Šimun Mikolčić (17) budućnost je osječkog nogometa. Tako kažu oni koji prate razvojnu školu tog kluba. U kolovozu ove godine Šimun je potpisao profesionalni ugovor i sa 17 godina najmlađi je profesionalac kluba. Ako se bude sve razvijalo po planu, o njemu će se najbolje stvari tek čuti. Ovaj ofenzivni veznjak igra na lijevoj strani, a krasi ga imaginacija u igri i pravi potez, standardni je član naše nacionalne vrste do 18 godina. štoviše njezin je kapetan. Šimun je u prošloj sezoni debitirao u utakmici protiv Istre 1961 u Gradskom vrtu.
Bjelica ga vodio na pripreme
Rođen je 21. siječnja 2004. u Vinkovcima, a inače je iz Županje. Mikolčić će put osvoje afirmacije tražiti preko druge momčadi osječkog kluba. U kapacitete mladog osječkog veznjaka uvjeren je i Nenad Bjelica koji ga je uoči sezone vodio na pripremama s momčadi u Svetom Martinu na Muri...
- Veliko je i dragocjeno iskustvo raditi s takvim igračima kao što su Škorić, Kleinheisler i ostali. Osjetio sam taj žešći ritam treninga i to mi može samo koristiti ubuduće. Sve je bilo super. Na ulasku u seniorski nogomet morao sam se prilagođavati jer je razlika u fizičkom smislu. Tu prvu fazu sam prošao, malo me je poremetila korona, no sada je sve u najboljem redu. Nadam se da ću nastaviti rasti u igračkom smislu.
Naravno, ultimativni cilj je ponovno zaigrati za seniorsku momčad...
- Naravno. To mi je ultimativni cilj, nadam se da će se to dogoditi već ove sezone, barem u jednoj utakmici. Na meni je samo da radim i da se dokažem da mogu igrati na prvoligaškoj razini. Htio bih zaigrati pod Nenadom Bjelicom.
Kada priča o treneru seniorske momčadi Osijeka, mladi Šimun kaže:
- Već sam bio na pripremama s prvom momčadi. Oduševio me njegov odnos prema nama mlađim igračima i autoritet kojeg tako lako i prirodno uspostavlja. Kazao je da mu se uvijek možemo obratiti za sve što trebamo, to me se posebno dojmilo.
Šimun zvuči iznimno zrelo za jednog sedamnaestogodišnjaka. Kao da je odradio već puno intervjua, a ne na početku svog seniorskog nogometa...
- To mi dosta ljudi kaže. Ne znam u čemu je poanta. Valjda je tako bolje...
Šimun je drugačiji i po pitanju nogometnih afiniteta.
- Najdraži igrač mi je James Maddison iz Leicestera.
Pa zašto baš on? Ima li neki bolji... - našalio sam se s mladim Osijekovim veznjakom.
- Naravno da ima, no Maddison je odličan igrač. Jednostavno mi se sviđa njegov stil. Krasi ga odličan slobodnjak, šut, završni pas... Nadam se da te karakteristike imam i ja - smije se simpatični klinac iz Osijeka.
Znači li to da je Engleska liga jedan od ciljeva?
- Volim Englesku, no nekako mi se čini da bih se bolje snašao u Njemačkoj. Kod Engleza je naglasak na fizičkoj moći, dok je to u Njemačkoj nekako sve finije, kroz taktiku - pojašnjava nam mladi Mikolčić.
Trenutačno pohađa četvrti razred srednje ekonomske škole u Osijeku. Javio se između treninga i školskih obaveza.
Ne dijelim dresove
- Dosta toga mi se promijenilo otkako sam potpisao profesionalni ugovor. Profesori imaju više obzira i susretljivi su. Imam dosta izostanaka zbog treninga u međusmjeni, no nekako sve to odradim.
U školi sigurno uživa status zvijezde...
- Ne razmišljam tako. Ne dijelim dresove. Jedan sam dao roditeljima, onaj moj s debija sam uokvirio, a treći sam poslao svom prvom treneru iz Graničara u Njemačku. Kada smo već kod toga. Želio bih se zahvaliti svojim roditeljima koji su me cijeli osmi razred vozili na treninge iz Županje. Hvala puno i roditeljima od mojih prijatelja kod kojih sam se hranio i znao prespavati. Nadam se da ću im se jednog dana zahvaliti na pravi način - zaključio je ovaj skromni mladić.