Najveća kazna HNS-u nije u zabranama, nego igranje u Maksimiru. Neki kadrovi mogli bi vas uznemiriti

U utorak, 21. studenoga, bit će zaključena grupna faza kvalifikacija za Europsko prvenstvo 2024. Fokus europske nogometne javnosti bit će na utakmicama Wales – Turska u Cardiffu, Hrvatska – Armenija u Zagrebu i Rumunjska – Švicarska u Bukureštu. U dvije prvospomenute utakmice rasplest će se situacija u našoj skupini, a u trećoj Rumunji će pred svojom publikom proslaviti plasman na svoje prvo veliko natjecanje nakon 2016. godine.

Slika tog važnoga događaja za rumunjski nogomet obići će svijet, kadrovi raspjevanih pedeset tisuća gledatelja na Areni Nationala, dirljivi prizori ovacija nekada moćnoj europskoj selekciji, danas tek 48. na svjetskoj ljestvici. Koja tek sporadično uskoči na veliki turnir.

GALERIJA Vatreni ponovno oduševili regiju: Hrvatska ne igra kvalifikacije, ona ih prolazi

Svi se nadamo kako će slika važne, emotivne proslave hrvatskih nogometaša biti u svijet odaslana i iz Zagreba; slika naše fešte u povodu plasmana na Europsko prvenstvo, slika zagrljaja Dalića i Modrića, pa Mandže, Ćorluke i Olića, pa naše budućnosti Baturine i Sučića...

Na žalost, ne bi bilo naodmet ovim idiličnim prizorima u utorak navečer dodati i upozorenje za televizijske gledatelje: neki kadrovi koje ćete vidjeti iz Maksimira mogli bi vas uznemiriti. Ono kada krene prizor ogoljene gigantske, prazne istočne tribine, pa praznine sjevera gore, pa praznoga juga, pa "grozdova" mokrih kabanica stisnutih na zapadu i sjeveru dulje, pa kišom natopljenih transparenata, pa onih zastarjelih reflektora koji kao divovska bliješteća strašila strše iznad jezovitoga betonskoga zdanja...

Kad malo bolje razmislimo, možda bi čak samo radijski prijenos utakmice Hrvatska – Armenija u Zagrebu bio dovoljan da se dočara novi uspjeh nacionalne momčadi. Suparnik je Armenija, pobjeda je gotovo pa zajamčena, ništa nam ne bi nedostajalo da i samo slušamo i vizualiziramo što se te večeri događa u Maksimiru. Zamislite samo scenu; kapetan Modrić i ekipa u svome neobuzdanome slavlju požele u Maksimiru otrčati počasni krug, mahnuti i zahvaliti publici kako to uvijek čine pobjednici, a onda odjednom shvate da im s istoka i s juga nema tko zapljeskati! Cringe – kako bi se izrazile nove generacije. Susramlje.

VEZANI ČLANCI:

Rumunji će svoj plasman proslaviti pred pedeset tisuća na svojoj Areni Nationala, Albanci na novoj areni Air Albania pred dvadeset tisuća ljudi, Švicarce je protiv Kosova u Baselu gledalo 33.000... nema smisla dalje nabrajati. Sve europske metropole posjeduju stadione na kojima se kišobrani sklapaju i ostavljaju na ulazima, objekte na kojima nema propuha i žutih naljepnica, na kojima je komforno i ugodno, na kojima je teren kao na dlanu... Sve metropole osim Zagreba.

I tako, dok hrvatski nogometaši krče put prema svome trinaestom velikom natjecanju, dok postaju konstanta svjetskoga vrha, njihova i naša infrastruktura već godinama ih je nedostojna. Tako dolazimo do paradoksalne situacije: da je našim reprezentativcima ugodnije nastupati na gostujućim stadionima, gdje su ambijenti neusporedivi s domaćima, a naši navijači brojni, bučni, fanatični. Pustite si samo snimku tribina s polufinala i finala Lige nacija iz Rotterdama i naježit ćete se. Usput, taj stadion De Kuip izgrađen je još 1937. godine.

VEZANI ČLANCI:

Hrvatski nogometni savez kažnjen je za utakmicu s Armenijom smanjivanjem kapaciteta stadiona za šest tisuća gledatelja, ali u ambijentalnom kontekstu igranja u Zagrebu ta kazna doista je bezbolna. Najveća kazna Hrvatskoj je što reprezentacija uopće trenira i igra u Maksimiru. I HNS bi trebao tu praksu napokon zauvijek prekinuti.