Hrvatski nogometni savez na svojoj je službenoj stranici objavio tekst "Zašto su trojica izbornika zaredom otišla prije roka" u kojem se analizira učinak Igora Štimca, Nike Kovača i Ante Čačića.
"Štimac je trajao od 5. srpnja 2012. do 16. listopada 2013. U tom je razdoblju nanizao svih deset natjecateljskih i još pet prijateljskih utakmica. Učinak je bio skroman: osam pobjeda, dva remija, pet poraza, razlika pogodaka 23:17 s pripadajućih 57,78 posto uspješnosti. Na žalost, za njegove misije zabilježena je povijesno najlošija mini-serija kad su posrijedi nastupi za bodove: u četiri preostala izlučna sraza skupine gubio je od Škotske 0:1 u Zagrebu, ostvario neodlučeno 1:1 kod Srbije u Beogradu, pa ponovo stradao u Maksimiru, 1:2 od Belgije, da bi kap čašu prelila slomom u Glasgowu kad je Škotska slavila 2:0. Previše promašaja i tek jedan poen od 12 mogućih. Naime – premalo i pretužno, više nego jadno", stoji u tekstu kojega potpisuje Branko Stipković.
Citira se i izjava Štimca: "Ako danas odem ja, sutra će Šuker, preksutra Mamić. U hrvatskom nogometu postoji totalna destrukcija s obzirom na to da se subkulture, koje su vrlo malene na tribinama, ponašaju rušilački. Potpomognute medijima, po mojem sudu nehrvatski orijentiranim, huškaju ljude na linč, pozivaju samo na uništavanje i ničim ne pridonose pozitivnoj atmosferi oko reprezentacije".
Je li danas drukčije, i govori li govornik jednako, pita se autor teksta.
O Kovaču se govori: "Cijelo vrijeme je zapravo poteškoća bila s odnosom izbornika i izabranika, nesklonih njemačkoj strogosti koja se redovito pretvarala u krutost a katkad, navodno, u tipičan germanski dril i glede igranja i glede ponašanja. Spone su definitivno popucale čim je za prazan hod u Oslu optužio internacionalce "koji se nisu bacali na glavu, a tako ne ide". Razlaz je bio neminovan, sa sjećanjem na Sao Paulo i druge dvije brazilske destinacije u kojima nije izboren drugi krug SP-a, prolazak među 16. Završna ocjena mjerodavnih: Niko Kovač bio je neiskusan, nesklon kompromisima, slabe komunikacije s nogometašima i nesnalažljiv u općoj klimi koja karakterizira hrvatski nogomet."
O Čačićevom mandatu stoji: "Već je nominacija/aklamacija potaknula dežurne kritizere na podjednako žučne i ironične prosvjede, antijunak je naravno bio – precizni mehaničar s licencom za popravak radijskih i televizijskih aparata. To što posjeduje i onu najvišu, nogometnu, kao da nije važno. Spočitavala se i nekarizmatičnost, no isprva su rezultati bili OK."
Na kraju se zaključuje:
"Nema nikakve dvojbe da je Ante Čačić izgubio i konce i uzde, sebe isto tako. Slutilo je na potpuni raspad sustava i sastava. Rez neizbježan.
Srećom, Zlatko Dalić je trijumfalno odmarširao Kijevom, 2:0, i eto nas u play-offu. Jest istom dozom ponositosti i potištenosti AČ zaključio "Pa ja sam izabrao te igrače, Dalić ih je jedino vodio…" , ali pustimo osobne preokupacije, za njih nije ni vrijeme ni mjesto."
Najbolje što se Štimcu desilo jest Vuica kada mu je pićem zalila hlaće da "mu ga ohladi". Bio je dobar igrač ali sve poslije toga bolje je ne spominjati.