Dvorana Zagrebačkog tjelovježbenog društva Hrvatski sokol bila je jučer u podne dupkom puna. Svi su došli pozdraviti svjetskog prvaka Tina Srbića. Došli su ga pozdraviti stari vježbači Sokola poput Vlade Savića, stariji treneri poput Bojana Šinkoveca i Ratka Vukovića. A Tin se okupljenima predstavio na originalan način.
– Zovem se Tin Srbić i svjetski sam prvak u vježbi na preči. Ne na konju s hvataljkama, kako su neki mediji napisali – istaknuo je Tin koji je čvrsto stiskao zlatnu medalju.
Da me strah, pao bih
– Još uvijek razmišljam gdje ću je čuvati i smjestiti. Možda napravim nekakav okvir za nju. Stavit ću je na mjesto odakle ću je svaki put vidjeti kada uđem u svoju sobu – rekao je.
Jeste li spavali s medaljom?
– Bila je pokraj mene, na noćnom ormariću. Kada sam se probudio, prvo sam pogledao u tom smjeru da vidim jesam li sve to sanjao.
Bojite li se da vam zlatnu medalju netko ne ukrade?
– Ne bojim se. Što će nekome medalja koju sam ja zaslužio? – napomenuo je.
Jesu li se slegli dojmovi?
– Pa sada sam malo svjesniji da sam svjetski prvak, pogotovo kada sam vidio sve te silne ljude na dočeku na aerodromu i ovdje u Sokolu. Još me čeka moja ekipa u Dubravi. Evo, nisam još ni dobro pogledao snimku svoje vježbe – istaknuo je.
Je li bilo straha od pada uoči finala?
– Ne. Da sam imao strah od pada, onda bih 90 posto i pao. Nikad ne idem na preču sa strahom. Nikad – istaknuo je Tin.
Da bi se Tin plasirao na Olimpijske igre u Tokio 2020. godine, najlakši je put kroz višeboj. A Tin je odličan višebojac.
– Da, morat ću se u bližoj budućnosti posvetiti malo više treningu ostalih sprava. Samo, u dvorani Sokola nemam uvjete da treniram sve sprave. Mučim se i s prečom jer nemam uvjete da izvodim još teže elemente – naglasio je.
Kako je lakat?
Nakon operacije odlično. Ne osjećam baš nikakve bolove i nemam nikakve smetnje pri treniranju – kaže Tin.
S obzirom na dioptriju, koja je minus 1,75, kako vidite ocjene na semaforu?
– U dvorani je uvijek dovoljno velik semafor da dobro vidim ocjenu.
Jeste li razmišljali o tome da vježbate sa specijalnim naočalama kao što vježba nekolicina vježbača i vježbačica?
– Pa, ako se moj vid pogorša, morat ću početi razmišljati i o toj opciji.
Vidite li uopće preču kada počne vježba?
– Vidim je zadnjih deset milisekundi prije nego što ću se uhvatiti za nju. Ali više radim na osjećaj nego na gledanje.
Hoće li vam trener Lucijan Krce dati koji slobodan dan?
– Nisam ga pitao. Još.
A imate li obveza na studiju strojarstva?
– Ne moram, ali ću otići bez obzira na to što mi je ovaj tjedan slobodan od fakultetskih obaveza.
Vozit ću jednog dana Porsche
Za zlatnu medalju od Svjetskog gimnastičkog saveza dobili ste novčanu nagradu od 5000 švicarskih franaka. Bit će tu još nekih novčanih nagrada. Hoće li biti dovoljno za novi automobil koji priželjkujete?
– Nadam se da hoće. Trenutačno vozim Fiat Seicento iz 2003. godine. Jako malen auto, ali super je za vožnju gradom. Inače, već odavno maštam da ću jednog dana kupiti Porsche Panameru. Auto košta više od milijun kuna i trebat će mi dvadesetak zlatnih medalja sa Svjetskih prvenstava i Olimpijskih igara kako bih ga mogao kupiti. Dakle, vozit ću taj auto sigurno jednog dana, samo je pitanje kojeg. Realnije je da si kupim novu Seat Ibizu. A tko zna, možda sad dobijem i nekakav sponzorski automobil – rekao je Tin Srbić.
Od gimnastike se baš ne može puno zaraditi?
– Naravno da ne. Sram me je uopće reći koliko donosi prvo mjesto na Svjetskom kupu, 700 švicarskih franaka. Bolje da sam ostao u nogometu. Vidim da našoj reprezentaciji baš nedostaje jedan lijevi branič. Inače, kad god imam slobodno, igram nogomet s dečkima u kvartu – rekao je Srbić.
Jako ste mirni i tihi. Može li vas nešto naljutiti?
– Naljutim se kad kartam belu s prijateljem Petrom Filešom koji se bavi mačevanjem. I laže kad kaže da karta bolje od mene – istaknuo je Tin.
Bravo Srbiću !!!!!!!!