Jedan od najvećih hrvatskih talenata odlazi iz Lijepe Naše, Dino Rađa grmi: To je katastrofa

Najnoviji slučaj najave odlaska mladog Ivana Perasovića iz Splita potvrda je da se hrvatska klupska košarka i dalje nalazi u začaranom krugu. Štoviše, da u tom vrtlogu i dalje sve dublje tone.

Pod stalnim pritiskom u ABA ligi, naši najjači klubovi nemaju jasan plan razvoja mladih igrača, čiji su pak roditelji i menadžeri sve nestrpljiviji pa izvlače iz njih sve mlađe igrače i golobrade ih čine gastarbajterima.

U ovoj priči znakovito je da Ivana Perasovića iz kluba izvlači njegov otac Velimir Perasović, danas cijenjeni trener u košarkaškoj Europi, a nekad vrstan košarkaš i izniman šuter. U želji da ga sin nadvisi, Velimir Perasović izgubio je strpljenje i već nakon nešto više od mjesec dana nove sezone želi svog nasljednika izvući iz kluba u kojem se on proslavio.

Peras ima slično iskustvo

Štoviše, Peras je s klubom iz Splita bio trostruki prvak Europe i u njemu prolazio sve što svaki mladi igrač treba proći. Naime, i njemu se dogodilo da je klub na njegovoj poziciji doveo iskusnijeg igrača (Duško Ivanović) i da se na treninzima morao žestoko boriti za svaku minutu na parketu. A tek kada je Ivanović otišao, Peras je potpuno prodisao.

Dakle, Velimir Perasović ima osobno iskustvo kako se postaje igrač težim putem, a kao sentimentalan roditelj ne želi da to isto prolazi i njegov sin. I zato želi da Ivan napusti Split i ode igrati za Prienai, posljednji klub litavske lige (0-7).

Ako se pitate kakva mu jamstva taj klub može dati za igrački razvoj, to ne znamo, ali je jasno da ondje može igrati više jer u litavskom prvenstvu ove sezone nema ispadanja pa nema ni grča u kakvom je KK Split. Na drugoj strani spektra ove situacije je to kako će se u takvoj nonšalantnoj situaciji Ivan razvijati. Hoće li dovoljno gristi kao što je na svakom treningu grizao njegov otac da bi uz Ivanovića izborio koju minutu igre više.

Nažalost, jednim dijelom su u pravu oni koji tvrde da je žutima važnije da ostanu u ABA ligi nego da razvijaju mladog igrača. Na tom tragu je i veliki kritičar kluba, njegov bivši predsjednik Dino Rađa, danas u ulozi predsjednika Stručnog savjeta HKS-a.

– To je katastrofa. Taj je mali, bez obzira na to čiji je sin, jako talentiran i lani je igrao 20 minuta i imao ozbiljnu ulogu. A ove sezone umjesto da u njega ulože, oni ga zakucaju na klupu. To je za ne povjerovati.

Nije li u pitanju i roditeljsko nestrpljenje vašega bivšeg suigrača?

Ivan Perasović i Dino Rađa nakon što je hrvatska U-16 reprezentacija osvojila zlatnu medalju na Europskom prvenstvu

– Nije. I ja bih se naljutio da sam na njegovu mjestu. Uostalom, Peras je klub pitao bi li ga barem dali na posudbu, a oni nisu htjeli. A na njegovu igračku poziciju ljetos su doveli Amerikanca.

Druga strana priče, koja se može čuti iz kluba, kaže da je 19-godišnji Ivan sjajan, ali da je jednostavno upao u krizu, koju dobro koristi njegov konkurent, dvije godine stariji Runjić. Na Gripama nam kažu da je nestrpljivi otac i dalje radio pritisak, ali da mu to “na daljinski” nije prolazilo jer trenerski kruh zarađuje u 3000 kilometara udaljenom ruskom Kazanju.

Osim toga, Velimir Perasović napravio je “pogrešku u koracima” jer je za sobom povukao trenera Milana Karakaša, koji je prošle sezone forsirao njegova Ivana. Nažalost, klub je dotičnom mladom stručnjaku (prvaku Europe s Prkačinom, Tišmom i Perasovićem kao kadetima) ponudio vrlo skroman ugovor za nastavak suradnje pa je on bio laka meta za stranog poslodavca kod kojeg će, uz prekaljenog trenera, stjecati dragocjena iskustva.

Prije je bila bolja organizacija

Nažalost, ta teška borba za preživljavanje naše klubove dovodi do toga da ne mogu funkcionirati ni kao “inkubatori” i razvijati igrače za bogatija tržišta, a to je, nažalost, neizbježna sudbina svakog od njih u današnjem odnosu snaga u Europi.

A nama ostaje žaliti da su roditelji (i menadžeri) od braće Ivišić, Rudana, Menala i Tišme procijenili da je trava zelenija u tuđem dvorištu nego u hrvatskim klubovima, koji su za takvo što, nažalost, dijelom i sami krivi. Dakako, zbog svega toga sretan nije ni hrvatski izbornik Veljko Mršić, koji se složio s našom tezom o posvemašnjem nestrpljenju:

– Strpljenja nema ni u klubovima da istrpe mlade igrače, ali ni kod igrača i njihovih roditelja da se izbore za svoj status. A tu je i problem pravilnika i tog stalnog prijelaznog roka, pa igrač u svakom trenutku može otići. Da je to riješeno kao nekad, ne bi se događalo da igrač može otići samo mjesec i pol dana nakon početka sezone, i to je ono što bi Fiba trebala regulirati. A ovakvo stanje odgovara onima koji ne gledaju dugoročno.

Mršić je u subotu sudjelovao na zadarskom panelu “Košarka jučer, danas, sutra” na kojem je ustvrdio:

– Da Božo Maljković danas dođe u Split, nikad ne bi bio to što je postao.

Mislio je Mršić zacijelo na činjenicu da je Split tada bio bolje organiziran nego što je danas (a tako je i s Cibonom i Zadrom) i da svi hrvatski klubovi imaju problema s novcem, a još više s upravljanjem.

– Nas ta svijetla povijest na neki način i koči. Na Split svi gledaju kao na trostrukog prvaka Europe i ti rezultati iz prošlosti danas su našem klubu i svojevrstan teret na leđima – zaključio je Mršić.