Rukometaši Hrvatske završili su svoj nastup u Parizu. Neće vidjeti ni Lille u kojem se igra završnica rukometnog turnira. Nakon poraza od Španjolske (31:32) završili smo peti u skupini, samo ispred Japana. To je prvi put u šest nastupa na Olimpijskim igrama da nismo prošli u četvrtfinale. Bile su to posljednje Igre za Domagoja Duvnjaka, kapetana naše reprezentacije koji je nastupao u Pekingu, Londonu i Riju.
– Mogu reći da sam prošao sve na Igrama. Osvojio sam broncu, izgubio u utakmici za treće mjesto, ispao u četvrtfinalu i sada nisam prošao skupinu. Za mene su ovo posljednje Igre, ovo je bilo posljednje ljeto koje nisam proveo s obitelji, a imam tri kćeri i ne želim više provoditi vrijeme bez njih – rekao je iskreno Duvnjak.
Ali za četiri mjeseca je novo natjecanje, Svjetsko prvenstvo u Hrvatskoj?
– O tom potom. Vidjet ću. Moram sjesti s izbornikom i porazgovarati kako dalje – naglasio je Duvnjak.
Ocjena olimpijskog turnira?
– Biti peti u skupini već dovoljno govori o svemu. Mislim da je ključna utakmica bila protiv Slovenije. To jednostavno nismo smjeli izgubiti. Treba dobro analizirati što se sve dogodilo i gdje smo to griješili – dodao je Duvnjak.
VEZANI ČLANCI:
Činjenica je da smo ubrzali igru u napadu u odnosu na posljednje godine, ali nam je obrana bila bolna točka. Primali smo jako puno pogodaka, čak 29 i od Japana, a umalo i 40 od Švedske. I što sada? Opet mijenjati izbornika? To se sigurno neće dogoditi jer bilo bi neozbiljno da svake godine, nakon svakog natjecanja, mijenjamo izbornika. Od 2021. do danas u samo tri godine na klupi imali smo Hrvoja Horvata (vodio reprezentaciju na Europskom prvenstvu 2022. i Svjetskom prvenstvu 2023.), Gorana Perkovca (vodio reprezentaciju na Europskom prvenstvu 2024.) i sada Dagura Sigurðssona (vodio reprezentaciju na Olimpijskim igrama u Parizu).
Dagur je sasvim sigurno imao nekih svojih pogrešaka. Da je samo ostao na postavi koja ga je odvela na Igre, vjerojatno bi bilo bolje. No izostavio je možda ključnog čovjeka, Jakova Gojuna, koji bi u obrani sigurno igrao puno bolje nego mlađahni Načinović i Grahovac. Ako želimo na Svjetskom prvenstvu, kojem smo domaćini za samo četiri mjeseca, izgledati bolje, moramo igrati bolje u obrani. U redu, tu je puno nedostajao David Mandić kojem sigurno ne bi tako lako prolazili suparnički desni vanjski. I šteta je što Sigurðsson nije vjerovao Jeleniću koji je gotovo isti tip igrača kao Mandić jer mu s druge strane Mihić nije donio baš nešto ekstra s krila. Čak je imao puno više promašaja nego pogodaka..
Zaključno, Sigurðsson ima četiri mjeseca da dobro razmisli kako dalje, s kojim igračima jer još jedan ovako loš rezultat sigurno ga neće zadržati na hrvatskoj klupi. Morat će s puno više emocija ulaziti u utakmice, morat će biti puno agresivniji na klupi jer od mirnog gledanja nema neke sreće...