Sarin trener otkrio zašto je bila četvrta i tvrdi: Hrvatska postaje velesila!

Sara Kolak dan nakon što je osvojila četvrto mjesto u finalu bacanja koplja na Svjetskom prvenstvu u Londonu došla je nasmiješena. Kako je rekla, izvukla je iz ovog natjecanja samo neke pozitivne stvari. Jer, ne treba zaboraviti da prije dvije godine nije bila nigdje, ležala je kod kuće nakon operacije razmišljajući hoće li se uopće baviti sportom.

– Da mi je netko u tom trenutku rekao da ću biti četvrta na Svjetskom prvenstvu, odmah bih to potpisala. Ne želim biti negativna, ovo četvrto mjesto dogodilo se s nekim razlogom. Hajdemo reći da sam malo skrenula s puta i sada se opet želim vratiti na pravi. Možda je bolje da se ovo dogodilo sada nego kasnije – istaknula je Sara.

Nepotrebno izmišljanje

Ali što se dogodilo da niste osvojili medalju? Ipak ste došli kao olimpijska pobjednica, došli ste kao kopljašica s vodećim rezultatom u svijetu...

– Jednostavno to nisam bila ja. Nisam bila prava ja. Svi znamo da sam mogla puno više, ali to što ste vidjeli bio je u tom trenutku moj maksimum. Sada se moram okrenuti sljedećim nastupima, a to je finale Dijamantne lige u Zürichu i nastup na Hanžeku u Zagrebu – istaknula je Sara.

Zamjerate li si nešto?

– Pa ne. Nećemo o negativnim stvarima. Ako padnem na negativno, onda ću se teško podignuti. Pritisak? Možda sam ga napravila nesvjesno.

Jeste li se čuli s obitelji?

– Jesam. Prvo su čekali da čuju kako ću ja reagirati, a onda su oni rekli svoje. Uglavnom, imam veliku podršku svojih. To uopće nije bilo upitno.

I dok Sara nije htjela sama javno reći što je bio glavni problem u lošem nastupu, Andrej Hajnšek, njezin trener, bez dlake na jeziku otkrio je zapravo istinu.

– Kriv sam jer sam dopustio da se angažiraju mentalni treneri Igor Čerenšek i Ana Kotzmuth. Bio sam protiv toga, ali sam na kraju pristao. Nisam vidio potrebu da se mentalni trener angažira za tehničku disciplinu. Uostalom, što će olimpijskom pobjedniku koji je na vrhu mentalni trener? Ne, kriv sam ja, uvijek je kriv trener kada je loš rezultat.

Možete nam malo objasniti cijelu situaciju s mentalnim trenerima?

– Problem je što nakon Sarinih razgovora s mentalnim trenerima nisam imao nikakvu povratnu informaciju i nisam znao postoje li neki problemi ili ne. U tri godine koliko surađujem sa Sarom uvijek smo imali kvalitetne i konstruktivne razgovore jedan na jedan. Bez ičije pomoći sa strane.

I zato se nakon Londona vraćamo na staru sliku, na sliku s kojom smo osvojili olimpijsko zlato. Dakle, bez mentalnih trenera. Ja sam ovdje računao na zlatnu medalju i zato sam jako razočaran. Čak me ni bronca ne bi zadovoljila bez obzira na to što je medalja bilo kojeg sjaja dobra. Lagao bih kada bi rekao da smo došli u London skupljati iskustvo.

Jeste li analizirali Sarine hice iz finala?

– Nisam još. Možda bolje da ih ne vidim. Vidio sam na televiziji onaj zadnji. Jao i naopako. Taj zadnji bio je katastrofa.

Nije pronašla ritam

Možda je i strah odigrao svoju ulogu?

– Možda. Više bih rekao da je bila opterećena nekim stvarima. Ne znam što joj je bilo u glavi. Na svakom natjecanju prvi hitac nije joj dobar, ali bi uvijek drugi bio pravi. I kada je u drugoj seriji bacila 64,95 metara, mislio sam da je to to, da ide prema naprijed. Ali prevario sam se. Poslije nije bilo ritma, nije bilo snage, trčanje je bilo katastrofa. Ne, nije to bila Sara.

Možda je bila i iscrpljena s obzirom na to da je bilo probavnih poteškoća?

– Ne znam. Možda. Činjenica je da je u ovom našem hotelu hrana doista katastrofalna. Pravog komada mesa za ručak i večeru nisam vidio u proteklih nekoliko dana koliko boravimo ovdje. Kada smo prije SP-a bili u Londonu na mitingu Dijamantne lige, bili smo u hotelu koji je iz lanca hotela u kojem smo i sada. Hrana je bila super i zaista ne znam zašto nismo tamo bili smješteni – istaknuo je Hajnšek.

U kojem ste trenutku pomislili da Sara nema medalju?

– Nakon šeste serije – s kiselim osmjehom kazao je Andrej.

Rekli ste da će već na sljedećem Svjetskom prvenstvu Sara osvojiti zlato?

– I dalje mislim da će tako biti. I dalje tvrdim da će za nekoliko godina Hrvatska biti svjetska velesila u bacanju koplja jer uz Saru tu su još i dvije talentirane juniorke, Franja Želimorski i Laura Štefanec. Evo, nedavno je Laura osvojila zlato na Olimpijadi gluhih. Sad kad se vratim još ćemo bolje posložiti sistem tako da i s njima dvjema počinjem surađivati malo više – zaključio je Hajnšek.