i brdskih utrka, polumaratona i maratona. Uglavnom, Ante trči sve atletske discipline, od srednjih pruga do maratona.
– Evo, stotu utrku pamtit ću po osvojenom trećem mjestu – istaknuo je Ante.
Brončani na EP-u
Sjećate li se prve utrke sezone?
– Naravno da se sjećam. Bila je to novogodišnja utrka u Dubrovniku.
Lani ste godinu završili s ukupno 104 utrke. Koliko ih možemo očekivati na kraju ove godine?
– Ako sve bude u redu, ako ne bude ozljeda, onda bi se broj mogao popeti na oko 140 utrka.
Ante je jedini atletičar u Hrvatskoj, a vjerojatno i šire, koji godišnje otrči više od sto utrka.
– Sigurno sam jedini atletičar, a ove bi godine i jedna atletičarka mogla doći do sto utrka – Helena Gleđa – otkriva Živković.
Priča se da ste u jednom danu imali četiri utrke. Kako je to moguće?
– U 24 sata imao sam četiri utrke na stazi te jednu utrku u Gornjoj Stubici i jednu u Hrašću. Biram utrke tako da su mi mjesta gdje se trči blizu. Naravno da ne bih mogao trčati, primjerice, utrku u Zagrebu, a onda ići u Sarajevo. Važan je i raspored utrka. Idealno je da je jedna utrka ujutro, druga popodne, a treća navečer. Tako sve stignem – kaže Ante.
Ne bojite se ozljeda?
– Ne. Ne trčim svaku utrku sto posto. Neke mi utrke služe za lagani trening. Najteže je trčati maraton. Zato sam do sada otrčao samo tri. Jedan sam trčao u Italiji, druga dva su bila kod nas, Brijuni i Rijeka – istaknuo je.
Od svih tih brojnih disciplina i dužina, što najviše volite trčati?
– Utrke na deset kilometara i polumaraton – rekao je.
Na ovogodišnjim tablicama sezone Ante trenutačno ima četvrti rezultat u maratonu (2:40.54) i peti u polumaratonu (1:13.35).
– Najvredniji mi je ove sezone rezultat u maratonu. Utrka je bila u Italiji i staza je bila izuzetno teška. Imam brončanu medalju s EP-a u planinskom trčanju. Sretan sam jer sam upao u reprezentaciju Hrvatske za Balkansko prvenstvo u maratonu koje će biti u Zagrebu – kaže Ante.
Svaka utrka iziskuje i određena novčana sredstva. Jer, treba pokriti troškove puta, hrane, kotizacije...
– Sve te troškove pokriva moj klub iz Dubrovnika. Ponekad mi pokrije i troškove spavanja, ali to izbjegavam jer se žurim s utrke na utrku. Tako često znam krenuti noću iz jednog mjesta kako bih drugo jutro bio u drugom gdje je start utrke. Uglavnom putujem autobusom i u rijetkim slučajevima automobilom, kad nas ima više za putovanje – istaknuo je.
Nešto uspije i zaraditi
Uspije li se što zaraditi na svim tim utrkama?
– Pa, ako si dobar i ako si među prva tri, onda se može lijepo zaraditi. No meni zarada od utrka nije jedini izvor prihoda. Radim u Zagrebu kao prodavač u jednom dućanu sportske opreme. Uglavnom prodajem tenisice za utrke pa mi često dođu moji prijatelji, atletičari. Radim od ponedjeljak do petka od 12 do 20 sati, a nekad radim i subotom. Kako stojim cijelo vrijeme dok sam na poslu, i nije mi baš lako, ali, eto, mora se.
Želja mu je jednog dana trčati na Olimpijskim igrama...
– Da, to mi je nekakav cilj. Polako, ima vremena. Ozbiljnim trčanjem bavim se tek dvije godine. Prije sam trenirao nogomet. Znao sam cijelo ljeto igrati po turnirima mali nogomet. A na trčanje sam se navukao kada je jednog dana u Dubrovniku bila utrka štafeta četiri puta dva kilometra. Jedna ekipa trebala je muškog člana pa su mene pitali. I na kraju smo pobijedili. A ja se navukao na trčanje – istaknuo je Ante.
Cijeli tekst pročitajte u MAX-u.
kad ne kaka onda treći