S izuzetkom Amerikanca Olivera Lafayettea, novopečenog tate, koji u Hrvatsku stiže 5. kolovoza, danas bi se u Zagrebu trebala kompletirati košarkaška reprezentacija. Osim trojice NBA-evaca (Bogdanović, Rudež, Hezonja) i ponajboljeg europskog centra Tomića, ovu subotu bi se Perasovim trupama trebao priključiti i Marko Tomas (30, 201 cm).
A njemu za to treba skinuti kapu jer igranje za Hrvatsku više pamti po lošim iskustvima jer se veći dio njegovih ozljeda dogodio ili u reprezentaciji ili kao posljedica igranja za nacionalnu vrstu. A tako je bilo i na Eurobasketu 2011. kada je posljednji put bio na velikom natjecanju u majici s hrvatskim grbom.
Trenirao i individualno
Premda je imao razloga da se zahvali izborniku na pozivu, on je pristao pomoći. Domoljublje usađeno u obiteljsko korijenje opet je prevagnulo.
- Najprije sam rekao izborniku da nema smisla da idem u stanju u kakvom sam bio nakon sezone. No, premda je u mojim godinama bolje imati individualnog trenera i fizioterapeuta stalno pokraj sebe nego ulaziti u ovakav sustav natjecanja, sve se okrenulo jer imam želju igrati na Eurobasketu. Jedinstvena je to prilika da jednom u karijeri za Hrvatsku igram na velikom natjecanju pred domaćom publikom - ističe Tomas.
Marko je košarkaš kojeg izbornik silno cijeni još otprije pet sezona i suživota u Ciboninim bojama.
- Imali smo tada odličnu suradnju i nadam se da ću Eurobasket dočekati u stanju u kojem mogu pomoći.
Da bi se to dogodilo, Tomas je 10-ak dana trenirao s jednim od kondicijskih trenera reprezentacije Vedranom Naglićem.
- Radili smo temeljito na snazi i izdržljivosti, ali i na onome što je sada najvažnije za mene, a to je prevencija od ozljeda.
Oni koji su mislili da Tomas pristupa reprezentaciji zato što nema kluba, prevarili su se u procjeni. Marko je turskom prvoligašu TED Ankara prije rekao načelno "da" nego Perasoviću.
- Priželjkivao sam Tursku jer, kada se sve sagleda, to je najozbiljnija liga koja ima dobre sponzore, a mali klubovi dobro plaćaju. Pomoglo je i to što sam tamo već igrao, i to za veliki klub kao što je Fener. Priželjkivao sam da to bude klub na zdravim nogama iz Istanbula, Izmira ili Ankare, ali i klub koji igra 30-ak utakmica tijekom sezone, a ne 60-70 kao što je slučaj s Cedevitom. Možda je i meni trebala promjena sredine kako bih pokušao zaustaviti taj peh s ozljedama. Unatoč odlasku, na račun Cedevite neće uputiti nijedan prigovor.
O Cedeviti sve najbolje
- Bilo je čak nekih ideja i da ostanem, razgovarao sam i s trenerom Mršićem, no ja sam se već nakon svršetka sezone okrenuo inozemstvu. Iako mi je bilo lijepo, logično je bilo i s njihove i moje strane da dođe do rastanka. No, moram reći da mi je u Cedeviti stvarno bilo lijepo, barem u onim razdobljima kada sam igrao, ali i da su ti ljudi prema meni bili čak i više nego korektni i kada sam bio ozlijeđen.
Turski prvoligaš TED Ankara Tomasu je sedmi klub u karijeri. Igrao je za Zagreb, Real, Fuenlabradu, Cibonu, Fenerbahce i Cedevitu.
Marko će nam biti od velike pomoć na EP.