ZAGREB - Nogometna je Hrvatska zanijemila u 68. minuti derbija između Dinama i Hajduka. Tada je sa sjeverne tribine pao 26-godišnji Zlatko Kravarščan, a punih šest minuta nije se znalo je li uopće živ. Sada se oporavlja na Prvoj kirurgiji KBC Rebro, gdje su mu ustanovljene teške ozljede glave, prsišta i želuca.
- Htio sam se spustiti jer me iziritirao Torcidin transparent na južnoj tribini "White power".
- I prije su se navijači spuštali po transparentima, i to im je uspijevalo. Međutim, ovaj najveći dosad nije izdržao vašu težinu?
- Da vam iskreno kažem, nije me bilo ni briga hoću li ili ne s(p)retno "aterirati". Dobrovoljno sam 1991. godine otišao u rat. Prošao sam sve i svašta dok nisam skinuo vojnu uniformu 1996. Vidio sam pakao na zemlji, svjedočio stotinama mrtvih, a sve sam to radio za domovinu. U vojsci su nas šopali Alactrovarolom - medicinskim adrenalinom. Iz nas su napravili narkomane - ubojice.
- Rat je ostavio veliki trag na vašoj osobnosti. Bolujete li od PTSP-a?
- Da. Progone me razni košmari. Neke slike jednostavno ne mogu potisnuti u zaborav. Moja dijagnoza je - suicidalan. Više puta pokušao sam samoubojstvo: solnom kiselinom - što mi je ostavilo traga na jetri, tabletama, a zadnji je pokušaj bio pištoljem. Jedino što imam mi je Dinamo. Bar sam tako do sada mislio...
- Rekli ste da su vam dijagnosticirane teške ozljede glave. Sjećate li se kako ste uopće pali na tlo?
- Nećete vjerovati, ali doskočio sam na noge. No, zbog siline pada nisam uspio održati ravnotežu i lupio sam glavom o pod.
- Hitnoj je pomoći trebalo šest minuta da bi došla do vas. U znak protesta Bad Blue Boysi su napustili tribinu i pravdu potražili na ulicama grada?
- Svaka čast Boysima. Ali ne bih se baš složio da su se neredi odvijali samo zbog mene. Prije utakmice bio sam svjedokom huliganizma Torcide. Pa zar je normalno da dođu u naš grad i kradu torbice bakicama, izazivaju nerede na svakom koraku!?
- Policija tvrdi da ste i jedni i drugi radili nerede. Znate li da vam je Velimir Zajec bio u posjetu dok još niste bili pri svijesti?
- Skidam kapu Zajecu, no iskreno, ne vjerujem da ću ikada više otići na Dinamovu utakmicu.
- Zašto?
- Dinamu sam dao sve, a on meni - ništa. Boysi su 1991. godine započeli legendu o Zvonimiru Bobanu. Prošle godine, poslije utakmice Milan - Dinamo dao je neke izjave kojima mi se jako zamjerio. Sada se desilo to da sam gotovo život ostavio na stadionu, a igrači nisu bili u stanju zaustaviti utakmicu bar dok se ne vidi što mi je. Ne želim više gledati sebične klince koji i ne pogledaju sjever kada daju gol. Jedino do čega im je stalo jest - prodaja u bolji klub. Ali, sve u svemu, žao mi je transparenta.
D. Klobučar