Ivona Dadić (23) osvojila je šesto mjesto na atletskom SP-u u Londonu, u disciplini sedmoboj. U ožujku ove godine osvojila je u Beogradu srebro na Europskom dvoranskom prvenstvu u petoboju, a ima i brončanu medalju s EP-a u sedmoboju prošle godine. Njezini roditelji, Nino i Danica, Hrvati su rođeni u Bugojnu (otac), odnosno u Buškom Blatu (majka).
– U Austriju sam došla živjeti s deset godina i počela trenirati atletiku u klubu St. Pölten čija sam i danas članica. Nažalost, nikad nije bilo prilike da nastupam za Hrvatsku s obzirom na to da sam kasno počela trenirati. Austrijska državljanka postala sam s 13 godina. Da sam znala da ću jednog dana biti vrhunska atletičarka, tko zna, možda bih i nastupala za Hrvatsku – rekla je Ivona.
Ljetuje u Makarskoj
Jeste li zadovoljni nastupom u Londonu?
– Srušila sam rekord Austrije. Nakon lošijeg nastupa u dalju, mislila sam da neću biti tako dobro plasirana. Povratak u vrh uslijedio je nakon bacanja koplja. Inače, najviše bodova osvojila sam u utrci na 100 metara prepone. Imam još puno potencijala. Petoboj i sedmoboj su moj izbor i sigurno neću početi trenirati isključivo jednu disciplinu – rekla je Ivona.
Već ste jednom nastupili na tom stadionu, na OI 2012. godine.
– Bilo mi je to prvo veliko natjecanje. Uvijek ću pamtiti nastup pred 80.000 gledatelja. Zanimljivo je da su me ruski mediji tada proglasili najljepšom sportašicom Igara. Očito im se naša Antonija Mišura nije dopala, ha-ha – rekla je Ivona.
U Austriji vas zovu princeza?
– Valjda zbog ružičaste boje dresa.
Nakon duge sezone slijedi odmor.
– Nakon povratka u Austriju, odmah idem na more, djedu i baki u Makarsku. Potom ću malo do Splita, posjetiti prijatelje. Često dođem i u Zagreb – rekla je simpatična Ivona, zaposlena u austrijskoj vojsci.
Imam čin vodnice. Razmišljam i o studiranju, ali nemam pojma za što bih se odlučila.
Ponosi se nagradom VL-a
Slobodno vrijeme voli provoditi u krugu obitelji i prijatelja. Najviše voli i poštuje svoje roditelje, koji su je od prvog treninga i natjecanja podržavali i stalno bili uz nju.
– Kamo god krenem, oni me prate. Značim im sve u životu, jednako kao i oni meni – istaknula je.
Prije devet godina dogodila joj se obiteljska tragedija, u prometnoj nesreći poginuo joj je brat Ivan.
– U spomen na brata i tu strašnu tragediju imam tetoviran križić s imenom brata Ivana, a na svakom natjecanju ispod dresa nosim njegovu sliku za koju vjerujem da mi donosi sreću. I tako želim da moj brat zauvijek bude sa mnom. Jako mi nedostaje – rekla nam je Ivona.
Prije tri godine bila je dobitnica nagrade Večernjakova domovnica. Po izboru žirija i čitatelja Večernjeg lista, Domovnicu za najboljeg sportaša u iseljeništvu te godine dobio je rukometaš Domagoj Duvnjak, a za sportašicu Ivona Dadić.
– To mi je jedna od najdražih nagrada i ima posebno mjesto u mojem stanu – zaključila je Ivona.
Lijepa a naša