KONGRES TRENERA

I janjetina može biti motivacija za treniranje

I janjetina može biti motivacija za treniranje
28.11.2018.
u 22:41
– Kada sam ja 2007. došao treneru Braliću, imao sam 108 kg. Kada sam pao na 101 kg, on mi je kazao da ću, ako skinem na 98 kg, imati pravo na janjetinu. I doista, kada sam skinuo težinu, pojeli smo nekoliko kila janjetine.
Pogledaj originalni članak

Na HOO-ovu godišnjem Kongresu trenera tajne svoje šampionske motivacije nazočnima su otkrila zlatna veslačka braća Sinković i njihov trener Nikola Bralić.

Motivacija je ono što nas pokreće, a motiv je pak sve ono što nas iznutra pobuđuje i izvana privlači, započeo je Bralić.

I Valent i Martin rekli su da velik dio tajne njihova uspjeha leži u njihovu 67-godišnjem treneru koji je pak govorio o tome koliko je za cikličan sport poput veslanja važno imati različite trenažne sadržaje.

Neobični načini motivacije

– Da biste u ovom, za neke dosadnom sportu, motivirali svoje sportaše za trening, morate im ponuditi što raznovrsnije treninge. S obzirom na to da je ovo sport izdržljivosti, vi tu karakteristiku možete trenirati na puno načina jer, kada bi se samo veslalo, onda bi ovaj sport svi napustili. Zato mi koristimo više opcija kao što su trčanje, orbitrek, vožnja stacionarnog i vanjskog bicikla, plivanje, veslački trenažeri i skijaško trčanje. Zapravo, langlauf je najbolji trening izdržljivosti jer vam omogućava da po četiri sata imate broj otkucaja srca na frekvenciji 150.

Bralić je, da bi obogatio sadržaj, pribjegavao zanimljivim odlukama.

– Kada bismo krenuli u Sinj na pripreme, znali bismo na Plitvicama skinuti bicikle s kombija pa bi dečki biciklirali do Sinja.

Valent je prepričao neobične načine motiviranja.

– S obzirom na to da mi imamo obiteljsku vikendicu 50-60 km od Zagreba, Brale se dosjetio da ne bi bilo loše da mi, kada idemo u vikendicu, to činimo biciklirajući, a 120 kilometara zadovoljavajuća je dužina. Kada smo išli prvi put, u Zagorje smo stigli svi zajedno, a tamo smo se najeli i dobro družili, no kući se na biciklu vratio samo Bralić. Nakon toga rekli smo da ćemo najprije napraviti 120 km na biciklu, a onda ćemo kući.

Martin je pak ispričao anegdotu o motivaciji za skidanje kila.

– Kada sam ja 2007. došao treneru Braliću, imao sam 108 kg. Kada sam pao na 101 kg, on mi je kazao da ću, ako skinem na 98 kg, imati pravo na janjetinu. I doista, kada sam skinuo težinu, pojeli smo nekoliko kila janjetine.

I promjena discipline bila je odluka iz motivacijskog spektra, a to je objasnio trener:

– Kada sam nakon trogodišnje nepobjedivosti u dublu primijetio da mi pokušavaju na treninzima tu i tamo ponešto eskivirati, predložio sam im promjenu discipline što su oni prihvatili.

No, priznaje Valent, Bralić je puno bolje znao u što se dečki upuštaju nego oni:

– Mi jesmo htjeli probati nešto novo i bili smo spremni da nam prvu sezonu neće ići najbolje, no kada se to dogodilo i u drugoj sezoni nove discipline, postali smo nervozni. Štoviše, počeli smo se i svađati, puno više nego dok smo vozili dubl pa je bilo i izjava tipa “daj da se vratimo u staru disciplinu i normalno veslamo”. Kada bi vidio da se svađamo, Brale bi se povukao sa strane, no mi bismo na kraju tražili da njegova bude zadnja.

Braća Sinković peterostruki su svjetski i trostruki europski prvaci, ali i olimpijski pobjednici, pa iza takve uspješnosti mora postojati neko jako pogonsko gorivo.

– Naša najveća motivacija je ljubav prema sportu i treniranju. Bez toga sigurno ne bismo bili toliko godina u svjetskom vrhu. Nije uvijek ugodno ustati ranom zorom, posebice ne kada je hladno i puše te raditi svaki put sličan trening. No to je nešto što ja generalno volim, taj sportski život i svoj život teško mogu zamisliti bez toga. Vrlo smo rano postali svjesni da će nam biti teško prebaciti se u životu na nešto drugo i zato želimo što dulje uživati u ovome. Zapravo, želimo što duže živjeti život vrhunskog sportaša – kazao je Valent Sinković na kojeg se nadovezao mlađi brat Martin:

– Jedva čekam svaki trening, to mi nikad nije problem. Ne gledam koliko je daleko neko važno natjecanje za koje se spremamo, nego s radošću čekam trening. Zato pak na natjecanjima nisam previše sretan, to je uvijek veliki stres i jedva čekam da završi.

Pati obiteljski život

Odnos prema onome što rade očito je zajednička crta u čamcu složne braće, no da su oni prilično različiti, naznačio je Valent.

– Mi jesmo braća, ali smo prilično različiti, no možda se baš i zbog toga dobro nadopunjujemo. Recimo, ja više volim natjecanja, a Martin više voli trenirati. Meni je najteže naći motiv od listopada do travnja kada radimo samo na bazi, a kada dođe sezona nastupa i natjecanja, ja bih se mogao natjecati svaki tjedan. Meni je uvijek lakše kada vidim brata da je došao na trening sav sretan, a možda ja njemu tako pomažem na natjecanju.

Govorili su i o tome koliko je važna obiteljska podrška. Najprije ona roditeljska, a sada i bračna. Činjenica je da zbog tolikih odricanja pati i privatni život pa se trener Bralić našalio:

– Moj obiteljski život patio je zbog veslanja, često bi me doma dočekala jezikova juhica.

Zato ja sada, kada radim plan i program za novu sezonu, nazovem svoju, ali i supruge Valenta i Martina i pitam ih jesu li suglasne, tako da nam kasnije ne mogu prigovarati.

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.