Alžirski džudaš Fethi Nourine (73 kg) iskoračio je iz elementarnih postavki olimpijskog duha i morao je otići kući “bez ispaljenog metka”. Doduše, učinio je to svojom voljom kada je vidio da mu je ždrijeb namijenio Izraelca Tohara Butbula. On i njegov trener Amar Benikhlef odmah su objavili da odustaju od natjecanja, a Fethi je još medijima kazao i ovo:
– Trudio sam se jako da bih se plasirao na Olimpijske igre, no palestinski slučaj veći je od svega ovoga. Nisam imao sreće u ždrijebu, dobio sam Izraelca i zato sam morao odustati. Nisam htio zaprljati svoje ruke. Mislim da je to dobra odluka.
Je li si trajno presudio?
Možda je dobra za sve one ekstremne islamiste u njegovoj zemlji, i u arapskom svijetu, koji ni Izrael ni Izraelce ne mogu vidjeti ni nacrtane, no nije dobra za svijet sporta. Jer, takvoj ispolitiziranosti i ideološkoj zadrtosti na Olimpijskim igrama nema mjesta pa su i trener i borac odmah suspendirani.
A sudeći po jednom prijašnjem slučaju, u sportskom smislu, ne piše im se dobro. Štoviše, s obzirom na to da je ovo već drugi put da Nourine to čini (isto je napravio i na SP-u u Tokiju 2019.), možda su si on i trener ovim činom i trajno presudili. Jer, u travnju ove godine s četiri godine zabrane nastupa na međunarodnim natjecanjima kažnjen je Iranski džudaški savez zbog upornog kršenja statuta Svjetskog džudaškog saveza (IJF). Naime, Iran je u više navrata radi pritisak na svoje džudaše da se ne bore s Izraelcima i to je sada došlo na naplatu.
Najpoznatiji iranski slučaj onaj je svjetskog prvaka iz 2018. Saeida Mollaeija. Godinu dana kasnije njemu su ministar sporta i predsjednik nacionalnog olimpijskog odbora naredili da, i to na Svjetskom prvenstvu, namjerno izgubi u polufinalu kako bi izbjegao potencijalni okršaj s kasnijim svjetskim prvakom Izraelcem Sagijem Mukijem. Budući da je Mollaeiji razotkrio naredbodavce, on se odlučio ne vratiti u Iran, nego je zatražio politički azil i dobio ga od Njemačke. Neko vrijeme nastupao je kao sportaš izbjeglica, a onda je zatražio, i dobio, mongolsko državljanstvo, na čemu mu je Izraelac Muki čestitao. Štoviše, na svoj Instagram stavio je njihovu zajedničku fotografiju i napisao: “Ovo je istinsko prijateljstvo i pobjeda sporta i džuda nad politikom”.
No tako na stvari ne gleda predsjednik iranskog džudo-saveza Arash Miresmaili, inače dvostruki svjetski prvak koji je na Olimpijske igre u Ateni (2004.) došao kao najveći favorit za zlato. No kako se ždrijeb s njim poigrao, dodijelio mu je Izraelca već u 1. kolu pa je on namjerno došao na vagu s dva kilograma viška, koji su ga eliminirali iz natjecanja.
Odbili svirati izraelsku himnu
Ovo što se dogodilo sada u Tokiju nije prvi slučaj da su izraelski džudaši nekoga iz arapskog svijeta poslali kući. Prije pet godina, u Riju, dogodilo se da je Egipćanin Islam El Shababy okončao karijeru, i to nekoliko sati nakon što je odbio pružiti ruku svom izraelskom protivniku koji ga je pobijedio u prvoj rundi natjecanja.
Kada je 2017. izraelski džudaš osvojio zlato na međunarodnom turniru u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, organizatori su odbili svirati izraelsku himnu i podići izraelsku zastavu. Da bi tome stali na kraj, u Svjetskom džudaškom savezu otkazali su Grand Slam turnire predviđene za Tunis i Abu Dhabi jer domaćini nisu bili voljni izvjesiti izraelsku zastavu.
>> Pogledajte razgovor s košarkašem godine Krunom Simonom
Što su onda i dolazili ako će bilo koga bojkotirati. To treba sankcionirati. Sport nije politika.