Osvajanjem trećeg mjesta na Mundijalu nogometaši nisu oduševili samo navijački puk nego i kolege sportaše. Zlatko Dalić razgalio je kolege trenere, a među njima i hrvatsku trenersku legendu Mirka Novosela. A njega smo pozivom zatekli u Specijalnoj bolnici Arithera u kojoj se već neko vrijeme oporavlja od operacije slomljenog kuka.
Kad sudac griješi – beštimam
– Nakon polufinalnog poraza od Argentine pobojao sam se da se naši neće moći sabrati za dvoboj za broncu, no tu je Dalić, očigledno, obavio fantastičan posao. Impresioniran sam njihovim zajedništvom, a to je glavni preduvjet za uspjeh u momčadskom sportu. Naši nogometaši olakšali su mi moje bolničke dane, a u bolnici sam gotovo dva mjeseca. Nakon pada i loma kuka dobio sam i koronu, a potom i upalu pluća, no izvukao sam se.
Još jedna košarkaška legenda pod snažnim je dojmom uspjeha vatrenih. U zavjetrini nastaloj nakon odstupanja s mjesta predsjednika nacionalnog Saveza, Stojko Vranković guštao je u pobjedama Dalićevih izabranika.
– Sve utakmice gledao sam kod kuće sa suprugom, a radost pobjeda telefonskim kontaktima dijelili smo s našom djecom razasutom po svijetu, sinom i dvjema kćerima. Kao navijač sam temperamentan i zato i volim utakmice gledati u svoja četiri zida jer tamo imam sva prava. Budem nervozan ako griješimo, a ako se dogodi neka čudna sudačka odluka, onda me je ružno slušati. Onda beštimam.
S obzirom na to da je upravo Stojko bio dio prvog velikog uspjeha ove vrste (srebro na Olimpijskim igrama u Barceloni), pitali smo ga kako iz te perspektive gleda na tri svjetske medalje nogometaša.
– Nogomet je priča za sebe, to je najpopularniji sport pa su njegovi odjeci širi. Mene posebno raduje što su naši igrači ponovili uspjeh s prethodnog SP-a. Bilo je reprezentacija koje su dospjele u polufinale, a nitko ih ondje nije očekivao, no nijedna od njih nije to na sljedećem prvenstvu ponovila, a Hrvatska jest. To je potvrda da ono srebro iz Rusije nikako nije bilo splet sretnih okolnosti, nego slika snage hrvatskog nogometa.
Oduševljen učinkom nogometaša na hrvatsku vidljivost u svijetu je i svojedobno jedan od najboljih svjetskih skijaša Ivica Kostelić, i sam izniman hrvatski ambasador, posebice u kontekstu čudesnih rezultata sportaša iz zemlje s jednim i pol skijalištem. U tom smislu Ivica je ovako čestitao nogometnih sunarodnjacima na ulasku u polufinale:
– Hrvatska je sudbina da budemo Davidi koji će se uvijek boriti protiv Golijata i neka svaka naša priča bude nadahnuće svim Davidima. Sudbina nam je da smo najčešće manji od suparnika, bilo ekonomski, bilo politički, no sport je takav fenomen koji nam pruža priliku bez obzira na naše gospodarske, političke ili pak društvene hendikepe. I zato je sport tako zanimljiv. Glavna poruka i ovog uspjeha hrvatskih sportaša jest da možda jesmo nadbrojeni, ali nismo nadjačani.
Ivica je utakmice gledao u društvu svojih sinova Ivana (7) i Leona (5) koji pohađaju Dinamovu nogometnu školu.
– Dečki su jako vatreni navijači pa sam s njima podijelio radost. A oni su bili tim radosniji jer su dinamovci zabijali važne pogotke, a Livaković je fantastično branio.
U sličnom okruženju utakmice je gledao i veslački olimpijski pobjednik Valent Sinković koji je sve utakmice gledao kod kuće jer ima tromjesečnog sina Luku i 20-mjesečnog Karla.
– Karlo nas je u svemu kopirao. Kada bismo supruga i ja reagirali, i on bi. Gledao je naše reakcije i oponašao nas. A poseban doživljaj bile bi mu petarde nakon naših pobjeda pa smo obvezno izlazili na balkon.
Ćavar: Nisam imao živaca
Dok smo razgovarali s dvostrukim veslačkim olimpijskim pobjednikom i šesterostrukim svjetskim prvakom, stekli smo dojam da se ne može nadiviti nogometašima koji nemaju medalje kakve i on, ali imaju iznimnu globalnu prepoznatljivost. A te emocije dijeli i dvostruka olimpijska i šesterostruka europska prvakinja diskašica Sandra Perković:
– Kraljevi! Idu kući kao pobjednici, što i jesu. Osvojili su naša srca, uvijek i zauvijek. Bravo, bravo. Dalić? Hvala, maestro, na mirnoj i čvrstoj glavi. Malo tko zna koliko je trener, izbornik, bitan u ovakvim situacijama. Modrić? Kapetane, vodio si nas do bronce i opet si nas sve ujedinio. To ne može nitko, to možete samo vi i sport.
Još jedan olimpijski pobjednik bio je oduševljen postignućem vatrenih, vlasnik zlata iz Atlante 1996. Patrik Ćavar:
– Dečki su dokazali da srebro od prije četiri godine nije bilo slučajnost. Ako bih nekoga trebao izdvojiti od naših igrača, onda bi to bio Livaković. Pokazao je ekstraklasu na vratima i kupio me svojim izjavama prije i poslije utakmica. Fin i pristojan dečko. Gledao sam sve naše utakmica, ali napreskokce. Nisam imao živaca gledati svih 90 minuta. Priznajem, dobro su me naživcirali, pogotovo kod izvođenja jedanaesteraca.
A trenerski olimpijski i svjetski prvak Lino Červar skida kapu kolegi Daliću i njegovim izabranicima:
– Još se jednom dokazalo da sport spaja ljude. Ujedinili su cijelu Hrvatsku. Posebno me se dojmilo njihovo zajedništvo, čvrst karakter. Kod njih nije bilo predaje ni u jednom trenutku i hvala im što su nas sve ove dane uveseljavali. Nogomet i ova bronca najbolji su primjer kako se treba ulagati u sport.
>> Pogledajte doček vatrenih na Trgu
Sramota za organizatore sto nisu omogucili da se Zelenski obrati na doceku