Ako ćemo mu tražiti dlaku u jajetu, onda ćemo mu lako naći cijeli grumen, ali i unatoč tome, vrijedni, skromni, samozatajni zagrebački dečko Mario Cvitanović ispostavio se kao najbolje Dinamovo trenersko rješenje nakon Zorana Mamića, jedinoga trenera plavih koji je uspio prvenstvo okončati bez poraza.
Spomenuti Cvitanovićev “grumen” svakako je Skenderbeu, neoprostiv i neprihvatljiv gaf u 4. pretkolu Europske lige, nešto što kod Mamića ne bi preživio svatko, no Cviti se ipak nekim čudom progledalo kroz prste. To izbacivanje iz natjecanja, inače djelo Albanaca, teret je koji će nositi cijelu trenersku karijeru, ali ni veća trenerska imena u Dinamu nisu bila imuna na takve šokove. Primjerice, Zajeca su svojedobno izbacili Moldavci, a Zorana Mamića Danci...
Bivši Večernjakov kolumnist
No, okrenimo se ipak Cvitanovićevu učinku u HNL-u i honorirajmo mu neke stvari koje su ipak ispale neočekivane. Na primjer, biste li se prije pola godine kladili da će Dinamo, bez ijednoga velikoga igrača osim Soudanija, prvaku Rijeci i Hajduku odmaći za dvoznamenkasti broj bodova?
Biste li vjerovali da će momčad koju su izbacili Albanci, nakon što joj je otišao najbolji igrač Junior Fernandes, biti prvak jeseni bez poraza? Da, Cvitanović je sa svojim klincima u 19 kola osvojio čak 47 bodova, što je samo dva boda manje od Zorana Mamića u istom razdoblju 2014., u sezoni u kojoj nije izgubio utakmicu, ili četiri više od Zokija u sljedećoj sezoni, kada je također osvojen naslov.
Obično se kaže da treneri svoje slabosti maskiraju statistikom, izvlačeći samo najuvjerljivije brojke, no Cvitanović doista nema razloga za takvu obrambenu strategiju. Taj trener, koji se okušao i kao novinar pišući kolumne za Večernji list, oba je puta pobijedio Rijeku, razbio Hajduk i potom s njim remizirao, i nitko mu pritom ništa nije poklonio. Ne računajući Lokomotivu koju već “po defaultu” ne svrstavamo u Dinamove suparnike.
To je sad bio dio koji se tiče struke i koji je Cvitanović odradio besprijekorno, kao pravi odlikaš. Međutim, Dinamova jesen, promatrama očima navijača, teško se može oslikati svijetlim tonovima. Naime, kada oko kluba nema pozitivnoga ozračja, a može ga kreirati samo klub svojom politikom, koja uključuje i odnos s navijačima, onda ni trenerova izvrsnost ne može preokrenuti stvari.
Dinamo, nažalost, unatoč sjajnoj jeseni u HNL-u, ponovno nije magnet za publiku. I ne samo da prosjek od 4482 gledatelja po utakmici iz rezultatski katastrofalne prošle sezone nije nadmašen, nego se čak bilježi blagi pad. Dinamo u prosjeku u Maksimiru gledaju samo 4154 gledatelja po utakmici, što je za ozbiljan klub zabrinjavajuće.
Španjolac i Alžirac najbolji
Za usporedbu, poljska Legia iz Varšave, koja je također ispala iz Europe kada i Dinamo, a u prvenstvu je druga, na domaćim utakmicama ima prosjek viši od 16 tisuća gledatelja.
Nažalost, Dinamo trenutačno ne samo što je otuđen od navijača, nego pati i od kronične oskudice nogometnih majstora, pa tako dolazimo do poražavajućega podatka da plavi, osim vratara Dominika Livakovića, nemaju ni jednoga hrvatskog reprezentativca. A to nema nikakve veze s činjenicom da je izbornik – hajdukovac.
Tako će se ova Dinamova jesen pamtiti samo po bljeskovima jednoga Alžirca i Španjolca, dok je, primjerice, “projekt Ćorić” iz nekog razloga zastao...
POGLEDAJTE VIDEO NAJLUĐIH NOGOMETNIH PROMAŠAJA