Kako je miss Čilea zavela Igora Štimca i Zvonu Bobana

Na današnji dan prije 30 godina mlada nogometna reprezentacija Jugoslavije osvojila je svjetski naslov. Momčad je vodio Mirko Jozić.

A, zamislite, Jugoslavija je u finalu protiv SR Njemačke nastupila bez trojice nezamjenjivih igrača, Štimca, Mijatovića i Prosinečkog, Zlatne lopte SP-a, koji je u polufinalu protiv DDR-a uputio udarac prema vratima nakon sučeva zvižduka koji nije mogao čuti i dobio žuti karton.

Pa ipak, Jugoslavija je u finalu, nakon 1:1 u 120 minuta, slavila na jedanaesterce 5:4. Zvone Boban postigao je pogodak iz igre i realizirao odlučujući jedanaesterac.

Fifa odbila žalbu

Zanimljiva je bila uvertira SP-a iz perspektive Jugoslavena. Evocirao ju je trener “Čileanaca”, 74-godišnji Čapljinac Mirsad Fazlagić.

– Godinu prije ta je ista momčad na EP-u u Subotici i Novom Sadu osvojila tek 6. mjesto, a još veća sramota bila je tučnjava u utakmici s DDR-om. Taj je susret bio prekinut, reprezentacija osramoćena, a stožer ekspresno raspušten. Otpušten je bio izbornik Stevan Vilotić i imenovan Mirko Jozić, a ja sam mu bio priključen kao trener – prisjetio se Fazlagić.

Novi stručni stožer počeo je graditi reprezentaciju od nule, radeći selekciju igrača na okupljanjima svaka dva tjedna.

– Prvi put smo se bili sastali u Vukovaru, a potom, do polaska u Čile, bili smo zajedno barem još 12-13 puta, na raznim odredištima; u Donjem Miholjcu, Travniku, Doboju, Vogošći, Zavidovićima... – dodaje Fazlagić.

Izbornik Jozić, koji živi u Zagrebu distanciran od medija (najviše zbog pritiska Južnoamerikanaca), prisjetio se kako je njegova reprezentacija bila ružno pače NSJ-a, kako nitko nije mario za nju osim predsjednika Miljanića i glavnoga tajnika Ante Pavlovića, pa se tako dogodilo da su čak šestorica igrača u godini SP-a bila poslana u vojsku: Žitnjak, Babunski, Đorđević, Florjančič, Komljenović i Nedeljković.

Tko je bio ključni igrač reprezentacije, osim najistaknutijih zvijezda Prosinečkog, Bobana i Šukera?, pitamo Fazlagića.

– Predrag Mijatović, tada igrač OFK Titograda, nije bio pozvan ni na jedno od spomenutih okupljanja. Prvi put nam se priključio tek u lipnju 1987. godine, nakon što je kao gost nastupao za Budućnost na Kvarnerskoj rivijeri. Za mene je on bio ključni igrač budući da je mogao nadomjestiti svakoga od naših ofenzivnih igrača i svaki put bio je prevaga – tvrdi Fazlagić.

Pričalo se da su Štimac i Boban zamalo bili poslani kući uoči polufinala s DDR-om?

– Bili smo u Santiagu pozvani u Klub Jugoslavena, gdje je u posjet došla tadašnja miss Čilea, čini mi se da se zvala Vučković, djevojka naših korijena. Štimcu i Bobanu bila je zapela za oko, pa su se dulje zadržali u tom klubu i zakasnili u našu bazu.

Ma nije bilo govora da ćemo ih potjerati; Mirko Jozić i ja dogovorili smo mali igrokaz. On je, tobože, rigao vatru i prijetio da će ih poslati kući, a ja sam ga, tobože, smirivao i branio dečke. Tako smo ih samo dodatno motivirali – ispričao nam je Fazlagić, koji se sa šefom Jozićem nakon Čilea više nikada nije čuo.

Četvorica u Realu

Ta 1987. godina bila je zlatna godina jugoslavenskog sporta jer su, osim nogometaša, svjetski prvaci postali i mladi košarkaši (predvođeni Kukočem) i rukometaši pod vodstvom Kasima Kamenice, s Pucom, Jelčićem, Tomljanovićem, Gudeljem...

Čileanska generacija dala je čak četvoricu igrača za Real, Prosinečkog, Mijatovića, Šukera i Jarnija, a Mirko Jozić postao je u Čileu trenerska ikona. Don Mirko do dana današnjeg jedini je trener izvan Južne Amerike koji je osvojio Copa Libertadores, a s Colo Colom bio je i svjetski klupski doprvak.

POGLEDAJTE VIDEO NAJLUĐIH NOGOMETNIH PROMAŠAJA