U četvrtak je na ispunjenom Poljudu u sklopu uzvratne utakmice play-offa Hajduk dočekao španjolski Villarreal. Na radost navijača i svih nogometnih ljubitelja HRT je osigurao prijenos iz Splita, a utakmicu je u eteru komentirao jedan od naših najpoznatijih novinara Marko Šapit.
O rezultatu, čudesnoj atmosferi i požrtvovnosti nogometaša ne treba trošiti riječi. Ovdje se nećemo baviti nogometnom analizom već ružnim incidentom kojeg je pretrpio Marko Šapit. Više o incidentu pročitajte OVDJE.
Priča je krenula ovako. Nekoliko minuta nakon početka utakmice Facebook stranica Prva Hrvatska Liga objavila je status da je Šapit gledatelje pozdravio rečenicom: "Dobrodošli na Poljud, dom najvećeg hrvatskog nogometnog kluba".
Spomenuta Facebook stranica svoju objavu začinila je emotikonima koji simboliziraju sprdnju te perfidno ali "miroljubivo" pozvala masu pratitelja da izrazi svoje mišljenje u komentarima.
A u komentarima svega i svačega od strane navijača nesklonih Hajduku. Od prijetnji tovaru, Dalmatincu i hajdukovcu Šapitu i njegovoj obitelji pa sve do najprizemnijih i najgnjusnijih uvreda. Objava se u obliku screenshota vrlo brzo počela širiti nogometnim stranicama i digitalnim kanalima. Svugdje ista priča. Uvrede, prijetnje, poziv na linč i nasilje, drvlje i kamenje...
Po završetku utakmice Facebook stranica Prva Hrvatska Liga izbrisala je tekst o Šapitu, ispričala se i obznanila da im je profil bio hakiran. Tu treba spomenuti da je ista stranica objavila i status o treneru Hajduka Valdasu Dambrauskasu pogrdno problematiziravši da "Litavac u Splitu nije naučio riječi hrvatskog i da im je to neshvatljivo". Tu objavu također su kasnije izbrisali kazavši da su hakirani.
Opravdana je sumnja u istinitost navoda o hakiranju. Dakle, baš je netko uoči utakmice hakirao opskurnu stranicu da bi napisao status o Šapitu i zatim se odlogirao s Facebooka i otišao kuhati večeru. Vjerojatnije će biti da su se aktivisti sa stranice malo zanijeli pa požalili. Ovaj incident tim je više ružniji što stranica, premda je opskurna, nosi univerzalno nazivlje i "objektivno prati" sve hrvatske klubove.
VIDEO: Atmosfera na Poljudu tijekom utakmice Hajduk - Villarreal
Kako je i Šapit sam napisao na Facebooku, istina je da on u prijenosu nije rekao da je Hajduk najveći hrvatski klub. Moguće je da su se neiskusni administratori ove Facebook stranice zbunili gledajući prijenos budući da Hajdukov službeni spiker s Poljuda već desetljećima gledatelje pozdravlja rečenicom: "Dobrodošli na Poljud, dom najvećeg hrvatskog nogometnog kluba. Zdravi i veseli bili"
Međutim da je Šapit takvo što i rekao u čemu bi pogriješio? Pogotovo jer Hajduk u srazu protiv Villarreala predstavlja Hrvatsku i igra protiv stranog kluba. Svatko tko prati nogomet i ima ikakva elementarna predznanja itekako zna da veličinu određenog kluba ne čine samo trenutni uspjesi nego čitava klupska historija, njegov identitet i sve ono što on u sociološkom, političkom, ekonomskom i subkulturnom smislu predstavlja za određeni broj ljudi na određenom teritoriju.
To uključuje trofeje ali i podršku navijača, stupanj fanatizma, ispunjenost stadiona, model upravljanja, komercijalne prihode... Stoga nitko neće pogriješiti ako Hajduk nazove najvećim hrvatskim klubom. Kao što neće pogriješiti ako Dinamo nazove najboljim hrvatskim klubom.
