Hrvatska će na Zimskim olimpijskim igrama imati 11 predstavnika, no još jednog rođenog Hrvata, Mislava Rosandića (27), gledat ćemo pod zastavom Slovačke. I to ne u bilo kojem sportu, već u onom najatraktivnijem na ZOI – hokeju na ledu.
Rosandiću, inače Zagrepčaninu s Trešnjevke, nekadašnjem igraču Mladosti, ovo će biti premijerni nastup na Olimpijskim igrama, a u slovačkoj reprezentaciji već je starosjedilac. Za slovačku A-reprezentaciju nastupio je 49 puta, a prije toga bio je i redoviti član njezinih mlađih selekcija.
A kako je uopće jedan Hrvat, igrač iz zemlje s dvije poštene dvorane za hokej na ledu, završio u ponajboljoj svjetskoj hokejaškoj reprezentaciji?
Prije devet godina Rosandić je postao prvi stranac, izuzev Čeha, koji je zaigrao za slovačku vrstu. Debitirao je tada za selekciju do 18 godina, na turniru u Bjelorusiji.
– Već s 15 godina ponudili su mi državljanstvo, a dobio sam ga sa 16 i pol godina – rekao nam je u jednom intervjuu Rosandić, koji je trenutačno igrač češkog doprvaka, Bilih Tigra iz Libereca.
Koliko su ga Slovaci željeli u svojoj reprezentaciji, najbolje govori da stranci mogu državljanstvo dobiti tek nakon osam godina provedenih u zemlji, a Mislav ga je uz požurnicu dobio nakon samo tri...
– Kad sam prvi put nastupio za slovačku reprezentaciju, prošli su me trnci, ali i misao da iduće četiri godine sigurno ne mogu igrati za Hrvatsku. Rekao sam si: To je to, više nema povratka, sad se dokaži da zaslužuješ nositi ovaj dres – rekao nam je tada Rosandić.
A kako je zapravo počela Rosandićeva karijera?
– Hokej sam počeo igrati već s tri godine. U početku je to bio tatin izbor, koji je također bio hokejaš. Jednom su me odveli i na gimnastiku, sjećam se da je trening bio pokraj Hrvatskog narodnog kazališta, ali mami sam odmah rekao da me to ne zanima i da želim igrati hokej – opisao je Rosandić i dodao:
– Nikada nisam propustio trening, a s 10 godina počeo sam odlaziti na ljetni kamp u slovačku Dubnicu. S 13 sam odlučio preseliti se u Dubnicu, zajedno s hrvatskim igračima Lukom Markovićem i Matom Tomljenovićem. Unajmili smo stan, krenuli u školu, a roditelji su nam se izmjenjivali svaka tri tjedna. Nije mi uopće bilo teško napustiti Zagreb jer sam znao da je to jedini put da uspijem u hokeju – rekao je Rosandić.
Odluka je bila itekako dobra, jer bez tog odricanja i odlaska iz Hrvatske Rosandić nikada ne bi ostvario san svih sportaša, nastup na Olimpijskim igrama. A na ovim Igrama Mislava i njegovu Slovačku očekuju utakmice protiv Finske (10.2.), Švedske (11.2.) i Letonije (13.2.). Cilj Slovaka je prolazak u četvrtfinale.
Mislav nam se jučer javio iz Pekinga.
- Ovo je ostvarenje mog dječačkog sna. Pošto je situacija s koronavirusom kakva je, nije imalo smisla nečemu se unaprijed veseliti, jer morao sam proći kroz seriju negativnih PCR testova, ali sad sam konačno tu i jedva čekam prvu utakmicu. No, što to se tiče samog turnira i utakmica, to je jednako kao svaka druga utakmica u mojoj karijeri. Kad je sportaš profesionalac, jednako se sprema za svaku utakmicu, bila to ligaška ili na Olimpijskim igrama - rekao nam je Rosandić.
A koliko Rosandića cijene u reprezentaciji Slovačke, najbolje pokazuje da je na SP-u prošle godine bio zamjenik kapetana u reprezentaciji. I do svega toga stigao je iz Hrvatske, zemlje s "dvije i pol" hokejaške dvorane.