Bivši hrvatski nogometni reprezentativac Ivica Križanac (38), jedan od četvorice Hrvata koji su se proslavili u ruskoj ligi, uz Olića, Pletikosu i Ćorluku, karijeru je 2014. godine završio u RNK Split. Kaže da mu je igrački put bio ispunjen velikim zadovoljstvom i uspjesima, ali jedna sitna karika ipak je nedostajala.
– Spletom glupih okolnosti nije mi se ispunio san da zaigram za Hajduk – kaže Omišanin koji je zenit karijere dosegnuo baš u – Zenitu.
Križanac je u Rusiji proveo šest plodnih godina (2005. – 2011.), u kojima je sa Zenitom iz Sankt Peterburga postigao najveće uspjehe toga kluba osvojivši čak šest trofeja: dva puta bio je prvak Rusije, po jednom je osvojio Ruski kup i Superkup te Kup Uefe i europski Superkup.
Upravo prije dva tjedna navršilo se deset godina od prvoga Zenitova naslova prvaka i Ivica Križanac bio je pozvan u St. Peterburg na obilježavanje toga uspjeha.
– Proveo sam ondje četiri dana sa svojim suigračima i prijateljima. Bili smo gosti kluba na jednoj utakmici, čak smo predvodili navijanje na Zenitovu stadionu. Zgodno je bilo prisjetiti se tih dana kada smo bili nedodirljivi u ruskom prvenstvu i kada smo se pripremali za pohod Europom. Na okupljanju su bili Aršavin, Anjukov, Denisov, Malafejev, Radimov, Ukrajinac Timoščuk, Čeh Širl, a trener Dick Advocaat obratio nam se videovezom – kaže Križanac.
HNS? Uvijek sam za boljitak
Jeste li za vrijeme boravka u Rusiji upoznali predsjednika Putina, s obzirom na to da je on iz Sankt Peterburga i navijač Zenita?
– Bio sam u Putinovu društvu nekoliko puta sa suigračima, na primanjima u povodu osvajanja trofeja. Predsjednik nas je uvijek primao u svojoj rezidenciji u Moskvi – dodao je Ivica Križanac.
Vaš najdraži trofej u Zenitu?
– Iako Kup Uefe ima veću težinu, meni je najdraži bio trofej europskog Superkupa. Znate, to je glamour Monte Carla, s druge strane Manchester United (pobjeda Zenita 2:1, nap.a.). Svakako posebna utakmica u mojoj karijeri.
Imali ste uvijek lidersku crtu, bilo je tako i dok ste igrali u manjim klubovima. Jeste li bili gazda i u Zenitovoj svlačionici?
– Teško bih se mogao nazvati gazdom s obzirom na činjenicu da je to ipak bila ruska momčad u kojoj je bilo čak osam standardnih ruskih reprezentativaca, plus Ukrajinac Timoščuk. No, trener je bio stranac, bila je ondje i nekolicina stranaca u momčadi, a ja, kako sam dobro govorio i ruski i engleski, bio sam trenerova poveznica s dijelom igrača – naglasio je Križanac.
Spremate li se u Rusiju na Svjetsko prvenstvo? Zove li vas HNS ili vaše nekadašnje gazde iz Sankt Peterburga?
– S HNS-om ću teško u Rusiju, a nisam pozvan ni iz Rusije. Tako na SP idem u privatnom aranžmanu, s nekolicinom prijatelja, i iz Omiša u Rusiju krećem – motociklom. Sa svojom Hondom Crosstourer već sam obišao cijelu Europu i neće mi biti teško sljedećeg ljeta potegnuti do Kalinjingrada, gdje igramo s Nigerijom. Na putu ćemo zastati u Pragu i Varšavi, u gradovima u kojima sam također igrao i imam dosta prijatelja. U Varšavi ću ostaviti motocikl i poslije letjeti na ostala odredišta na kojima igra naša reprezentacija – priča Križanac.
Prije negoli se upustimo u prognozu nastupa Hrvatske na SP-u, kako gledate na utrku za predsjednika HNS-a? Je li Davor Šuker ispunio očekivanja kao predsjednik?
– Nisam se opredjeljivao ni za koga. Sigurno je da neke stvari u našemu nogometu ne štimaju; infrastruktura je zapuštena i u nju se ne ulaže, mlade selekcije već dulje nemaju uspjeha... Je li za to kriv Šuker? Recimo to ovako: neki ljudi nisu na pravim mjestima. A trebaju li Savezu promjene? Uvijek ću biti za one koji mogu donijeti nešto bolje – diplomatski odgovara Križanac, reprezentativac s 11 nastupa za nacionalnu momčad, sve u eri Slavena Bilića.
Kakvom vam se čini skupina s Nigerijom, Argentinom i Islandom?
– Ni lagana, ni teška. Nikad nismo imali bolju reprezentaciju, a opet, ne možemo reći da smo favoriti u toj skupini budući da smo se na SP provukli kroz doigravanje, odnosno bili smo drugi u našoj kvalifikacijskoj skupini iza Islanda. Budemo li igrali kao protiv Grka u prvoj utakmici, onda nema straha: sigurno prolazimo skupinu – tvrdi Križanac.
Gdje nas vidite u nastavku Svjetskog prvenstva?
– Prođemo li u eliminacije, sve je moguće, možemo daleko dogurati. Ali ne bih im stavljao teret medalje, za mene bi i prolazak skupine bio uspjeh. Budimo ipak skromni, mala smo zemlja i već sama činjenica da smo redoviti na velikim natjecanjima, uspjeh je. To ne može baš svatko ostvariti – nastavlja Križanac.
Poznajete li izbornika Zlatka Dalića?
– Bili smo svojedobno suigrači u Varteksu. Bio je dobar, vrijedan igrač, uzor nama mladima u vrijeme kada je Hrvatska liga bila mnogo jača nego danas. Kakav je trener, ne mogu suditi, ne poznajem njegov rad. No, neke pomake u igri reprezentacije ipak je donio u kratkom razdoblju – dodaje Križanac.
Perišić nas je sve nadmašio
Kako gledate na aktualnu situaciju u Hajduku?
– Samo kao navijač. Vidim nevjerojatno pozitivno ozračje oko kluba, cijela je Dalmacija luda za Hajdukom, ali mi kao navijaču smeta što moj klub ne osvaja trofeje. Koji su razlozi tome? Kažem, navijač sam i nisam tu da bih nekome solio pamet – ističe Križanac.
Na kraju, tko je za vas najbolji nogometaš u – Omišu? Nasmijao se, odmah je shvatio aluziju na Ivana Perišića.
– Za mene je bio najbolji bio moj ćaća Petar. Ma šalim se; Mate Bilić bio je odličan, nisam ni ja bio loš, ali Ivan Perišić već nas je sve prešišao. Taj dečko nenormalno je talentiran, uočio sam to dok je još bio dječak i zaista mi je jako drago zbog njega što ostvaruje veliku svjetsku karijeru – zaključio je Križanac koji je, osim u Hrvatskoj i Rusiji, igrao u češkome Jablonecu i Sparti te u poljskim klubovima Gorniku i Dyskoboliji.
