Kad je Patrik Schick u prvom kolu skupine D na Europskom prvenstvu iz prvog dodira u punom sprintu zapucao s centra i savršeno “lobao” vratara Škotske Davida Marshalla za 2:0 Češke, podsjetili smo se na neke genijalne golove Čeha u povijesti Eura. Ne bi bilo pretjerano reći da je svima prvo pao na pamet Antonin Panenka, jedini nogometaš u povijesti koji je uspio učiniti da se neki način udaranja lopte naziva po njemu kad je 1976. lobom u raspucavanju s 11 metara Čehoslovačkoj donio prvi i jedini naslov na velikom natjecanju. Mnogi će se sjetiti i 1996. kad je Karel Poborsky lobao Vitora Baiju u četvrtfinalu s Portugalom i omogućio Češkoj put do srebra, jedine medalje na velikim turnirima od samostalnosti te države.
Pamtit ćemo desetljećima
Zaključili smo da su Česi majstori lobova na velikim natjecanjima, ali objektivno ni pogodak Panenke ni onaj Poborskog po zahtjevnosti i impresivnosti ne mogu doći ni blizu ovom Schickovu, koliko god povijesno i rezultatski imali veći značaj. Patrik Schick zauvijek će ostati zapisan u povijesti češkog nogometa, njegovi unuci i praunuci će u klipovima često viđati povijesni trenutak svojeg pretka.
Budući da ćemo taj trenutak s Hampden Parka gledati i u idućim desetljećima, vrijedi se zapitati tko je zapravo Patrik Schick, odakle je, koji je njegov put i kako je došao do ovoga gdje je sad – statusa jednog od trenutačno najpoželjnijih napadača na nogometnom tržištu.
Njegova je priča jako zanimljiva i obilježena golovima. Schick je o svojim počecima rekao da se “uvijek isticao jer je zabijao puno golova”. No, zanimljivo je da, igrajući za Vestec (selo blizu Praga), uopće nije slavio pogotke, uvijek bi rekao “u redu, sad više nije važno, idemo igrati dalje”, a nakon velikih promašaja briznuo bi u plač i više ne bi mogao igrati pa su ga treneri morali mijenjati. Nesvakidašnji je to stav za jednog 12-godišnjaka.
Na nogomet ga je navukao Wayne Rooney. Schick je imao osam godina kad je vidio tada 19-godišnjeg Rooneya na utakmici Manchester Uniteda i praške Sparta i odmah je znao čime će se baviti.
– Trčao je na terenu ispred mene. Pomislio sam da želim raditi upravo što i on, nikad neki uobičajen posao, i zarađivati kao on – iskreno je rekao Schick za češke medije.
Nakon nekoliko godina u svojem mjestu, njegov talent zapazio je David Holubek, trener akademije praške Sparte, najtrofejnijeg češkog kluba.
– Kad sam vidio njegovu tehniku i brzinu, znao sam da će igrati u nekom velikom klubu.
Svoju prvu veliku partiju u Sparti odigrao je u dresu U-18 momčadi te postigao dva pogotka protiv Jabloneca. Nakon te utakmice sportski direktor kluba Jaroslav Hrebik i trener Martin Hašek pozvali su ga na razgovor.
– Bio sam uvjeren da će me hvaliti. Međutim, pokazali su mi neke sažetke utakmice osim mojih golova. Rekli su mi da se nisam borio, nisam pomagao obrani i nisam radio za momčad. Rekli su mi da bih se trebao ostaviti nogometa jer nisam na putu prema uspjehu u profesionalnom nogometu. Isto tako, rekli su mi da ne razumiju zašto ljudi kažu da sam takav talent – prisjeća se Schick kritika.
Priliku je dobio u obliku posudbe u Bohemians, klub poznat po radnoj etici i trci igrača. Tu se naučio skromnosti, poniznosti i tu je učio staviti momčad ispred sebe. No, kad se iz Bohemiansa nakon sjajnih igara vratio u Spartu, pored legendarnog Čeha Davida Lafate nije mogao dobiti priliku. Njegov agent shvatio je da to za Schika nije dobar put pa je već kao tinejdžer otišao u Sampdoriju za četiri milijuna eura.
Tadašnji strateg Sampdorije Marco Giampaolo u početku nije bio impresioniran mladićem koji nije mogao do minuta pokraj dokazanih Fabija Quagliarelle i Luisa Muriela. Nakon što je počeo dobivati prilike, ubrzo je postigao i prvi pogodak, počasni u1:4 porazu od Juventusa.
– Dva dana nakon te utakmice, na treningu sam nekoliko puta krivo dodao loptu i trener se počeo histerično derati na mene. Rekao je da se ne smijem umisliti i pomisliti da je sad sve lako nakon gola Juventusu – prepričao je Schick.
Nakon tog otrežnjenja Schick se trgnuo i te sezone kao momak (20 godina) utrpao još 12 golova u dresu Sampdorije. Ubrzo je postao zvijezda momčadi i svi u gradu htjeli su se s njim fotografirati, samo 2-3 mjeseca nakon što je bio totalni anonimac. Njegove usluge htjeli su Juventus, Milan i Roma, a nakon što je s Juventusom propao transfer zbog srčanih problema, Schick je potpisao za Romu za rekordnu odštetu od 40 milijuna eura.
Može stići Milana Baroša
Tada je ponovno počelo razdoblje dokazivanja. Schick se pokraj kapetana rimskog kluba Edina Džeke nije uspio izboriti za status prvog napadača, kao i na posudbi u Leipzigu gdje je na trenutke pokazivao bljeske svojeg talenta. U ta dva kluba je u 68 nastupa (40 ulazaka s klupe) postigao 15 pogodaka, što je i dalje vrlo dobar omjer s obzirom na minutažu. No, prošlog ljeta Schicku se dogodila najvažnija promjena karijere, otišao je u Bayer iz Leverkusena za 26,5 milijuna eura odštete i prvi put postao stožerni napadač u ozbiljnom klubu. Svoju minutažu naplatio je s četiri pogotka na Euru, a ako zabije još jedan, izjednačit će se s Milanom Barošem koji je na Euru 2004. s pet pogodaka bio najbolji strijelac.
– Patrik je vrhunski igrač, u nekim elementima igre bolji je napadač i od Ronalda. Međutim, veliki klubovi poput Manchester Cityja traže kompletne igrače. Klubovi će trebati platiti veliki novac za njega nakon svih ovih igara, pa bi za njega bilo bolje da krene jače raditi na svojoj igri bez lopte, tad bi doista bio igrač svjetske klase – rekao je direktor Sparte Jaroslav Hrebik.
Cijena mu je skočila u nebesa, ali Schicku trenutačno to nije važno jer Češkoj slijedi utakmica s Danskom u kojoj može ući u polufinale i tako postati uvjerljivo najveće iznenađenje Eura. Naravno, sa Schickom u glavnoj ulozi.