Ekskluzivni gost Sport Festa bio je Velimir Zajec, predsjednik GNK Dinamo. A naslov njegova panela "Novo vrijeme, novi snovi" dobro opisuje i sve što je prolazio donoseći odluku da se prihvati mjesta predsjednika kluba kao i sve što je nakon toga uslijedilo.
- Kada vratim film za šest mjeseci sjećam se da sam se pitao je li dobro da sam to napravio. Bio sam u Grčkoj, topla klima, dobar život. Spremao sam se za novi pothvat s prijateljem oko nogometne akademije. Tada me nazvao Španović i nagovorio me da popričam s ljudima iz Upravnog odbora i oni su me nagovorili da preuzmem klub. Uspjeli smo riješiti financijske probleme, sada smo na pozitivnoj nuli i imamo dobru budućnost.
Zatekao je prilično kompliciranu situaciju unutar kluba.
- Svima smo rekli da neće biti revanšizma. Svi neka rade svoj posao. Isto tako smo išli prema Upravi koju se na kraju ipak moralo raspustiti jer se moralo ići s novim idejama, novim valom. Ljudi u Izvršnom odboru su ljudi čista obraza, vrhunski menadžeri, svjesni da trebaju prepustiti sportskom sektoru da upravlja. Važno je imati vertikalu da se zna tko što radi. Pomazila nas je i sreća, momčad je bila dobra a dobili smo i naše navijače nazad. Nema boljih navijača od Dinamovih.
Navijači su uvijek posebna priča. Nije bilo lako stvoriti novi odnos s navijačima.
- Moraš biti iskren u životu, moraš pokazati pravu stranu sebe, biti skroman. Kao takav sam se, tihim autoritetom, bez vikanja i galame, uspio sam se nametnuti. Bio sam i tehnički direktor, trener, glavni direktor i znam od kuda dolaze problema tako da sam ih relativno lagano svladao.
Zajec je jedan od rijetkih predsjednika u europskim klubovima, ako ne i jedini, koji je prošao sve instance u klubu.
- Svaki posao je težak na svoj način. Ja sam do 16 godine samo haklao, trenirao džiju-džicu, koja mi je pomogla u životu, naročito u nogometu. To je način da se izgradiš i da imaš viziju kako se pripremiti za prvu momčad. A ona je splet raznih stvari. Moraš razmišljati o psihologiji igrača, o zadovoljavanju sa svim stvarima koje im čine život. U Engleskoj sam vidio drugi mentalitet, kao i u Grčkoj i sve to je sudjelovalo u ovome što sam danas.
Zajec je dvaput bio najbolji nogometaš grčkog prvenstva a ondje je osvojio i tri prvenstva. Potom je uslijedio poziv iz Portsmoutha.
- Milan Mandarić me pozvao i ja sam rekao vlasniku Panathinaikosa da mi je to životni san, otići u Englesku. Otišao sam i to mi je bilo jedno od najljepših razdoblja u životu. Veličine Rijeke i po organizaciji s vrlo privrženim navijačima. Kod njih se godišnje karte prodaju unaprijed i čekaš da netko umre da bi mogao kupiti kartu.
Kao trener, uspio je ostati u Premiershipu.
- Problem je bio što nisam imao trenersku licenciju, i to mi je velika pogreška, već sam imao privremenu dozvolu. Mandarić je sada gazda u Vojvodini, lički Srbin, pošten čovjek koji me dosta naučio a ja sam njega naučio tenisu.
Kad je stigao u Dinamo napravio je novi ustroj pa se dogodio i novi sportski direktor (Marko Marić).
- Svatko je u Izvršnom odboru za nešto odgovoran. Marko i ja smo odgovorni za sportski dio koji je i najvažniji. Od rezultata se živi, radi igre dolaze i navijači. Prvo sam doveo Marka, vidio sam kroz te razgovore s njim koji zadovoljava sa znanjem, čovjek zna šest-sedam jezika. On je sin od mog bivšeg suigrača Marića, koji je isto bio izuzetan dečko. Tu je i Špan koji je moja desna ruka. Imamo i Upravu s kojom se borimo ali sve manje i manje jer sve više razumiju. Imao sam situaciju, kad smo iz lože gledali našu momčad, onda su naši ljudi iz Izvršnog odbora skakali. Ja sam rekao da je zabranjeno skakanje dok ne završi utakmica.
Kakav je upliv predsjednika u sportske odluke?
- Kada nam menadžeri ponude nekog igrača Marko i ja se konzultiramo. Ja se budim svako jutro oko četiri sata, gledam utakmice, nikad mi nogometa nije dosta. Tako funkcioniramo i tako smo doveli ove igrače. Ja sam izuzetno zadovoljan.
- Moramo se zahvaliti Jakireviću koji je napravio dobar posao. Sadašnji trener ima kvalitetu više. S njim se da razgovarati o svemu. Imamo dobru momčad, fali jedan stoper, možda jedan vratar i lijevi bek. Tu smo malo tanki. Nevistić je ozlijeđen i ne znamo koliko će to trajati. Potpisali smo ugovor s vratarem, stabilna zadnja linija je najvažnija onda gradiš dalje. Produžili smo ugovor i s Petkovićem. Morate imati plan kojeg ćete se držati. Imamo školu nogometa u kojoj ima odličnih igrača, mali Pavić, Jakirović... O njima se puno razmišlja, daju im se minute. Osvojili su Kup Ramljaka nakon osam godina.
Dinamo ima odličnu školu, mnogi europski klubovi su se zanimali za taj model rada? Može li se igrača poput Baturine zadržati?
