Slavni hrvatski nogometni stručnjak Otto Barić (84) na ljetnom odmoru u idiličnom Svetom Martinu na Muri pozorno prati uzbudljiva zbivanja u Hrvatskoj ligi.
Pratio je i posljednji derbi Rijeke i Dinama na Rujevici, pa koji su mu se zaključci nametnuli? Je li pojava Marija Cvitanovića na klupi doista kumovala Dinamovu preobražaju u pobjedničku momčad?
– Dinamo je i do sada imao jak igrački potencijal, ali nije to bila momčad koju na terenu krasi zajedništvo, kao što je to bila Rijeka posljednjih godinu – godinu i pol. Da, Dinamo sada nalikuje na momčad, Dinamo je – recimo – dobar, ali takvim ga čini i Rijeka koja je slaba – kaže Barić i objašnjava svoju tezu:
Svi žele samo novac
– Zašto naše momčadi toliko žele biti prvaci? Zato što to donosi novac, zato da u Europi predstavljaju svoju zemlju i zato da bi prodavali igrače. Tako je to godinama radio i Dinamo, samo prodavao i onda u Europi gubio ili ispadao od “lijevih” suparnika, a sada se na isti način ponaša i Rijeka, što je za mene neozbiljno. Oni su prodali Andrijaševića i Ristovskog, a nakon što su ostali bez njih, nisu učinili ništa da bi ih nadomjestili. I onda kad im se dogode ozljede, protiv Dinama je Kek potpuno nemoćan. Hoću reći kako bi predsjednik i trener kluba koji je blizu naslovu prvaka već u travnju ili svibnju morali znati kako će im izgledati momčad u sljedećoj sezoni. Jer kakva je korist od tog prvaka ako on iziđe u Europu i u listopadu ga više nema nigdje, ne može parirati nikome?
Uočavate li pomake u Dinamovoj igri?
– Opet biste vi o Cvitanoviću... Pomak je očit jer svaki novi trener donese neki novi duh u svlačionicu. Osim Peteva, kojega su našli ne znam gdje i onda još i nagradili novim ugovorom iako on u tom trenutku nije napravio ništa čime bi to opravdao... Kao, napravio je dobre pripreme!? Pa tko ocjenjuje te pripreme? Isto tako, znaju li oni uopće kakav je trener Mario Cvitanović, koliko on može? Jednako tako Dinamov trener mogao je postati i drugi Cvitanović, Igor. Igračima nije svejedno kakav njihov trener ima predigre, rezultate. No, sad kad je Mario tu, a ja mu zaista želim uspjeh, klub mora stati čvrsto iza njega i dati mu stabilnost najmanje godinu-dvije – nastavlja Barić.
Antoliću nešto nedostaje
Kakva su vaša očekivanja od Ante Ćorića?
– Ćorić me zbunjuje. On odigra jednu dobru utakmicu, a onda zapada u neke konflikte i tada ga prečesto nema. Kada je Boban bio u njegovim godinama, on se uspio nametnuti, imao je stav “ja ću biti šef igre”. Na isti način trebao bi se postaviti i Ćorić, ali onda to znači mnogo trčati, nuditi se u igri, više sudjelovati, više tražiti loptu, tako da ga suigrači akceptiraju kao vođu. Na primjer, Domagoj Antolić igrač je kojemu očito nešto fali, ali on i kad ne igra dobro, na njemu se vidi koliko jako, strastveno želi da Dinamo pobjeđuje – naglašava Barić.
Bili ste dugo godina trener u Austriji, osvajali naslove s tri kluba, Wackerom iz Innsbrucka, Rapidom i Salzburgom. Kakve su Osijekove šanse protiv bečke Austrije?
– Osijek ima golemu šansu! Osijek je dobio čvrstinu, tvrdoću, odgovornost u igri, oni ne oduševljavaju izvedbama, nemaju izrazite strijelce, ne postižu puno pogodaka, ali imaju momčadski duh koji je u stanju nadvisiti Austrijance. Jednostavno, Osijek je danas momčad koju je jako teško pobijediti. Austria Beč oduvijek je težila igrati najljepše, dugo držati loptu, ali nikada nisu u momčadi imali pet do šest “Bručića” kakve je, primjerice, imao moj Rapid. Austria Beč, istina, imala je Džemu Mustedanagića koji je bio vrlo dobar igrač, ali on ipak nije bio Bručić – ističe Barić.
Jednom ste kao izbornik u širi kadar reprezentativaca bili priključili i današnjeg trenera Osijeka Zorana Zekića.
– Bio je dobar igrač, ali je očito bolji trener nego što je bio igrač – zaključio je Barić.