Štimac 2005. nije želio Mandžu dovesti u Hajduk: "Imamo mi puno takvih, ali i boljih”

Mario Mandžukić možda nije napadač “killer” kao što su u kockastom dresu svojedobno bili Davor Šuker ili Eduardo da Silva, no bez Mandžine borbenosti, učinkovitosti i želje, reprezentacija Hrvatske danas je nezamisliva.

Pokazao je to i prekjučer u Belfastu u utakmici sa Sjevernom Irskom. Dokazao je i da su mu kockasti iznad svega, jer mogao se, poput Rakitića, Modrića, Ćorluke, Subašića, Kovačića, Perišića, izvući od igranja “nevažnog” prijateljskog dvoboja, ali nije, već je rekao: “S trakom oko ruke povest ću Hrvatsku do pobjede u Sjevernoj Irskoj”.

Ćiro: Šukera neće prestići

I učinio je to sjajno, prvi je probio obranu domaćina u Belfastu, zabivši 29. gol za reprezentaciju. Ispred Mandže je po broju golova za kockaste ostao samo sadašnji šef HNS-a Davor Šuker.

– Zabio je i igrao za svaku pohvalu, kapetanski – rekao je Čačić nakon dvoboja.

– Svaka čast Čačiću, vjerovao je u Mandžukića i kada je bio u golgeterskoj krizi – rekao je jučer Ćiro Blažević.

A i Ćiro je svojedobno vjerovao u Mandžu, kada ga je 2005. godine počeo trenirati u Zagrebu.

– Odmah se vidjelo da je klasni igrač, ali iskreno, tada nisam baš vjerovao da će imati tako impresivnu karijeru, da će igrati u Bayernu, Juventusu, Atleticu... – kazao je Ćiro i dodao:

– Dvije godine trenirao sam ga u Zagrebu, a u to vrijeme Mandžo se nametnuo i za transfer u Dinamo.

U to vrijeme Ćiro je za Mandžukića izjavio da je đilkoš.

– Volio sam ga, a ta moja izjava imala je pozitivnu konotaciju. Mandžo ima u sebi tu pozitivnu bezobraštinu, za njega već tada nije bilo izgubljenog dvoboja, izgubljene lopte.

Ćiro smatra da griješe oni koji tvrde da se Mandžo previše izvlači u stranu, umjesto da ostane u šesnaestercu i čeka dobru loptu:

– Ma glupo je kritizirati ga zbog toga. Pa on je pravi primjer nogometne avangarde, napadač je koji sudjeluje i u obrani i u napadu, koji u suparničkom šesnaestercu skače, oduzima lopte...

Mandžukiću nedostaje još 16 golova da dostigne Šukera po broju pogodaka za reprezentaciju, a s obzirom na to da mu je 30 godina i da je u odličnoj kondiciji, pred njim je još barem nekoliko godina igranja za kockaste.

– Mislim da Šukera ipak neće uspjeti dostići. Davor je bio nenadmašan golgeter, takvoga više nikada nećemo imati – zaključio je Ćiro.

Zanimljivo, prije nego što je 2005. Mandžukić iz Marsonije prešao u Zagreb, bio je ponuđen Hajduku. Otkrio nam je to Tadija Brnić koji je u Marsoniji bio Mandžukićev trener, a kasnije i sportski direktor brodskoga kluba.

– Nazvao sam tadašnjeg Hajdukova sportskog direktora Igora Štimca i rekao mu da imamo fenomenalnog igrača, a on mi je odgovorio: “Brniću, imamo mi puno takvih, ali i boljih”. Ja sam mu pak odgovorio: “Vidjet ćete za koju godinu da ste se prevarili”. I vidite da sam ipak ja bio u pravu – rekao nam je Brnić te iznio još neke zanimljivosti o Mandžukiću:

– Bio je tehnički potkovan još od pionira, ali jako slabašan. Tek je u kadetima narastao. Uvijek je imao muda, nije se nikoga plašio. Bio je mršavko, a jak kao mazga, mogao je nakon završetka utakmice odmah odigrati još jednu. Zanimljivo, sve do 17. godine Mandžukić je igrao na poziciji desnoga bočnog igrača, a zatim je otišao na posudbu u trećeligaša Željezničar, gdje je počeo igrati u špici, te je na kraju zauvijek ostao na toj poziciji. A broj 17 nosi zato što je u drugoligaškoj sezoni za Marsoniju zabio 17 golova.

Škola ga nije zanimala

Brnić nam je otkrio da je Mandžukić oduvijek znao da će postati vrhunski igrač.

– Bio je stalno na igralištu, zanimali su ga samo lopta i nogometni teren. Škola baš i ne. Jednom mi je rekao da ima pet jedinica, a ja dođem u školu i vidim da ih ima deset – zaključio je smješkajući se Brnić.