Ono što se moglo napraviti još ljetos, vodstvo Hrvatskog akademskog vaterpolskog kluba Mladost učinilo je sada. Nakon šest poraza od jakih europskih momčadi, i samo jedne pobjede iz svog ranga, na Savi su odlučili dovesti jako trenersko ime. Izabrali su Igora Milanovića (58), nekad najboljeg vaterpolista svijeta koji je imao uspjeha i u trenerskoj karijeri – bio je klupski prvak Europe s Partizanom i Pro Reccom.
Posljednji angažman imao je u Olympiacosu u sezoni 2022./2023. a danas bi se trebao pojaviti u Zagrebu i odgledati utakmicu mladostaša protiv Pro Recca, bogatog talijanskog kluba čiju momčad vodi Sandro Sukno, nekad i sam ponajbolji svjetski vaterpolist. S obzirom na to da Mladost već u subotu igra utakmicu regionalne lige s Primorjem, zasad je neizvjesno hoće li i tu utakmicu voditi pomoćni trener Hrvoje Hrestak ili će Milanović već u petak preuzeti kormilo.
Pričali smo u Sarajevu
S Igorom Milanovićem imali smo zadovoljstvo kratko porazgovarati za vrijeme premijere dokumentarnog filma o Ratku Rudiću, a dulje za prošlogodišnjeg sarajevskog Simposara.
S reprezentacijom bivše SFRJ, i to pod vodstvom Ratka Rudića, Igor je dvaput bio olimpijski pobjednik (1984., 1988.) a u svojoj kolekciji ima i dva svjetska zlata (1986. i 1991.) te jedan naslov europskog prvaka (1991.) uz čak tri europska srebra (1985., 1987. i 1989.).
Evo kako je tada, za vrijeme tog našeg sarajevskog razgovora, govorio o razlici između igračke i trenerske uloge.
– Trenerski posao potpuno je drukčiji u odnosu na onaj igrački i po meni je puno stresniji. Kao igrač ja stresne trenutke nisam doživljavao. Nikad nisam imao tremu, strah, psihološke probleme. Kad čovjek igra i kada je u nekom trenutku nečemu bezrezervno posvećen, onda se u odnosu na vrijeme i dimenzije, poznate nam u fizici, potpuno iskrivljuju sve te percepcije i vi dobijete neku sliku koja vam je potrebna da u vodi reagirate kao tigar. Nema tu vremena za razmišljanje ni mjerkanje rizika i posljedica nekih poteza. Kao treneru bilo mi je dosta stresno na klupi Partizana, Pro Recca i Olympiakosa dok mi je u Galatasarayu bilo nešto jednostavnije.
VEZANI ČLANCI:
S Partizanom (2011.) i Pro Reccom (2015.) bio je trenerski, klupski prvak Europe, a vrlo malo mu je nedostajalo da mu to pođe za rukom i s Novim Beogradom (2022.).
– Izgubiti na penale od prvaka Europe, branitelja naslova, nije sramota.
Nakon takvih ishoda, ali i na vrhuncima, običavao je analizirati svoj trenerski doprinos.
– I kada pobijedim i kada izgubim, poslije analiziram svoje vođenje i mogu vam reći da sam u Barceloni, dok sam vodio Pro Recco, mogao raditi i nešto bolje, recimo reagirati već u trećoj četvrtini onako kako sam u četvrtoj. U Napulju 2010. sam kao trener Partizana dobio živčani slom jer smo u polufinalu vodili 4:0 i od Pro Recca izgubili na produžetke. No sve se vratilo sljedeće godine s onom veličanstvenom rimskom noći i finalnom pobjedom Partizana upravo nad Pro Reccom.
Premda je bio na glasu kao igrač koji voli izaći i opustiti se, na treninzima i utakmicama to se nije osjećalo. A tako je bilo i u momčadi Mladosti s kojom je dva puta, igrački, bio prvak Europe (1990., 1991.). A svojih zagrebačkih igračkih dana rado se sjeća.
– Uživao sam u Zagrebu. Bilo je to i sportski uspješno razdoblje jer je Mladost dvaput bila prvak Europe, ponovo na vrhu nakon 17 godina. A i ja sam iznova "osvajao" Zagreb, odlazio u Saloon, Sokol, Best, u restorane poput Okrugljaka i Maksimira, u kafić Thalia...
Zagreb više neće morati "osvajati", ali se od njega očekuje da s ovakvom megamomčadi, koju čini šest srebrnih olimpijaca iz Pariza, ipak osvoji pokoji trofej. Barem one domaće (Kup, Prvenstvo) ako već ne i Eurokup koji je ove godine vrlo jako natjecanje.
Budući da se iz Zagreba u rodni Beograd vratio 1991., logično je zaključiti da je Mladost napustio jer se bivša zajednička država počela raspadati.
Nevoljko sam otišao iz Mladosti
– To i nije bio primarni razlog, jer ovo s klubom događalo se u svibnju, no tadašnji čelnik kluba Vlado Kobeščak očito je znao da se država raspada pa mi nisu ispunili klauzulu i ja sam automatski bio slobodan. Sjećam se da sam zbog toga bio tužan, a onda mi je Crvena zvezda dala sjajnu ponudu.
S raspadom bivše SFRJ nastale su dvije vaterpolske velesile (Srbija i Hrvatska) koje su se, ove godine, sučelile u olimpijskom finalu.
– Nije to slučajno jer je i B selekcija Jugoslavije mogla pobijediti bilo koju reprezentaciju na svijetu. Sjećam se da je nama, dok sam igrao za Mladost, teže bilo dobiti Partizan nego osvojiti Ligu prvaka.
GALERIJA O njoj je pričala cijela Hrvatska, a sad je u očajnoj situaciji