Primjerice, Manchester City nesumnjivo je najbolji engleski klub, ali teško da je u povijesnom i navijačkom smislu veći i važniji klub od svog gradskog rivala Manchester Uniteda čija rezultatska kriza premašuje čitavo desetljeće. Dakle, i Hajduk i Dinamo važni su, veliki, dobri i uspješni hrvatski klubovi s trofejima koji se mjere u desecima, gotovo stotinama. Stupidno je uopće igrati se djece i prebrojavati pehare i europske uspjehe.
Hajduk je od sedamdesetih do devedesetih godina prošlog stoljeća bio europska konstanta i respektabilna sila koja je redovito ulazila u završnice natjecanja koja su bila preteča Kupu UEFA, prolazio je skupinu Lige prvaka, osvajao je glatko domaća prvenstva sve do 2005. godine. Iza sebe ima Torcidu, najstariju navijačku skupinu u Europi i vojsku navijača diljem svijeta. Klub danas broji gotovo 90 tisuća članova i više od 10 tisuća pretplatnika.
Vratimo se pak na bit ovog teksta. Spomenutu stranicu prati više od 50 tisuća ljudi, ne zna se tko njom upravlja, a ona nosi nazivlje po kojem bi lakomisleni korisnici Facebooka mogli zaključiti da se radi o službenoj stranici HNL-a. To nije točno, zato što Hrvatski nogometni savez nikad nije stvorio službenu stranicu domaće lige.
Ova stranica vjerojatno je osnovana s plemenitim i entuzijastičnim ciljem. Međutim, kako to već biva u aktivizmu koji se pokušava igrat novinarstva - činjenica, faktografije i objektivnosti manjka.
Nije uopće sporno što je ova stranica naklonjena jednom klubu koji nije Hajduk, a što će svaki čitatelj odmah uočiti. Sporno je što djeluje pod egidom svehrvatskog domoljublja, ali u kojem očito ima mjesta samo za probrane pa se onda lako uz malo manipulativne literarne vještine može narajcati narod. Dovoljno je pogledati samo statistički presjek stranice da bi se stekao dojam o dobnoj, regionalnoj i spolnoj strukturi pratitelja i njihovim preferencijama.
Ipak najveći je problem u tome što Hrvatski nogometni savez nikad nije shvatio da HNL treba imati svoje službene stranice na svim društvenim mrežama. Zemlja svjetskog doprvaka to zaslužuje.
Iako je poznato da u HNS-u većinu čine sinekuristi začahureni u fotelje koje su dobili zahvaljujući političkoj instalaciji, neka im netko šapne da da hrvatska liga nema svoje službene kanale. A pričaju o nekim TV pravima, atraktivnosti lige, novim stadionima... Pogledajte samo službene stranice engleske, njemačke, španjolske ili francuske lige. Ma pogledajte i ostale europske lige. Čudesne najave, podcasti, TV emisije, info grafike, pregled informacija...
Ako Hajduk i Dinamo na mrežama prati više od dva milijuna ljudi, zašto ljudi u HNS-u misle da bi službenu stranicu pratilo manje fanova?
Zašto u HNS-u smatraju da njihov posao trebaju odrađivati entuzijastični klinci ili tko god, a koji svojim nepromišljenim ponašanjem dovode do ovakvih bizarnih situacija? Zašto, pobogu, u HNS-u zbog svog nečinjenja, inertnosti ili informatičke nepismenosti olakšavaju stvaranje digitalnog paraprostora koji služi kao inkubator mržnje?
Dosta širenja te mržnje između sjevera i juga. To je ono što i zazivaju istočnjaci i „historičari“, žele zavaditi i vladati, tome treba stati na kraj. Koji je bolji klub to se jasno može uvijek vidjeti na terenu, onaj koji zabije već broj golova. Pričati da Dinamo nije velik klub je prazna priča iz SFRJ. A prijenos sam slušao, riječ je o klasičnom Stockholmskom sindromu, moram baciti oko na TV, vjerujem da prijenos još uvijek ide na TV-u i da još uvijek negdje ushićeno urliče.