Hrvatska sportska scena nezamisliva je bez prezimena Kostelić. Kada spomenemo Ivicu Kostelića, odmah se sjetimo trenutaka ponosa, legendarnih tv-prijenosa i suza radosnica kojima smo slavili njegove uspjehe na snijegom prekrivenim padinama diljem svijeta. Ivica Kostelić je sportaš koji je, unatoč brojnim ozljedama i preprekama, uvijek davao sve od sebe i ostavio neizbrisiv trag u sportskim knjigama, ali i sjećanjima svih nas koji smo ga pratili kroz dugu karijeru. Danas, iako su skije zamijenjene jedrima, njegov sportski duh i dalje ne miruje.
U razgovoru s Ivicom otkrivamo kako izgleda život nakon skijaške karijere i kako je u jedrenju pronašao novu strast koja ga ispunjava. Njegova ljubav prema moru, slobodi i vjetru, vodi ga na nova putovanja uz podršku ACI marina, a Ivica nastavlja osvajati nove vrhunce, ovog puta na valovima umjesto na snježnim stazama. Kroz pripremu za intervju i tijekom razgovora s Ivicom, podsjetili smo se zašto je on jedan od najboljih hrvatskih sportaša svih vremena i zašto će uvijek biti toliko poseban.
Umirovili ste se od skijanja i zamijenili snijeg morem. Mnogi vrhunski sportaši nakon uspješnih karijera nekako izgube energiju i onaj “drive for success”, a vi kao da ste tu energiju bez problema usmjerili na jedrenje. Kako vam to uspijeva?
– Tri četvrtine svoga života bio sam usredotočen na treninge i rezultate. Takav način funkcioniranja mi je prešao u naviku, a pažnja spram detalja u tom procesu me je naučila da ne postoje nevažne sitnice nego da je, ako želite biti uspješni u nekoj stvari, najbolje to trenirati svugdje i u svakom trenutku. Davati svoj maksimum je navika, u vrhunskom sportu bi tako barem trebalo biti.
Jedrenje i skijanje možda na prvu nemaju neke sličnosti, ali u oba sporta testiraju se granice ljudske izdržljivosti, fizičke i mentalne. Bojite li se malo mirnog, obiteljskog života?
– Odgovor se djelomično veže na onaj prethodni. Slikovito ću to reći ovako: Formula 1 nije napravljena da vozi po makadamu. Nakon tridesetgodišnje jurnjave u jednom sportu, koji je u svojoj srži prilično asocijalan i distanciran od svakodnevnog svijeta, nije čudno što čovjek koji iz te jurnjave odjednom osvane u svakodnevnim situacijama, nije na to prilagođen. Doduše, potječem iz obiteljskog okruženja, ali ono nije bilo baš obično. Ne bojim se mirnog života, samo nisam naviknuo na njega.
Kako izgleda Ivica Kostelić kada se odmara? Što djeca kažu za tatu Ivicu, je li on skijaš, jedriličar ili nešto treće?
– Kada se odmaram, uglavnom čitam, ali za mene je odmor i provođenje vremena s obitelji. Možda nije odmor u smislu da ništa ne radim, ali mi predstavlja zadovoljstvo i osjećam se smireno... u većini situacija, ha ha. Djeca tatu doživljavaju, ovisno o situaciji. Kada vide jedrilicu na moru kažu: “kao tata”. Kad vide skijaša na planini kažu: “kao tata”.
Kako se pripremate za jedrenje, pomaže li iskustvo iz skijaških dana kod planiranja i organiziranja ciljeva?
– Apsolutno. Planiranje i organizacija su neke od vještina koje sam mogao prenijeti s jednog sporta na drugi.
Jedrenje je “mali sport” za razliku od skijanja. Kako se financirate i što sve ulazi u troškove jedne jedriličarske utrke?
– Jedrenje je vrlo “širok” sport, odnosno obuhvaća velik broj raznih disciplina, klasa, vrsta koje nisu jednakomjerno zastupljene u medijskom i javnom prostoru. Ako olimpijske discipline i nisu financijski velik sport (iako se ne može reći da su i po tome "mali"), jedrenje je jedan od najskupljih sportova na svijetu, a u pojedinim svojim granama (offshore, America's cup itd.) najskuplji je sport na planetu. Za razliku od većine sportova, jedrenje je sport koji ovisi o bogatim sponzorima i privlači takav krug ljudi. Na mom jedriličarskom putu od početka me prati najveći lanac marina na Mediteranu ACI s kojim dijelim ljubav prema moru. Suradnja s ACI-jem za mene je dragocjena i prirodna, a pokazala se iznimno uspješnom te mi je drago da smo zajedno proslavili njihov veliki jubilej, 40. obljetnicu osnutka i moje osvajanje titule prvaka Mediterana u klasi 40. Bez njihove podrške zasigurno ne bih ostvario takav rezultat te im stoga i ovim putem zahvaljujem što su uz mene.
Što se tiče usporedbe sa skijanjem, tema je prevelika za ovaj interview. S medijsko-ekonomske strane, sudjelovao sam na najvećim utrkama i u alpskom skijanju i u offshore jedrenju i mogu vam iskreno reći da skijanje nema takav doseg kao oceansko jedrenje. Druga je priča kako se ono percipira u Hrvatskoj.
Kada se osvrnete na svoju karijeru i što ste sve prošli, što je vrjednije, Veliki kristalni globus, Olimpijske medalje ili činjenica da ste se 20 godina natjecali u svjetskom kupu?
– Najteže postignuće u bilo kojem vrhunskom sportu je kontinuitet u pobjeđivanju ili kontinuitet vrhunskih rezultata. Možete se natjecati 100 godina u nečemu, i to ima svoju vrijednost, ali najvrjednije je ako možete kontinuirano pobjeđivati. Veliki kristalni globus je neprikosnovena i najvrjednija nagrada u svijetu alpskog skijanja.
Malo ljudi zna kolika su odricanja potrebna iz godine u godinu kako biste bili na vrhunskom nivou i natjecali se s najboljima, a mlađi stalno dolaze. Zajedno s obitelji ste ispisali povijest hrvatskog sporta, a teško je govoriti o Ivici bez Janice i obrnuto. Nije tajna da ste si i dalje međusobna podrška u životu, što je razlog vaše povezanosti?
– To što smo prošli kroz sito i rešeto, cijelo djetinjstvo i mladost, a sve što smo prošli, prošli smo zajedno.
Koji su vam planovi za budućnost? Ima li mjesta za još jedan sport ili je samo jedrenje u fokusu?
– Kako djeca odrastaju, obitelj postaje “sport” koji me sve više zaokuplja.
Sadržaj nastao u suradnji s ACI marinama.