Hrvatski zet je zvijezda finala: Vaš jezik naučio sam u baru, a supruga Marija navija za Španjolsku

Kada vaša reprezentacija igra za zlato na velikom natjecanju, teško je simpatizirati bilo koga iz suparničkog sastava, no u momčadi Španjolske postoji jedan poseban igrač. Kako po igračkoj tako i po ljudskoj klasi, a riječ je o 37-godišnjem naturaliziranom Brazilcu Felipeu Perroneu.

Riječ je o beku visokom 183 cm i teškom 95 kilograma s natprosječnim razumijevanjem igre, sjajnoga vanjskog šuta, iznimnog rada nogu koji mu u vodi omogućava veliku pokretljivost i plovnost.

Sve to činio je, dvije godine, i na radost navijača Juga, za koji je igrao od 2015. do 2017. godine, s kojim je osvojio i Ligu prvaka, svoj treći naslov klupskog prvaka Europe nakon što mu je to pošlo za rukom i kao igraču Pro Recca (2012.) i Barcelonete (2014.). I zato se s rado sjeća dijela svojeg života u Dubrovniku.

GALERIJA Hrvatski vaterpolisti u obrani europskog zlata protiv Španjolaca

Dubrovnik pamtim po ljudima

– Dubrovnik je super grad, ali ću ga prvenstveno pamtiti po ljudima. U taj grad, od 45 tisuća stanovnika, ljeti dolaze milijuni stranaca, no on je unatoč tome sačuvao svoj vaterpolski identitet. A kada ste vaterpolist, to je za vas najljepša stvar. Vaterpolo je dio toga grada.

U Dubrovniku je Felipe naučio hrvatski, a govori ga bolje od mnogih stranca koji su dulje boravili u Lijepoj Našoj od njega. A zanimljiva je priča, koju je ispričao za srpski podcast "Pod kapicom", kako je učio hrvatski.

– Ljeti je u Dubrovniku super, ali se zimi tamo ništa ne događa i nisam imao što raditi. I tako sam odlučio odlaziti u bar da čujem ljude kako pričaju. Nikad nisam išao u jezičnu školu, nisam učio iz knjige, nego sam učio jezik u baru, među ljudima. To možda ne zvuči sportski, no hrvatski sam naučio u dubrovačkom baru.

VEZANI ČLANCI:

S jugom Hrvatske Felipe se povezao i obiteljski jer je njegova supruga Marija Korčulanka. No, zanimljivo je da se nisu upoznali u vrijeme njegova igranja za Jug.

– Ne, upoznali smo se u Barceloni, dok sam igrao za Barcelonetu, jer je ona tamo radila.

Na tu temu se i našalio:

– Ona je mene pogurivala da idem igrati vaterpolo u Dubrovnik.

Znači, ona je "potpisivala" ugovor s Jugom?

– Da, ha-ha.

U to vrijeme igranja za dubrovački klub Felipe se "upecao" i u mrežu Hajdukovih simpatizera, a tada se i sprijateljio s današnjim predsjednikom Hajduka Lukšom Jakobušićem, tadašnjim prvim čovjekom Juga. Tako je, svojedobno, o tome izjavio:

– Hajduk mi je posebno drag i zbog toga što je naš sin Nikola rođen 13. veljače, isti dan kada je rođendan Hajduka. Sviđa mi se kako igra Marko Livaja i zbog njega rado, kada imam vremena, pogledam utakmice Hajduka.

Sve ove hrvatske teme navele su nas na pitanje za koga će gospođa Perrone, djevojački Pecotić, navijati u današnjem zagrebačkom finalu Prvenstva Europe? I na to je pitanje odgovorio šaleći se:

– Ha-ha, ona nema drugu opciju. Ako ne navija za mene, onda mi više neće biti supruga, onda je gotov brak.

Koliko se jezika govori u obitelji Perrone, trenutačno stacioniranoj u Barceloni?

– Puno. Supruga govori španjolski, katalonski, portugalski, engleski. Kod nas doma to s jezicima je luda priča.

VEZANI ČLANCI:

Osim spomenutih, Felipe govori i talijanski.

– Igrao sam tri godine u Italiji pa sam naučio i taj jezik.

Supruga i šestogodišnji sin Nikola u današnjem finalu s Hrvatskom bodrit će ga s tribina Plivališta Mladost.

– Sretan sam da su gledali našu polufinalnu pobjedu protiv Španjolske. Bili su i na Prvenstvu Europe u Splitu kada smo izgubili u polufinalu od Mađarske i pobijedili Italiju za broncu.

Je li moguće da ova Španjolska, u startu proglašena najvećim favoritom za zlato, na istom velikom natjecanju dvaput izgubi od iste reprezentacije?

– Hm, tu prvu utakmicu, na otvaranju Prvenstva, izgubili smo na peterce, što nije klasični poraz. Igrao sam 2010. na Prvenstvu Europe u Zagrebu kada je Hrvatska osvojila zlato, baš kao i 2022. u Splitu, gdje sam također igrao. Sada očekujem da Hrvatska ne osvoji zlato.

Što je to što su Felipe i njegovi suigrači naučili iz prve utakmice s Hrvatskom igranom u prvom kolu natjecanja po skupinama?

– Imali smo puno oscilacija, što je i normalno za prvu utakmicu. Kad bismo pogriješili, Hrvati bi to kaznili. Neka razdoblja smo kontrolirali, a neka nismo i definitivno nam treba više stabilnosti.

Vrlić i Lončar najbolji centri

Koje su to udarne kvalitete hrvatske reprezentacije gledano iz kuta najpoznatijeg igrača njena finalnog suparnika?

– Uvijek kažem da Hrvatska ima dva najbolja centra na svijetu. Vrlić i Lončar su otok na dva metra i protiv njih je jako teško igrati obranu. Loren Fatović je lider ove momčadi, a Žuvela i Marinić Kragić su odlični igrači. Zapravo, imate puno dobrih igrača, a kada vaš vratar Bijač ima svoj dan, teško vas je pobijediti.

I Španjolska ima iznimna vratara i to prilično mlađahnog, koji je od Talijana, u polufinalu, obranivši 14 udaraca, primio samo četiri pogotka.

VEZANI ČLANCI:

– Naš golman je ludilo. Čim završi utakmica, odmah gleda pogotke koje je primio da vidi u čemu je pogriješio. On je vaterpolom opsjednut i drago mi je da mlad čovjek od samo 20 godina tako živi za sport i da je u stanju tako dobro braniti. To je fascinantno.

Prije našeg polufinala s Mađarskom Felipe nam je nešto priznao:

– Nažalost, ne mogu navijati za vas kao inače, ali ne zato što vas ne želim nasuprot nas u finalu, nego zato što bi pobjeda Mađarske za nas značila da smo se kvalificirali za Olimpijske igre. Čudan je to osjećaj. Oprostite mi na tome.

Felipe, opraštamo ti, kako da ne, samo nemoj večeras pretjerivati s prezentacijom svoje ekstra klase. 

Suprugu Mariju, inače Korčulanku, nisam upoznao dok sam igrao u Dubrovniku, nego prije toga, u Barceloni, gdje je ona radila i ona me nagovarala da idem igrati za Jug