Naziv “sisački monstrum” mediji su mu nadjenuli da zaštite maloljetnika, koji je ubijao, a imao je tek nešto više od 16 godina. Znalo se samo da je riječ o “učeniku, bivšem juniorskom prvaku Hrvatske u hrvanju, vrlo zatvorenom, bez društva i djevojke, vrlo vjerojatno duševno bolesnom.” No, ime i lice patološkog ubojice Srđana Mlađana ubrzo će se, već koju godinu kasnije, naći na naslovnicama, u udarnim televizijskim minutama, na stranicama crnih kronika pa i u analima hrvatske kriminalistike zbog nezapamćenih zločina koje je, tako mlad, počinio: tri hladnokrvna ubojstva, pokušaj ubojstva te oružanu pljačku.
Policija se digla na noge
Kada je u svibnju 1998. naposljetku uhićen, svu monstruoznost njegovih nedjela Večernji list sažeo je u tekstu pod naslovom “Ubijao je jer mu se prohtjelo”. Iz teksta, koji potpisuje novinar Željko Grgurinović, doznaju se svi detalji Mlađanove bešćutnosti pri ubojstvu svoje prve žrtve, petrinjske gimnazijalke, u to vrijeme njegove vršnjakinje, 16-godišnje Elizabete Šubić. Likvidirao ju je 3. siječnja 1998. godine, ispred osnovne škole u Petrinji u večernjim satima. Za ubojstvo nije imao motiva, žrtvu i nije poznavao, a ubio ju je hicima iz automatskog oružja jer je odlučio na tome mjestu toga dana i u to vrijeme nekoga ubiti. Da nije naišla Elizabeta Šubić, žrtva bi bio netko drugi, priznao je u istrazi.
Slično je bilo i s ubojstvom umirovljenika Petra Jančića (63) mjesec dana kasnije, kada je, prema Mlađanovoj izjavi, tijekom istrage odlučio pred garažama u Capragu nekoga ubiti. Joso Martinović, čuvar tržnice, imao je više sreće jer ga je hitac sa stadiona Metalca u Capragu promašio za dlaku. Sreću su imali i štediše i osoblje Sisačke banke, udaljene pedesetak metara od kuće okrivljenog: upao je naoružan i maskiran tri i pol mjeseca nakon ubojstva petrinjske gimnazijalke, i pod prijetnjom oružja iznudio oko 160 tisuća kuna. Sav novac kasnije je nađen skriven u dimnjaku nekadašnje pečenjarnice na stadionu. Večernji doznaje i da je mladić u djetinjstvu liječen zbog mentalnih tegoba vezanih za ranije slučajeve, kad je kao 12-godišnjak provaljivao u kioske i činio štetu.
“Neredovito je uzimao lijekove, ali mnogi se pitaju kako liječnici-specijalisti koji su ga liječili nisu prepoznali njegovu sklonost prema ubijanju”, navodi se u tekstu te se dodaje da su kod maloljetnog “vuka samotnjaka” pronađene tri bilježnice s izrescima iz “Večernjaka” u kojima je bilo riječi o zločinima za koje je okrivljen, te općenito o ubojstvima i kaznenim djelima koja su počinili malodobnici. Kada je otkriveno da on stoji i iza ubojstva, policija je doznala da je obožavao film “Rođeni ubojice” te da je u njemu našao “inspiraciju” za zločine koje je počinio.
Na suđenju, pak, vještaci psihijatri iznijeli su nepodijeljeno mišljenje da je malodobni mladić psihopat i vrlo opasan za okolinu. “Nisu predlagali bolničko liječenje jer se to stanje ne može liječiti. Zbog straha za njihovu sigurnost, malodobnik je i tijekom promatranja i pregleda veći dio vremena imao sputane ruke”, piše u izvještaju Večernji. Da je opasan svjedočilo je i golemo osiguranje pred sudnicom i unutar nje, a oko okrivljenika stalno je bilo nekoliko pravosudnih stražara. U završnoj riječi, zamjenica državnog odvjetnika posebice je istaknula odsutnost bilo kakvog kajanja, izrazivši nadu da će boravkom u zatvoru možda ipak shvatiti što je učinio. No, nakon izricanja kazne, Mlađan je dobacio sucu: “Vidimo se u paklu”.
