Hrvatska je osvojila prvu medalju na ovogodišnjem Svjetskom atletskom prvenstvu u Londonu. Ne, ovoga uta nije ju osvojila Blanka, Sandra ili Sara Imamo prvu mušku medalju na SP-u, a za to je zaslužan Stipe Žunić. Hitac iz druge serije – 21,46 metara, bio je dovoljan za treće mjesto. Ispred njega su bili samo Novozelanđanin Tomas Walsh (22,03) i Amerikanac Joe Kovacs (21,66).
- Čovječe. Ovo je kao san. Medalju sam prije očekivao na Europskom prvenstvu nego ovdje. Dobro je, smirio me malo počasni krug jer bi najrađe iskočio iz kože. Kada sam uoči posljednjeg hica već imao medalju u džepu morao sam jednostavno leži na travu. Ostao bi na travi cijelu noć ako treba jer se medalja na Svjetskom prvenstvu ne osvaja svaki dan – rekao je Stipe.
Nevjerojatno kako je većina kuglača podgleda pritisku finala, posebice Ryan Crouser koji ove sezone iz šale baca preko 22 metra.
- Ha, ha Crouesera sam pobijedio 2015. godine na nekom sveučilišnom natjecanju. Rekao sam sebi da ću ga pobijediti barem još jednom u karijeri. I evo ga. Meni odgovara da su drugi bili pod pritiskom. Ja sam se s pritiskom naučio nositi još dok sam trenirao kick-boxing. Imam i dobro duhovno iskustvo. Njihova nervoza bila je moje gorivo – istaknuo je.
Kada ste osjetili da imate medalju?
- Nakon drugog hica su se svi ostali uozbiljili i počeli su razmišljati kako sam u igri za medalju. Bio je jedan hitac oko 22 metra, ali sam prestupio. Ali, ne treba tražiti kruha preko pogače. Od serije do serije stalno sam pogledavao semafor i stalno sam bio treći. I ostalo je tako do kraja. Ova medalja je zasluga svih onih koji su vjerovali u mene. Imao sam veliku podršku od mojih doma, od djevojke, prijatelja.Svi su mi oni bili vjetar u leđa, uostalom kao i ova divna londonska publika – priča Stipe.
Hoće li biti velika fešta?
- Možda piva ili dvije. Imam još puno natjecanja do kraja sezone. Miting Dijamantne lige u Birminghamu, nadam se i završnica Dijamantne lige, pa miting u Zagrebu. Tako da se ne smije m opustiti previše. Želio bi konačno u Zagrebu napraviti dobar rezultat – priča Stipe.
U samo tri i pol godine od kopljaša do osvajača medalja, ali u kugli.
- Baš su me neki kuglači zezali kako se nisam uspio kvalificirati za Olimpijske igre u Londonu u bacanju koplja, onda tri godine kasnije na istom tom stadionu osvojim medalju u jednoj sasvim drugačijoj disciplini – naglasio je.
Kada ste gledali doček zlatnih vaterpolista, rekli ste tada da bi i Vi željeli jednom takav doček. Evo prilike...
- Uvjeren sam da će neki mali doček biti u rodnom Zadru. Ako ne nigdje onda će biti barem u mom kvartu, Plovanija. Bit će valjda i koji janjac – istaknuo je Stipe.
Kad je taj doček?
- Nemam pojma ni kad se vraćam. Znam samo da ću danas primiti medalju na stadionu i samo mi je to sad u glavi – zaključio je Stipe.
Prije samo nekoliko godina Stipe se borio za život.
- Zakomplicirala se operacija lakta u listopadu 2013. Izgubio sam tlak na tri minute, a imao sam samo 23 otkucaja srca u minuti. Bila je potrebna i reanimacija. Uh, jedva sam se izvukao - rekao je Žunić.
Nedugo nakon operacije lakta Žunić je dobio tešku upalu pluća. I tad je vodio bitku za život.
- Izgubio sam čak 20 kilograma. Bio sam na aparatima nekoliko dana, nisam mogao govoriti. Pluća su mi bila u jako lošem stanju. Bio sam opet u opasnosti, ali nekako sam dvaput, nasreću, izbjegao smrt - istaknuo je Žunić.
Do 2012. trenirao je bacanje koplja, no zbog loših uvjeta i nepravilne tehnike teško se ozlijedio. Morao je ići na potpunu rekonstrukciju desnog ramena.
- U Zadru nije bilo pravog zaletišta, pa sam trčao na podlozi koja je bila tvrda kao beton. Loša tehnika? Da, trener u Zadru nije imao iskustva, pa je došlo do disbalansa mišića. Prednji mišići u ruci bili su mi jači od stražnjih. Zbog toga sam se ozlijedio. Oporavak je trajao godinu i pol. I danas me boli kao i prije operacije, ali sam se naviknuo - kaže Zadranin.
Zadranin je u mladosti bio svjetski juniorski prvak u kickboxingu u kategoriji +89 kilograma. Predviđali su mu sjajnu karijeru. Žunić je bio član kickboxing kluba "Sveti Krševan" iz Zadra, a jedno vrijeme u Americi trenirao je i bacanje diska.
Čestitke, svaka čast!