Visokoklikani i rado navođeni talijanski portal, podaci poznati redakciji, već danima piše kako se po Milanu mota grupa ovećih furešta koji bezbrižno razgledaju znamenitosti, ispijaju espressa, marendaju i prozbore koju s prolaznicima. U rutinskoj provjeri karabinjera kod jednog je pronađen detaljan plan puta čiji je sadržaj još na obradi..
Poza Epic Broz se dodatno naplaćuje
- Prvi dan. Polazak u zoru, uz listanje novina, cigaretu i obavezni 'kratež' u kolodvorskom bifeu, molimo obaviti nuždu ranije jer putem nema stajanja. I pripremiti sitan novac za slučaj da nema dede koji kapom otvara pokretna vrata! Nakon slijetanja dolazak u hotel i večera. Dan drugi. Poslije doručka razgibavanje i razgledavanje. Piazza Duomo, pa onaj 'pasaž' gdje valjaju skupu robu, i operna kuća nazvana po nogometnom treneru. Navečer slobodno. Giorno terzo! Šetnja od hotela do stadiona, posjeta San Siru i obilazak štovanog nogometaša Brozovića uz mogućnost upoznavanja. Slikanje uz dozvolu, Epic Broz poza dodatno se naplaćuje. Dan četvrti. Jači doručak, kavica, posniji ručak, pa prvi 'sastanak'. Poslije tuširanje, pa u krpe. Peti dan. Rano buđenje i polazak prema Mediolanum Forumu gdje je za koju godinu i zimska olimpijada. U večernjim satima bunga-bunga, tko voli... Šesti dan. Obilazak poštene kuće Armani, osvjedočenog ljubitelja svih sportaša i sportova. Sedma noć. Party u klubu kraj kolodvora Garibaldi, za raniji odlazak rezervirati taksi i ravno u hotel! (Ono kraj drveta je muško). Osmi dan. Ekskurzija ide prema kraju, pa treba obići i groblje Cimitero monumentale gdje leže svi gradski poteštati, nešto nobelovaca, sin mesara iz Nottinghama koji je osnovao AC Milan, brdo neshvaćenih umjetnika i lik koji je izumio kampari. Navečer večera s domaćinima, pa analiza do dugo u noć. Sutradan završni 'sastanak' i povratak kući, dolazak u sitnim satima, pod okriljem noći. -
Čudo je Milano. Svaka poveznica s našim košarkašima, ili izvidnicom Dinama, sasvim je slučajna. Može tako završiti, a i ne mora. Za nekoga tko ne može dobiti doma Finsku, nismo bili loši protiv Grka. U čem' je problem? U tome što na turnirima treba igrati sve bolje kako idu dalje, a ne sve gore, jer onda stvarno pričamo o turizmu. Vi odlučujete, mi vas gledamo. I ne propuštamo nijednu. Tko zna kad ćemo se opet gledati... Dobro je što nema Rusa. Praf' im i budi jer su nas na krilima Šveda prošli put isprašili na prvoj nokaut stepenici.
Kako može završiti ono što započnu Bugari u Tbilisiju? Šalu na stranu, ovaj bi Eurobasket po imenima trebao biti goli spektakl. Najveći sportski listovi kontinenta u najavama su nizali zvijezde. Hrvata nigdje. Uzdajmo se u onu da još pobjeđuje momčad. Pokazali su to i Slovenci 2017. I zato je najveća priča ipak Pešić. Postao je prvak Europe s nepunih 30. Kao igrač Bosne, nakon što je otpisan u Zvezdi. Kao trener, sa 37 je najtalentiraniju reprezentaciju Jugoslavije odveo do svjetskog zlata u Bormiju, a sa 43 je od Nijemaca napravio prvake Europe. U košarci! Sa 53 donio je Jugoslaviji njeno posljednje zlato. Dobio je i Amerikance, na njihovom terenu. Iste godine uzela ga je Barca, a imao je 67 kad ga je dovela drugi put. Sa 73 godine uvjerljivo je najstariji trener na EP-u. Prvi sljedeći je deset godina mlađi Kanađanin na klupi Njemačke. Najteže je u sportu trajati, a taj čovjek je neuništiv već skoro pola stoljeća!
'Medalje smo osvajali zajedno'
No, što nam govori činjenica da je opet tu nego da ni Srbija nema previše mlađih trenera kojima bi vjerovala. Nezajažljivi su ovo prostori. Iako Đorđevićeva tri finala i nisu za podcijeniti. Ali pričajte nam malo o tome da "srebro nije dovoljno". Kad se povede ozbiljan razgovor, Pešić će izreći nekoliko velikih istina.
Prva: - Nije pošteno da prisvajamo medalje iz Jugoslavije, zajedno smo ih osvajali -.
Ima i dodatak: - Shvatite, sad smo mala zemlja - . O.K., to zvuči poznato. Zatim: - Moć trenera se smanjuje, ne samo u košarci, nego i u nogometu. -
O značaju reprezentacije u životima tih mladih ljudi: - Ranije su klubovi govorili 'ti moraš igrati za reprezentaciju, to je dobro i za tebe i za nas'. A danas je komunikacija – eto, vidi, mi nismo protiv toga da ti igraš.-
Slijedi: - Ozbiljna reprezentacija nikad nije bila sastavljena od najboljih, već od onih 12 koji najbolje funkcioniraju - .
I elegantno polaganje za kraj: - Za uspjeh je trener važna ličnost, ali on nikada ne treba biti iznad ekipe. Većina trenera koji su uspješni i ne žele biti iznad ekipe, ali ih vi mediji stavljate da budu iznad. Ali igrači već moraju razmišljati na način da najvažnija osoba jest trener. I ako se postigne ta ravnoteža, onda se napravi i takva kemija da je uspjeh zajamčen. -
Bit će tako i ovaj put, bez brige. Koliko god se i košarka mijenjala...
Glet ti ovoga "Prisilno ZAJEDNO"