Osuđen je na deset godina zatvora, što je najveća kazna koja se mogla izreći maloljetniku, i otpravljen u kaznionicu u Požegi. No, nije trebalo dugo čekati da se puno ime i prezime Srđana Mlađana prvi put nađe na stranicama crnih kronika. Nepune četiri godine kasnije, nakon jednog izlaska vikendom u veljači 2002., pobjegao je u Zagreb, opljačkao banku u Zvonimirovoj, a onda na Borongaju ubio policajca Milenka Vranjkovića Kinga te zatočio obitelj Kosović. Zagrebačka policija je na nogama, kao i novinari Večernjeg lista, u sastavu: Željko Grgurinović, Ivana Jakelić, Dušan Miljuš, Stjepan Ledinski, Mladen Stražimir i Marinko Jurasić.
U izvještaju od 19. veljače, pišu: “Milenko Vranjković, policajac koji je ubijen obavljajući dužnost, otac je troje djece, a supruga mu je nezaposlena. Zagrepčani će ga se sjetiti po tome što je svojom izjavom: “Bok, Štef, imaš cigaretu?” spasio psihički rastrojena muškarca koji je prijetio da će se ubiti na krovu zgrade Glavnog kolodvora. Tu legendarnu Kingovu izjavu novinari Crne kronike Večernjeg lista otad drže istaknutu u svojoj redakciji”.
Nije bilo odgovora na pitanja
Nadalje, doznaje se da su novinari Večernjaka na prvu vijest o Mlađanovu bijegu iz Požege, uoči ubojstva policajca, razgovarali s dužnosnikom MUP-a Vladimirom Faberom, koji je našem novinaru tom prigodom doslovce kazao: “Pa jesu li oni normalni?! Radi se o patološkom ubojici, za kojeg smo svaki put davali negativno mišljenje o njegovu puštanju iz zatvora. Taj već danas može nekoga ubiti!” “Nažalost”, stoji u tekstu nakon Kingova ubojstva, “crne su se slutnje obistinile”.
Na pitanje novinara Večernjeg lista o bijegu iz kaznionice u Požegi, u redakciju je stigao odgovor Ministarstva pravosuđa koji je potpisala načelnica Vesna Babić. Navodi da se Mlađan dosad ponašao uzorno te tako stekao mogućnost korištenja pogodnosti, a prije njegova puštanja izvan kaznionice o tome je obaviještena i PU požeško-slavonska. U odgovoru se navodi da je prve izlaske koristio u pratnji stručnog radnika i roditelja, a poslije i samostalno. Izlazak u grad, od 9 do 22 sata, odobren mu je i 16. veljače, a kako se nije na vrijeme vratio, za njim je raspisana tjeralica. Naš dopisnik iz Siska javlja kako su dan prije na području Siska bile uočljive pojačane sigurnosne mjere, što su mnogi povezali s posjetom premijera Račana.
“Kako je moguće da osoba koja je još prije navršene 17. godine postala dvostruki ubojica i pljačkaš banke, slobodno šeta i odlazi u grad, pitanja su na koja još nema službenog odgovora. Strah je zavladao, a jučer su roditelji prestali puštati djecu van na igru i pratili ih u školu i natrag”, piše Grgurinović.
Naposljetku, krvavi trag vodio je u Zagreb.
– Srđan Mlađan nakon dugotrajnih pregovora jutros u 1.30 predao se policajcima koji su ga pregledali i priveli. Prethodno je pregovarao mobitelom s policijom tražeći novinare domaćih medija i inozemnih agencija te da iz Petrinje dođu njegovi roditelji kako bi se mirno predao na zagrebačkim Ravnicama. Ondje se sklonio u obiteljsku kuću i za taoce uzeo dvije ženske osobe i 17-godišnjeg sina jedne od njih. Cijelu je četvrt okružila specijalna policija. Akciju je vodio zapovjednik Zdravko Janić. Na bjegunčev zahtjev, policija je uklonila službena vozila jer je Mlađan rekao da ga iritiraju. Oko 00.20 iz stana je, u znak dobre volje, pustio djevojku koja je plačući policajcima tiho kazala: “Nemojte pucati u njega”... Sedamnaest godina kasnije, stiže vijest da se neka druga djevojka, 20-godišnja Zagrepčanka Elia Molnar, u Lepoglavi udala za trostrukog ubojicu. Srđan Mlađan bi s izdržavanja kazne trebao izići na slobodu 2027. godine.
Spad je samo elktrična stolica.