U ovaj izbor Večernjakova košarkaša godine uvrstili smo i glasača s drugog kontinenta, iz daleke nam i još uvijek nemalo misteriozne Kine. A ondje, u Zhejiang Golden Bullsima, u trećoj momčadi tamošnje vrlo dobro plaćene profesionalne lige (CBA), svoj trenerski kruh zarađuje Vladimir Anzulović (45).
A po njegovu mišljenju, za učinak u protekloj godini, najviše bodova (10) zavrijedio je realovac Mario Hezonja.
– Mario je prvak Europe s momčadi u kojoj je bio jedan od tri do četiri najbitnija košarkaša. A zaslužio je to i zbog kontinuiteta koji pokazuje posljednjih sezona, pa tako i igračkog i ljudskog sazrijevanja. On dobar dio vremena u igri provodi na četvorci, što je danas jedna od ključnih pozicija u košarci, no kako može igrati na više pozicija, i ta njegova svestranost zasigurno pomaže treneru Reala da ga tako uspješno vodi.
Na drugom je mjestu još jedan igrač koji može stvarati višak iz igre i licem i leđima košu.
– Kroz lidersku ulogu u reprezentaciji, u kojoj je dočekao svojih pet minuta, Dario Šarić vraća se na igračke pozicije na kojima je bio. Iz razgovora s pokojnim Dejanom Milojevićem, čiji odlazak ne mogu prežaliti, znam da ga jako cijene i u Golden Stateu. Dario je kreator s centra i krilnog centra, s kojih pozicija stvara velik višak u igri.
I na trećoj poziciji je član reprezentacije koja je na dojmljiv način prošlo ljeto prošla pretkvalifikacijski turnir za Olimpijske igre u Istanbulu.
– Da u svom NBA klubu ne igra uz tako velike zvijezde kao što su Leonard, Harden, George i Westbrook, Ivica Zubac zacijelo bi imao i bolje statistike. Za neki veći osobni učinak morao bi biti u momčadi u kojoj neće biti posljednja opcija u napadu, no i ovo što je dosad napravio je puno.
Preostale bodove Zula je ovako podijelio.
– S obzirom na kvalitetu njegovih partija, da nije doživio ozljedu, Bojan Bogdanović bi vjerojatno bio laureat kao i proteklih godina. Kod Luke Božića statistika sve govori, MVP je ABA lige i višestruki igrač tjedna u istom natjecanju.
Anzulović se otisnuo u Kinu u trenutku kada je imao zajamčen posao u Košarkaškom klubu Dinamo, s kojim je uspješno izgurao prvu sezonu kluba u Premijer ligi. Je li mu bilo teško donijeti tu odluku?
– Bila je to teška odluka jer sam se zbližio s ljudima koji vode Dinamo, u kojem veliku ulogu ima i Neven Spahija. No, moja je sreća da imam starijeg brata Dražena, iskusnog trenera, s kojim uvijek mogu podijeliti neka svoja razmišljanja i s kojim vrlo često komuniciram što o košarkaškim, a što o obiteljskim, pa i mnogim drugim temama. Za mene je ovo korak više, prilika za ulaganje u sebe koja se ne propušta u smislu rada s top igračima, otvaranja novog tržišta koje grabi velikim koracima.
A ta zemlja priuštila si je za izbornika veliko trenersko ime u liku i djelu Saše Đorđevića, no do uspjeha na Svjetskom prvenstvu Kina nije došla.
– Kinezi su od svoje reprezentacije očekivali više, ali su spletom nekih nesretnih okolnosti ostali bez željenog rezultata, pa tako i plasmana na Olimpijske igre.
Kineska profesionalna liga (CBA) postoji od sredine 90-ih i prilično je zahtjevno natjecanje.
– Ligu igra 20 klubova podijeljenih u sjevernu i južnu diviziju, i to je najpopularnija profesionalna liga od timskih sportova, popularnija i od nogometne. Igra se jako puno i često pa ćemo mi odigrati 29 utakmica u 65 dana i to, temperaturno, i na plus 20, ali i minus 10, kad odemo na gostovanje na sjeveru, bliže Mongoliji i Kazahstanu. Inače, sjedište našega kluba je 10-milijunski Hangzhou, ali zbog sponzorstva domaće utakmice igramo u upola manjem Shaoxingu.
Nepisano je pravilo da stranac ne može biti glavni trener osim ako nema ugled kakav, recimo, imaju Jonas Kazlauskas ili pak naš Neven Spahija, koji je jednu sezonu vodio Shanghai.
– Ovdje sam savjetnik glavnog trenera, koji u pravilu mora biti Kinez osim ako nije u pitanju neko veće trenersko ime. Radim sve, što god mom treneru zatreba, pa sam tako neki dan u 10 minuta pokušao naučiti dva naša igrača ono za što treba mjesec dana. Srećom, imao sam dobre učitelje i imam fond znanja.
Plaća li Kina i dalje dojmljivo?
– Proračun naše momčadi u rangu je Crvene zvezde i Partizana. Broj stranaca limitiran je na tri, pri čemu samo jedan može biti na parketu. Imati tri Amerikanca može biti prednost, ali katkad je i mana jer stvori dosta nezadovoljstva kod igrača koji dijele 48 minuta. Za uspjeh u ovoj ligi presudna je snaga domaćih igrača jer njih su četvorica uvijek na parketu, ali u formuli uspjeha zasigurno sudjeluje i to jeste li pogodili strance. Mi smo zato i doveli najboljeg razigravača prošlog SP-a Carlika Jonesa, reprezentativca Južnog Sudana. Danas u jakim ligama nemate što tražiti ako nemate dva ili tri igrača koji mogu “izmisliti” koševe.
Dolaze li i dalje bivši NBA igrači i to za velik novac?
– To se nešto promijenilo. Ima ih, ali manje jer su Kinezi shvatili da pretjerano uživanje u igri bivših NBA igrača nije toliko korisno. I zato smo mi, recimo, uzeli najboljeg centra razvojne G lige. Neki dobri igrači, zbog financija, dođu ovamo prije Europe jer bi tamo trebali ići putem na kojem se nudi manje novca.
Izvjesni QJ Peterson nedavno je zabio 60 koševa a potom i 54. Da li se od Amerikanaca i nadalje očekuje da budu strojevi za koševe?
- U većini klubova stvari su tako postavljenje no uspješnije momčadi ipak naginju timskoj košarci i vidjet ćete da u prvih četiri-pet momčadi lige izrazitih skorera nema. Skoreri su u nižerangiraninim momčadima pa tako i spomenuti Peterson.
Zulini Bikovi nedavno su pobijedili Pekinške patke (Beijing Ducks) a potom i Guangdong te čvrsto drže treće mjesto.
– Sada nam dolazi razdoblje domaćih i nešto lakših utakmica i moramo to iskoristiti da ostanemo među četiri prve momčadi koje izravno idu u doigravanje. Za preostala četiri sudionika četvrtfinala razigravaju momčadi plasirane od petog do 12. mjesta. •