- On je sjajan momak. On i Sučić su talentirani igrači koje smo zadržali. Imali smo dobre ponude no nismo ih htjeli prodavati jer će biti puno bolji. Sučić je došao iz Bosne za ništa, to je najeftiniji igrač kojeg sam vidio i naravno da ćemo mi to njemu nadoknaditi. Baturina jeste konstitucijom mali ali je izuzetno snažan, on je klasičan playmaker koji će sutra zamijeniti Modrića u reprezentaciji, a i Modrić je moj igrač.
Ponuda ne nedostaje?
- Ponuda imamo, vidjet ćemo. Ako netko i ode sigurno će doći igrač koji će tu kvalitetu nadomjestiti. Europa je teška. Dobili smo porciju u Munchenu. Dobri smo bili protiv Monaca koji ima budžet od preko 200 milijuna a mi 30 milijuna eura. Vjerujem da možemo isčupati koji bod u Europi no po meni je domaće Prvenstvo najvažnije. Hajduk i Rijeka su jako dobri, nije lako doći do bodova a i najbolji ih gube protiv slabijih.
Kada je došlo do krize, kako su se krpale rupe?
- Morali smo napraviti jednu promjenu. Kada je Jakirović izgubio od Paoka 1:4 stao sam iza njega. Objasnio sam ljudima da moramo stajati uz trenera do krajnjih granica. Nakon toga smo napravili odličan rezultat i pitanje je da li bi taj rezultat napravili i sa Bjelicom. To je dobro napravljeno da smo ga ostavili a sva je sreća da je došao novi kvalitetan trener.
Domaće prvenstvo?
- Hajduk ima jako dobru momčad a i Rijeka ima dobru garnituru igrača ali i dobru upravu. Bit će teško ove godine osvojiti naslov. Imamo veliki fond igrača i možemo igrati na dva fronta. No, ponavljam, nama je najvažnije domaće prvenstvo. U Europi imamo dobar rejting a kao takvi smo pomogli i našim klubovima koji su radi našeg ulaska u Ligu prvaka dobili po milijun eura. A za sve njih je najbolje da napuste Prvenstvo.
Ni ovaj razgovor nije mogao proći bez spominjanja Ćire Blaževića.
- Ćiro je donio nešto novo u hrvatski nogomet. Mi smo godinu prije s Markovićem imali čisto drugačije treninge. Ćiro je donio lepršavost, brzo zabijanje pogodaka. Imali smo sjajne napadače, Kranjčara, Cerina, Mlinarića, Deverića, Boru Cvetkovića. Ćiro je napravio dobru škvadru i postali smo prvaci. Naše sastajalište je bila Karaka. Mi smo poslije svake utakmice išli u Karaku, popiti malo, ne previše i to je bilo zadnje. Nakon ponedjeljka nitko više nije smio ići nigdje. Ako bi netko prekršio to pravilo svi su se bojali mene jer sam bio dosta histeričan prema prekršiteljima.
Zajec je uvijek igrao dobro protiv Zvezde.
- Oni su bili gospodski klub za razliku od Partizana čiji igrači su bili puno oštriji. A i s Hajdukom je bilo slično. Pobijedivši Zvezdu u Maksimiru i Hajduka u Splitu stekli smo prednost. Tada smo imali po 50 tisuća ljudi na maksimirskom stadionu i uz tu svu igračku kvalitetu. Nismo svi bili zvijezde ali smo bili dobri igrači.
Priznat će da se rado sjeća one doskočice radijskog reportera Ive Tomića: "Zajec Zeko, Dinamovo med i mlijeko".
- To mi je najdraže kada me netko tako nazove, naročito žene. Zafrkavam se, ja sam sretno oženjen, treći puta.
Hoćemo li Zagrepčani doživjeti stadion u sljedećih desetak godina?
- To je pitanje na koje nije lako odgovoriti. Mi smo i danas imali sastanak s gradskih rukovodstvom i njihovo obećanje jest da ćemo dobiti stadion. Za dvije godine bismo se trebali preseliti u Kranjčevićevu a onda bi se trebao početi graditi naš stadio. Mi moramo insistirati na Maksimiru. Jedini klub s normalnim stadionom u Hrvatskoj izgradili su Mađari i svaka im čast. Sramota je da Dinamo ima ovakav stadion. Sva sreća da sada i politika, gradska i državna, ima osjećaj za to. Mislim da je i njih sram.
Kako uspijeva objasniti gostima iz Europe da na onoj istočnoj tribini ne smije biti gledatelje?
- Velimo da ne kužimo engleski i da o tome nećemo pričati.
S prihodovne strane kluba, koji su načini da povećate zaradu?
- Dinamo funkcionira dobro. Nama bi trebao normalan budžet da budemo pravi klub, trebalo bi 30 milijuna. To bi se dalo izvesti s članovima, manjim i većim sponzorima. Mi smo imali problem duga, njega smo sveli na nulu. Neću govoriti o brojkama, mi smo to uspjeli srediti. S te strane imamo sretnu budućnost. Banke te hoće pratiti kada imaš ovakve igrače kao Baturina, Nevistić, Petković, Sučić... Mi smo kupovali dosta jeftine igrače.
Na kraju se Zeko našalio na temu klupskog proračuna.
- Evo, dali su mi novac za put u Poreč. Šalim se. Novaca uvijek fali. Pobrinut ćemo se za to. Bore se dečki iz Izvršnog odbora, svaki dan razgovaraju s potencijalnim sponzorima.
Novo vrijeme, novi snovi. Što sanja Velimir Zajec?
- Dobio sam što sam želio. Lijepo je doživjeti šušur Lige prvaka. Nije lijepo kad dobiješ devet komada no htio bih to nastaviti da budemo opet prvaci.
Zeko ne uzrujavaj se, to će srediti tvoj prijatelj Promašević a pomoči će i Urša i Rada.