Srna nije odlučio, još ga vuče da igra za kockaste

Kratko stajanje u Zagrebu, doček koji mu je vratio vjeru... I polazak prema njegovu Metkoviću. Kapetan Hrvatske Darijo Srna otišao je u svoj rodni grad, susret s obitelji bit će emotivan. Tek sada, kada je Euro gotov, proći će im sve slike obiteljske tuge koju su prošli nakon smrti oca i supruga. Posljednji ispraćaj na koji je Srna doletio direktno iz Deauvillea, hrvatskog kampa na Euru, vječno će mu ostati u sjećanju, ali adrenalin ga je držao i nije stigao razmišljati ni o čemu. Tuga, ona prava, tek će sada stići, Darijo u Metković stiže ponosan jer je ispunio posljednju očevu želju.

Šteta, šteta

– Sine, odigraj prvenstvo do kraja – kazao mu je otac uoči Eura, praktički na samrti.

Onaj njegov plač na utakmici s Češkom, pa pljesak navijača, ona tribina kojoj se Darijo naklonio... Toliko emocija rijetko kada je bilo na jednom mjestu...

– Šteta, šteta – kratko nam je rekao u vožnji na relaciji Zagreb – Metković.

I te riječi sasvim su dovoljne. Nije trebao više govoriti, šteta je prilike koju je Hrvatska propustila. Imali smo sve, nismo uzeli ništa... Te Srnine riječi “šteta, šteta” oslikavaju raspoloženje cijelog naroda. Nije sad stvar u tome tko je koliko pogriješio i je li Čačić trebao raditi zamjene, postaviti drugačije taktiku... Šteta je odlične generacije, momčadi koja spada među najbolje, momčadi koja je trebala biti minimalno među četiri najbolje momčadi.

Šteta je otvorenog ždrijeba, jednom se otvori mogućnost da dođeš do finala velikog natjecanja, a izbjegneš Francusku, Njemačku, Englesku, Italiju i Španjolsku... To “šteta, šteta” može se tumačiti i kroz Srninu najavu prije Eura.

– Nakon Eura opraštam se od reprezentacije – najavio je igrač s najviše nastupa za Hrvatsku, igrač s najviše odigranih utakmica za Hrvatsku kao kapetan, igrač s najviše odigranih utakmica za Hrvatsku na velikom natjecanju.

A kako je igrao, kako je izgledao na Euru, prava je “šteta, šteta” da sada ostavi Hrvatsku. Srna je, to se vidjelo u Francuskoj, Hrvatskoj potreban. Kada se pogledaju sve četiri utakmice, onda se može slobodno reći da je bio najbolji igrač Hrvatske, da je s Ćorlukom i Perišićem bio stožerni igrač... Pa jedan Cristiano Ronaldo bježao je s lijevog krila jer ga je Srna uništio.

Glas razuma

– Ako ja budem i dalje izbornik, Srna će igrati za reprezentaciju – najavio je izbornik Čačić.

Srna je za sada zakopčan. Želi taj svoj mir u Metkoviću, razgovor s obitelji...

– Na odmoru sam, javit ću se na vrijeme – rekao je kad smo ga pitali ostaje li u reprezentaciji.

Po tonu njegova glasa, po glasu javnosti, osjećamo da bi ostao, da želi igrati. Da sada odlučuje, rekao bi: “Da, igrat ću za Hrvatsku koliko to bude potrebno”... Ali kako dani budu odmicali, kako se euforija bude stišavala stići će i glas razuma, koji će Srni govoriti “najbolje se oprostiti kad si najbolji”... I jedna i druga odluka imaju podloge, ali ostaje i ona Srnina “želim napraviti s reprezentacijom nešto veliko”. Ima još tu jednu prigodu, Svjetsko prvenstvo u Rusiji je za dvije godine. Njegov način života, njegov ritam igranja, ali i njegov izgled na terenu na Euru pokazuju da on to može... Ili kako reče jedan navijač:

– Neka ne odlazi, neka igra dokle on to želi...