Ma što, pa djevojke su s njima samo nekoliko godina, a mi smo te koje smo ih othranile, vodile na treninge kao klince i trpjele njihove mladenačke hirove!
Energične su to riječi koje nam je servirala Biserka Petrović. Riječi koje vas uvode u priču o majkama poznatih sportaša. I dok su djevojke i supruge (pogotovo one nerijetke manekenskog izgleda) stalno na tribinama i često u objektivima fotoaparata, majke su ostale na marginama. A evo kako one proživljavaju uspone i padove svojih najmilijih lica s naslovnica.
Gospođa Petrović rijedak je primjer majke koja je kod svoje djece forsirala bavljenje sportom dok je otac - sjedio kod kuće.
- Tako je ispalo da sam Aleksandra i Dražena ja stalno pratila na treninge i utakmice, a suprug Jole kod kuće je čekao rezultate! Bila sam predvodnica selidbe majki iz kuhinja u šibenske sportske dvorane! Čini mi se da ljudi misle kako je lijepo uživati, putovati s djecom, ali druga strana medalje malo je drugačija - priča Biserka Petrović.
* Treba biti i psiholog
Njezina je priča posebna i zbog toga što je veći dio karijere svojih sinova Ace i Dražena gledala u suprotstavljenim momčadima.
- Bilo je vrlo teško održati ravnotežu u kući. Jednom je, primjerice, uoči utakmice Šibenka - Cibona Dražen doveo napetost do usijanja ostavivši Aci na vrata sobe poruku da Cibona neće pobijediti. Poslije se ispričao... Često sam bila i kritična, na što su se ispočetka čudili kako i majka zna pravila.
Gospođa Petrović uvijek je na utakmicama bila viđena u prvim redovima, blizu parketa.
- Čak me jedan psiholog u Madridu pitao kako to da sam stalno naprijed, ne bojim li se mase. No, jednostavno osjećam da ću tako lakše pomoći svojim sinovima. Ma, kakva loža, nije to to! A u svakom trenutku mogla sam se i pojaviti ispred njih da se onda, onako vrući, radije izviču na mene što tu stojim i da im poslije bude lakše. Znate, trebalo je katkada biti i psiholog - uvjerava Biserka.
Svakoj je majci najteže pao odlazak djeteta od kuće. No, to ne znači prestanak bodrenja. Ne kaže se uzalud da su majčinski osjećaji najjači...
- Brzo smo došli za Acom u Zagreb, tim više što se razbolio. A kad je Draženu bilo najteže posjećivali smo ga i u Madridu i u Portlandu i New Jerseyu. Da i ne govorim o fazama kad su htjeli prestati igrati košarku! - priča Biserka.
* Uživo da, na TV-u nikako!
Gorana Ivanišević, majka wimbledonskog osvajača, zbog prirode je sinovljeva sporta bila u situaciji da mora stalno putovati želi li biti uz svog Gorana. Nekada je, čak i češće nego otac Srđan, pratila svog sina po turnirima. Danas to više ne čini, izuzetak su samo susreti Davisova kupa koje rado pogleda. No, ako nije s njim, televizijske prijenose Goranovih susreta mama više uopće ne gleda. Živci su se prilično istrošili...
Tako je bilo i tijekom ovogodišnjeg Wimbledona, mama Gorana nije imala snage gledati najveću pobjedu svog sina.
- Planirala sam u London otići u taj drugi četvrtak turnira, no kad sam vidjela da se Goran plasirao dalje, nije bilo druge no odustati od puta - rekla je Gorana, kojoj sin redovito šalje izvještaje nakon susreta. Mama je ipak mama...
Ni kada je Aco Petrović postao trener stvari se za Biserku nisu bitno promijenile.
- Nakon onog poraza od Turske na Europskom prvenstvu, kada su dečki propustili prednost od 19 koševa, morala sam ga nazvati i reći svoje. Mislim da je djeci to drago.
Marica Kostelić u priči o velikom uspjehu Janice i Ivice samo je naoko osoba iz sjene. Takav dojam moguće je steći isključivo zbog toga jer ona ne želi publicitet, jer se u principu miče od kamera i mikrofona.
- Mama je pravi gazda obitelji! - ispalio je nedavno Ivica Kostelić.
Istina je svakako da je i gđa Marica uvijek u pogonu, da se neprestano brine za logistiku. Ne samo pripremajući svojima domaću hranu bez koje Janica, Ante i Ivica ne mogu zamisliti višednevni boravak igdje na svijetu, već često brinući i za opremu, termine odlazaka i dolazaka. Sasvim sigurno, cijeli sustav Kostelić proteklih deset i više godina ne bi mogao funkcionirati da mama Kostelić nije svoj životni ritam potpuno podredila potrebama najbolje skijašice svijeta, njezinog brata, te oca i trenera. I potvrdila da bez majke - to nije to...
Napisao Ante BUŠKULIĆ
Surađivali D. Figenwald i M. Kuss