Među 23 igrača koji su konkurirali za utakmice s Portugalom i Poljskom našla su se samo četvorica igrača iz HNL-a (Baturina, Sučić, Pjaca, Petković), redom svi iz Dinama. Rijetko kad u povijesti reprezentaciju je predstavljao samo jedan hrvatski klub, no za to krivca ni najmanje ne trebamo tražiti u izborniku Zlatku Daliću. A tko je onda najveći krivac za takvu anomaliju? Prije svega, krivci su klubovi jer dovoljno je samo baciti pogled na momčadi naših prvoligaša, i sve će vam biti jasno. Naime, u 10 naših klubova najelitnijeg ranga u rosteru je čak 109 stranaca, odnosno gotovo 11 po klubu! Rekorder je Istra 1961 u kojoj trenutačno igra čak 17 stranaca. Istarski prvoligaš u vlasništvu je Španjolaca i naravno da im budućnost hrvatskog nogometa nije ni najmanje bitna, ali zar je baš potrebno, uza sav hrvatski talenat, nakrcavati svlačionicu s toliko stranaca? Pomalo šokantno zvuči podatak da u prvih pet kola Supersport HNL-a minutaža stranih igrača u Istri iznosi čak 63 posto! I kako onda očekivati da će uslijed takve klupske politike profitirati mladi, nadareni hrvatski nogometaši?
Idući po broju minuta za strance je Hajduk (42 posto), potom Dinamo (41 posto) i Šibenik (38 posto). S time da Dinamo barem ima opravdanja jer su stranci koje je doveo sportski direktor Marko Marić top klasa nužna za igranje u Ligi prvaka.
VEZANI ČLANCI:
Pomalo je tužno ovih dana čitati kako se raspala zlatna generacija Hajdukovih juniora, gotovo svi porazbježali su se iz Poljuda shvaćajući da u Splitu pravu šansu nikada neće dobiti. Jer prednost ipak imaju stranci sumnjive kvalitete koji ne mogu proći Ružomberok. A znate li koliko taj Ružomberok ima stranaca? Osim susjednih Čeha, ni jednoga! Znači, može se i s domaćima, samo ako im se vjeruje i da prava šansa...
Zanimljivo, 109 stranaca u HNL-u dolazi iz čak 43 različite zemlje, ima ih sa svih krajeva svijeta, od Sjeverne (Kanada i SAD) i Južne Amerike (Brazil, Kolumbija, Venezuela), preko Afrike (Kongo, Zambija, Gambija, Obala Bjelokosti, Nigerija, Gana, Senegal) i Azije (Irak, Iran), pa sve do Australije.
Velik porast broja stranaca u HNL-u dogodio se nakon Svjetskog prvenstva u Rusiji. U sezoni koja je prethodila SP-u, 2018., bilo je samo 77 stranaca i ta je brojka iz sezone u sezonu padala. No rusko srebro sve je preokrenulo, očito je privuklo brojne strance koji su postali svjesni da je Hrvatska vrlo dobra odskočna daska za veće i jače europske lige. Nažalost, u toj inflaciji stranaca najviše pate domaći mladi igrači, kojima je jako otežan put razvoja i stasanja u seniorskoj konkurenciji. Stranaca je zaista previše... Klasni strani igrači poput Miereza, Mmaeea, Ristovskog, Pierre-Gabriela, Pukštasa nisu sporni, no problem su oni koji samo popunjavaju broj, a takvih je puno previše. Jer, nitko me ne može razuvjeriti da je Moufi bolji igrač od Hrgovića, a domaći mladić je dobio šansu tek otkad je Moufi ozlijeđen.
VEZANI ČLANCI:
Ono što je također zanimljivo, zapravo poražavajuće, jest to da iz godine u godinu raste broj stranaca i u Drugoj HNL. Ove sezone ih je čak 85, prethodne 69, sezonu prije 62. Jesu li našim drugoligašima, uz toliko talentiranih igrača koje u ovom podneblju proizvodimo, baš potrebni toliki stranci? Vjerojatno nisu, ali jednostavnije je kupiti gotovog (često polovnog) stranca nego ulagati u omladinski pogon i stvarati svoje igrače. I zato bi tu svojim mehanizmima trebao uskočiti Hrvatski nogometni savez, jer broj stranaca mora se smanjiti. A ne da se zbog tih brojnih stranaca gubi sve više domaćih igrača na prijelazu iz juniorskog u seniorski staž. A samim time smanjuje se i baza kvalitetnih igrača za reprezentaciju.
dok je bilo Mamića bilo je i materijala za repku u domaćoj ligi koji je kasnije otišao van. Ovi sadašnji amateri i diletanti ne bi znali prepoznati da im Ronaldo i Messi igraju u mlađim uzrastima.