Osvojivši naslov svjetskih prvaka u dvojcu bez kormilara, Valent i Martin Sinković ušli su u red najvećih veslača svih vremena. A takvima ih toliko ne čini već trinaesta medalja koju su osvojili na najvećim svjetskim natjecanjima, koliko činjenica da su ostvarili ono što nitko dosad nije.
>> Pogledajte i doček braće Sinković u Zagrebu
Bilo je nervoze i svađanja
Naime, nakon fantastične karijere u skul veslanju (s dva vesla) i 29 uzastopnih pobjeda u dvojcu na pariće, samo dvije godine nakon olimpijskog zlata u staroj disciplini, Sinkovići su u samo 40-ak dana postali europski i svjetski prvaci u dvojcu bez kormilara. U disciplini u kojoj svaki član posade ima po jedno veslo. A to u svijetu veslanja nikome nikad nije pošlo za rukom. A baš to bio je jedan od njihovih motiva kada su onako neočekivano odlučili promijeniti disciplinu. Svima nama izvan njihova svijeta izgledalo je pomalo čudno da su dečki na vrhuncu dominacije u jednoj disciplini odlučili krenuti ispočetka u novoj disciplini. Jest da je riječ opet o dvojcu, no u pitanju je teža disciplina od one kojom su tako suvereno vladali, a teža je jer je dvojac bez puno nestabilniji čamac. A takvim ga čini to što svaki ima samo po jedno veslo (s po dva je puno lakše postići ravnotežu) odnosno to što su ovdje puno veće rotacije tijela. No, dečkima je baš to bio izazov. Htjeli su novu motivaciju za svakodnevne rudarske treninge, a u staroj disciplini, u kojoj su bili neprikosnoveni, ona bi brže presušila. Jer, veslanje nije loptanje pa da vas igra i lopta čarobno privlače pa zbog toga trpite i teške treninge. Treninzi veslanja zabavni su koliko i kopanje u rudniku, a jedina olakšavajuća okolnost jest što se veći dio treninga odvija na vodi.
– Da smo ostali u dvojcu na pariće, u kojem smo dominirali, možda bismo se uljuljali na tronu, možda više ne bismo bili ovako motivirani pa bi nas neki mladi lavovi “pojeli”. I zato je ovo prvo svjetsko zlato u dvojcu slađe nego da smo osvojili treće u dublu – ističe Valent i priznaje da je ovo zlato slađe i zato što se do njega došlo nakon puno frustracija.
– Nismo vladali čamcem kao u dublu pa je to povećavalo stres i nervozu, zbog čega smo se znali i posvađati u čamcu, no srećom to se nikad nije preslikalo na naš odnos izvan čamca. Iz “monotonije pobjeđivanja” u dvojcu na pariće Sinkovići su “pobjegli” i radi najdominantnije veslačke posade svih vremena Novozelanđanina Erica Murraya i Hamisha Bonda. A dotični su u tom trenutku bili nepobijeđeni 69 utrka zaredom, osam sezona, odnosno 2610 dana, a takvi su ostali jer su nakon zlata u Riju “umirovili” svoj dvojac. Baš kada su Sinkovići poželjeli izazvati ih. Kad smo pokušali svrstati ih među najveće veslače svih vremena, jer su već skupili devet medalja s olimpijskih igara i svjetskih prvenstava, Valent Sinković nam to baš i nije dopustio.
– Ne možemo se mi uspoređivati s jednim Steveom Redgraveom koji ima pet olimpijskih i devet svjetskih zlata. Niti s jednim Ondřejem Synekom koji je pet puta bio svjetski prvak i od 2005., otkako je došao u skif, stalno osvaja medalje. Veći su od nas i skifisti Mahé Drysdale i Olaf Tufte, ali i novozelandski dvojac bez kormilara Bond i Murray koji imaju dva olimpijska i osam svjetskih zlata.
I doista, po broju medalja Sinkovići još nisu na razini spomenutih, ali su po nečemu iznad njih, potvrdio je to i njihov trener Nikola Bralić.
Nije ih strah poraza
– Nitko u svijetu veslanja nije osvojio svjetski i europski naslov u dvojcu na pariće i dvojcu bez kormilara odnosno u skul i rimen veslanju i to se u veslačkom svijetu posebno cijeni. Oni su jedinstveni po svojoj univerzalnosti.
Braliću je ovo 16. medalja s najvećih natjecanja što bi i njega svrstalo u Kuću slavnih kada bi veslanje na svjetskoj razini imalo takvu instituciju kao što to imaju košarka, boks, vaterpolo...
No, i “sveti Nikola” hrvatskog veslanja priznat će da su i Sinkovići njega obogatili, pa o njihovim posebnostima kaže ovako:
– Kod njih je želja za pobjedama i danas jednaka kao i prije deset godina, a rijetko koji sportaš u tako dugom razdoblju može biti tako motiviran. Oni si stalno za cilj postavljaju prvo mjesto, pri čemu vrlo dobro znaju koliko za takvo što treba raditi. Otkako su postali obiteljski ljudi tu i tamo izostanu s pokojeg treninga radi obiteljskih obveza, no nije to prešlo kritično crtu.
Još su dva važna faktora natjecateljske moći braće Sinković.
– Njih nije strah poraza. Kada smo mijenjali disciplinu, svjesno smo išli u novo područje, bez jamstava da ćemo uspjeti. No, oni su vjerovali u svoje sposobnosti, a i mene kao trenera kopkalo je to mogu li nastaviti gdje sam stao još 1999. sa Saragom i Martinovom koji su bili treći na svijetu.
Nakon toga, iskovao je Nikola još dvije svjetske medalje, svjetsko srebro osmerca 2001. i svjetsku broncu četverca s kormilarom 2002., a kada su mu u ruke došli Sinkovići, shvatio je da ima u rukama neprocjenjiv materijal.
– Valent i Martin se u svijetu veslanja ističu i po svojoj izdržljivosti jer imaju apsolutni primitak kisika od šest i pol do sedam litara u minuti, dok im je relativni 68-71 mililitara po kilogramu težine, što je jako visoka razina i za lake sportaše iz sportova izdržljivosti kao što su biciklisti i maratonci – ističe Bralić.
