Luka Cindrić (25) igrat će u Njemačkoj i Danskoj svoje drugo Svjetsko prvenstvo. Prvo će mu i te kako ostati u pamćenju bez obzira na to što nije osvojio medalju. Ali, pamtit će promašeni sedmerac Zlatka Horvata za plasman u finale, pamtit će plus osam protiv Slovenije u susretu za treće mjesto i na kraju poraz. Igrao je i na dva Europska prvenstva, u Poljskoj 2016. godine kada smo osvojili broncu, te prošle godine kada smo bili peti na domaćem parketu, u Hrvatskoj. Stručnjaci će se složiti da ne bi trebalo biti problema budu li pravi Cindrić i Duvnjak.
Zasitio sam se Vardara
– Zdravstveno sam odlično. Fizički sam spreman za zahtjevan turnir. Imao sam tijekom prvog dijela sezone manjih problema zbog kojih nisam igrao mjesec dana u Kielcu. Imao sam problema sa zadnjom ložom, pa aduktor. Te ozljede nastale su zato što klub u početku nije imao kondicijskog trenera – kaže Cindrić.
Poljska liga završila je dosta rano, 9. prosinca.
– Već sam bio doma, u Ogulinu 10. prosinca tako da sam se uspio dobro odmoriti. Čak sam se pet, šest dana potpuno odmorio, bez ikakvih fizičkih aktivnosti. Božić i Novu godinu dočekao sam u Ogulinu, u krugu prijatelja, prisjeća se Cindra.
Niste se valjda kupali 1. siječnja u jezeru Sabljak? To je tradicija u vašem kraju...
– Ha, ha! Nisam se kupao. Nikad nisam došao u iskušenje da se bacim u hladnu vodu. Prije pet, šest godina čak sam fizički bio prisutan kada su se ljudi kupali, ali me nije nešto povuklo da se okupam. Iskreno, nikad mi nije bila ideja da se kupam. Ne znam, možda nisam dovoljna hrabar, ha, ha!
Po čemu ćete pamtiti 2018. godinu?
– Pa po puno lijepih stvari. Što se tiče rukometa, uspjeh je plasman na završni turnir Lige prvaka s Vardarom. Nažalost, nismo uspjeli obraniti naslov, ali smo odigrali dvije dobre utakmice. Reprezentacija? Hmmm. Mislim da smo trebali napraviti korak više od petog mjesta. Za mene je uspjeh što nisam imao ni jednu ozljedu, igrao sam cijelo vrijeme.
Ima li nešto u privatnom životu po čemu ćete pamtiti prošlu godinu?
– Naravno da ima. Ali, privatni život bih zadržao za sebe.
Dobro, oženili se niste?
– Nisam. Da jesam, o tome bi se sigurno čulo.
Nakon dugo godina Skoplje ste zamijenili Kielceom...
– Uh, razlika između ta dva grada je kao dan i noć. Bilo mi je jako, jako teško kada sam došao u Poljsku. U Skoplju sam se debelo naviknuo na taj način života. Ljudi su u Makedoniji pun otvoreniji, jezik mi nije bio problem. Skoplje je po mentalitetu ljudi slično najvećim hrvatskim gradovima. U Skopju sam se puno družio s ljudima, puno više komunicirao nego što je to slučaj u Kielcu. U Poljskoj su ljudi nekako hladni, zatvoreniji. Svi rade, nitko nema vremena za sebe. Kielce je mali gradić, više je za obiteljski život nego za samca. Recimo, u Kielcu je idealno završiti rukometnu karijeru. Sreća je da ima puno igrača s prostora bivše Jugoslavije pa se s njima puno družim – istaknuo je Cindrić.
Kako izgleda jedan vaš dan u Kielcu?
– Ujutro, kad se dignem, odem u teretanu, pa ručak, pa popodnevni odmor, pa video, trening i navečer kod kuće gledanje filmova ili PlayStation. Kad nemam trening, onda obvezno odem na masažu, u wellness. Malo se odem prošetati u obližnju šumu i tako to. Živim skromno.
Što se igra na “plejki”, koje su vam najdraže igrice?
– Volim ratne igre. Igram Call of Duty, Fortnite, Battlefield.
Poljski jezik?
– Ništa nisam naučio. Lažem, znam kako se kaže dobar dan, doviđenja, hvala, bok i nekoliko osnovnih riječi. Razumijem dosta. Problem je što tamo nitko ne govori engleski. Čak ni njihovi novinari i, uvijek kada me netko intervjuira, obvezno je sa mnom djelatnica kluba koja prevodi. U turističkim mjestima kao što su Krakov i Varšava Poljaci govore engleski, ali Kielce je mali gradić u kojem nema turista pa nema ni potrebe za učenjem engleskog jezika – kaže Cindrić.
Kad ste već potpisali za Kielce, odjednom su se za vas zainteresirali PSG i Barcelona. Je li vam žao što ste tako brzo donijeli odluku da idete u Kielce?
– Naravno da mi nije žao. Ali, da sam pričekao samo malo, vjerojatno bih prihvatio ponudu PSG-a. No, kako sam se već zasitio Vardara, prihvatio sam prvu pravu ponudu koja je došla. Smatram da nema dobre ni loše odluke. Za mene je igranje u Poljskoj dobro iskustvo. Recimo, dobra strana igranja u Kielcu jest činjenica da je liga dosta slaba i ne postoji opasnost velike potrošnje kao da primjerice igram u Njemačkoj ili Francuskoj. Čak neke utakmice protiv nekih slabijih suparnika ne moram igrati. Što mi je super, a još je bolje ako su to gostujuće utakmice. Da, ovdje je velik problem putovanje. Do aerodroma u Varšavi trebaju nam dva sata vožnje. Za put na svaku europsku utakmicu dizao bih se u četiri ujutro.
Što može Kielce ove sezone u Ligi prvaka?
– Može puno. Prvi u skupini ne možemo biti jer je Barcelona bodovno odmakla, ali mogli bi biti drugi ili treći. Eto, možda ćemo u osmini finala igrati protiv PPD-a Zagreb. Puno toga ovisit će o našim vratarima koji nisu briljirali u prvom dijelu sezone. A danas se bez ozbiljnih obrana ne može pobijediti nijedna utakmica, kaže Cindrić.
A što može Hrvatska na predstojećem SP-u? Postoji li kod vas strah od neuspjeha?
Sigurno među osam
– Strah? Ne. To nikako. Nikad se nisam bojao ni u jednoj utakmici. Nervoza je prisutna. O plasmanu Hrvatske puno će ovisiti kako ćemo odigrati obranu. Napad sigurno neće donijeti pobjedu protiv ozbiljnog suparnika. Obrana, kontra i polukontra i dobar vratar... To je recept za uspjeh. I zato Červar jako inzistira na obrani. Imamo odličnu momčad i sigurno ćemo biti među osam najboljih. Dobro je da je Duvnjak tu, drago mi je da je i Slišković u dobroj formi. Treba nam širina, turnir je dugačak. Nadam se da ćemo u drugi krug sa svim bodovima.
Blaženko Lacković vas čeka u svom muzeju iluzija u Hamburgu. A to znači da biste igrali polufinale.
– Nadam se da ćemo mu ispuniti želju, zaključio je razgovor Luka Cindrić.
>> Pogledajte siječanjske transfere
Bila bi sramota da nebudu prvaci. Nogometaši Tenisači ....... Itd. Podigli su prečku visoko . Naprijed kauboji čekamo zlato samo zlato.