Kada upoznate lijepu i naizgled nježnu djevojku od nekih 50-ak kilograma, uvijek nasmijanu, a koja govori o ljubavi i piše ljubavne romane, zasigurno vam ni na kraju pameti ne bi bilo da vas bez ikakvih problema može podići visoko u zrak i prebaciti preko sebe. No, Jelena Kastaneti (27) primjer je da je i to moguće.
Djevojka iz Slatine hrvatska je prvakinja u hrvanju i viceprvakinja svijeta, aktualna prvakinja Hrvatske u powerliftingu, a upravo je dovršila svoj prvi roman. Možda bi je najbolje opisao Robert Iscove u svom filmu – Ona je sve to!
– Drugi ljudi za mene kažu da sam osoba zarazne pozitivne energije, dok bih sama za sebe u jednoj rečenici rekla da sam osoba zaljubljena u ljubav – opisala nam se ukratko Jelena na početku našeg razgovora.
No, krenimo redom. Kako je došlo do ljubavi prema sportu?
– To traje još od vrtićkih dana, bavila sam se raznim sportovima. Voljela sam crtiće u kojima se netko s nekim borio pa otuda i ljubav prema borilačkim sportovima. Okušala sam se u hrvanju i te-kvon-dou, bavila se plesom, ali kako je u Slatini hrvanje jedan od najpopularnijih sportova, u njemu sam se i zadržala.
Ispričala nam je i anegdotu koja dovoljno govori o tome kakav je sportski fanatik.
– Voljela sam igrati nogomet u školi s dečkima pa sam jednog dana mami izmislila da nemamo škole, da je učiteljica bolesna, a sve kako bih mogla igrati s onima iz druge smjene.
I tako je krenula njezina sportska karijera, koja je svoju konačnu potvrdu, onu seniorsku, dobila 2011. godine.
– Kod žena postoji samo slobodni stil, dok muškarci još imaju i grčko-rimski. Ja sam te godine postala prvakinja Hrvatske u kategoriji do 59 kilograma.
Jelena je osvojila mnogo turnira, ima više od 15 medalja sa službenih državnih prvenstava, nekoliko međunarodnih medalja, a najveći uspjeh ostvarila je prošle godine.
– U hrvanju se možeš boriti na više podloga – na strunjači i na pijesku, a ja sam izborila nastup na Svjetskom prvenstvu u borbama na pijesku i osvojila svjetsko srebro, iako to nije moja omiljena podloga.
Klub “Gumeni medvjedići”
Prošle godine okušala se i u powerliftingu, priključila se klubu “Gumeni medvjedići” i nakon samo dva tjedna treniranja otišla na državno prvenstvo na kojem je “potukla” konkurenciju.
– Budući da je za hrvanje potrebna nevjerojatna snaga, u teretani radim treninge koji podsjećaju na powerlifting jer podižem velike kilaže. Jedan dan sam tako trenirala i vidjeli su me članovi powerlifting kluba i pitali me bi li voljela sudjelovati na prvenstvu u kategoriji do 57 kilograma. Pristala sam i ondje osvojila zlato te sam trenutačno aktualna prvakinja Hrvatske.
A što je točno powerlifting?
– To je spoj tri discipline – čučanj, bench press i mrtvo dizanje. Rezultat ili total zbroj je podignutih kilograma u sve te tri discipline, a moj je na tom prvenstvu iznosio 240. Sad mi to izgleda i pomalo smiješno jer sam nakon tog natjecanja napredovala pa sam tako na treningu podigla 140 kg u mrtvom dizanju, 110 kg u čučnju i 50 kg u bench pressu.
Paralelno sa sportskom, gradila je i drugu karijeru – spisateljsku.
– Sve je počelo kad sam imala 11 godina, što je također vezano uz anegdotu. Bila sam nešto bolesna, kasnila sam sa školskim obvezama i mama mi je pomogla tako da je umjesto mene osmislila sastav za zadaću iz hrvatskog. Kada sam ga trebala prepisati u bilježnicu, shvatila sam da nisam zadovoljna, da bi ja napravila bolje i odlučila sam ga napisati sama. Nakon što sam ga pročitala u školi, profesorica me pitala je li mi sastav napisala mama. Navodno je bio predobar za tu dob. Išla sam na LiDraNo i tu je sve počelo. Sjećam se da sam baš taj dan došla kući iz škole i mami rekla da želim biti spisateljica.
Nastavila je s pisanjem pjesama, koje je s 18 godina objedinila u zbirku “Bez povratka“, koju je objavila u vlastitoj nakladi.
– Skupila sam sve pjesme koje sam do tada napisala, odabrala one koje su se meni činile najbolje i objavila ih. Tada sam prestala pisati pjesme i okrenula se pričama. A 2013. otvorila sam profil na Facebooku i krenula s objavljivanjem kratkih tekstova.
Vrhunac dosadašnjeg literarnog stvaralaštva proživljava ovih dana.
– U kolovozu ove godine došla mi je ideja za roman, sjela sam za laptop i krenula pisati. Napisala sam desetak stranica i tu stala. Međutim, od uzbuđenja nisam mogla spavati, ideje su se rađale pa sam ustala i napisala kraj. Dakle, u istoj večeri imala sam i početak i kraj, a ono između razradila sam i napisala u dva mjeseca. U tom romanu možete otkriti što za mene znači ljubav i zbog čega sam u nju zaljubljena. Roman je gotov, a trenutačno sam u pregovorima i potrazi za urednikom i nakladnikom.
Sport mi je odmor od pisanja
Kad se sa strane gleda što je sve napravila u životu i čime se sve bavi, nameću se pitanja kako sve to stigne i ima li uopće slobodnog vremena. Utješio bi je vjerojatno Denis Diderot koji je govorio da smislen rad skraćuje vrijeme, a produžava život.
– Definicija slobodnog vremena jest da je to vrijeme u kojem radiš nešto što želiš i što voliš, a ja to radim cijelo vrijeme. Odmor? Meni je sport odmor od pisanja, a pisanje od sporta. Naravno, ima trenutaka kada nisam u tome, a onda pročitam neku drugu knjigu – uz osmijeh kaže Jelena.
Kako se gusjenica pretvara u leptira, tako se u njezinom slučaju ljepotica pretvara u “zvijer”. Kako uspijeva naći balans između te dvije, naoko nespojive, karijere.
– Ja sam djevojka koja baca ljude, podiže utege, a onda mi se podignu otkucaji srca, zarumenim se, sve se funkcije u organizmu ubrzaju, kako to sve ide u treningu. Tada sjednem, napišem to na papir i pretvorim u ljubav.
Kod Jelene je vidljivo ono što je jednom davno ustvrdio irski romanopisac Laurence Sterne: “Želja za znanjem, kao novac kod bogatih, povećava se stjecanjem”. Upravo takva je i ona, što više zna i stvara, to je “gladnija” novih stvari. Tako kaže da u glavi već ima pet, šest ideja za nove romane, ali prvo će pričekati objavu ovog koji je završila. Na društvenim mrežama prati je 30 tisuća ljudi s kojima je “kliknula” i koji su se pronašli u njezinu stilu. Ako već niste, potražite je i vi. Tko zna, možda se pronađete...
Zgodna!