Masovna histerija jedan je od zabavnijih sociološko-psiholoških fenomena pri kojemu se veća grupa ljudi počinje ponašati čudno, tj. pati od sličnih simptoma koje su aktivirali izmišljeni ili neobični događaji. Prvi put službeno je zabilježena u srednjem vijeku, a kroz povijest je često započinjala u manjim, usko povezanim zajednicama kao što su škole, plemena ili samostani. Simptomi su bili svakojaki pa su ljudi umišljali da su bolesni i da ih napadaju izvanzemaljci ili su jednostavno glumili kako bi pobjegli od teškog života u kojemu su zatočeni.
10. Plesna kuga u Francuskoj
Jedna od bizarnijih masovnih histerija dogodila se u srpnju 1518. godine u Francuskoj, a događaj je poznat pod nazivom ''Plesna kuga'' ili ''Epidemija plesa''. U gradu Strasbourgu gomila je ljudi izašla na ulice i plesala danima bez odmora, a epidemija je izbila kada je jedna žena, ne zna se čime izazvana, počela mahnito plesati. Idućih dana pridružilo joj se još tridesetak ljudi, a u mjesec dana broj deliričnih plesača na ulicama popeo se do četiri stotine. Većina ih je na kraju umrla ili od srčanog ili moždanog udara i iscrpljenosti. Taj je događaj zabilježen i u povijesnim dokumentima, ali do danas nije razjašnjeno zašto su ti ljudi otplesali u smrt i jesu li to učinili svojevoljno ili ih je netko natjerao na to.
Liječnici tog vremena tvrdili su da je uzrok smrtonosnog plesa ''pregrijana krv'' u mozgu izazvana vrelim srpanjskim danima, a jedna od teorija koja se nedavno pojavila je i ta da je te godine u poljima pšenice izrasla neka vrsta halucinogenih gljiva. Ljudi su te gljive brali zajedno s pšenicom i od njih radili kruh, zbog čega su im se u mozgu događale kemijske reakcije slične onima koje prouzročuje LSD.
9. Epidemija smijeha u Tanzaniji
U blizini mjesta Kashasha u školi za djevojčice koju su vodili misionari 1962. godine učenice su se najednom počele čudno ponašati. Tri djevojke počele su se smijati, a smijeh se ubrzo proširio na učenice cijele škole, točnije na njih 95. Neke djevojke smijale su se danima, a ''bolest'' je trajala od nekoliko sati do 16 dana. Iako se učitelji nisu zarazili, nastava se zbog izvanrednog stanja morala prekinuti.
No, tu nije bio kraj epidemiji, smijeh se naime širio i drugim mjestima Tanganjike koja je danas dio afričke države Tanzanije. Oko osam mjeseci nakon izbijanja, ovaj fenomen je nestao. Zbog epidemije zatvorilo se 14 škola, a oko tisuću ljudi 'patilo' je od simptoma. Iako su neki smatrali da se ''bolest smijanja'' pojavila zbog stresa prouzročena strogim režimom školskog internata, do danas nije otkriven nikakav medicinski uzrok ove epidemije.
8. Ludi noćni trovač
Tijekom Drugog svjetskog rata stanovnici grada Mattoona u američkoj saveznoj državi Illinois bili su uvjereni da ih napada “fantomski anesteziolog” te da ih pokušava otrovati u snu. Žrtve su se žalile na čudan miris u svojim domovima prije nego što su ih pogodili simptomi u rasponu od paralize do kašljanja, mučnine i povraćanja. Prvo izvješće došlo je krajem kolovoza 1944., kada se jedan lokalac probudio usred noći i osjetio čudan miris plina od kojeg je odmah osjetio mučninu i počeo povraćati. Supruga koja je spavala pokraj njega od istog je mirisa ostala paralizirana nekoliko dana i nije mogla napustiti krevet.
Policija je tijekom sljedeća dva tjedna primila više od 20 sličnih dojava o trovanju plinom, zbog čega je u mjestu nastala prava panika. Ipak, sve žrtve uspjele su se potpuno oporaviti u roku od nekoliko dana, a konkretni krivac nikada nije otkriven. Istražitelji koji su radili na slučaju na kraju su zaključili kako je neobičan miris koji su ljudi osjetili dolazio iz obližnjeg industrijskog postrojenja, a masovna histerija izbila je zbog novinskih napisa o ''misterioznim noćnim paralizama''.
7. Epidemija mjaukanja
Tijekom Srednjeg vijeka mnoge su žene dolazile u samostane služiti kao časne sestre protiv svoje volje, a roditelji su bili ti koji su ih natjerali na život u celibatu i siromaštvu. Bile su osuđene na život štednje, šutnje i fizičkog rada, pa i ne čudi da je samostanski život kod zatočenica izazvao bizarno ponašanje. Godine 1491. časna sestra u velikom francuskom samostanu počela je mijaukati kao mačka. Njezine sestre ubrzo su ju počele oponašati, a samostanom je ubrzo zavladala ''epidemija mjaukanja''.
Okolne mještane takvo je ponašanje počelo uznemiravati, pa su u pomoć pozvali vojsku koja se smjestila u okolici samostana. Časnim sestrama rečeno je da će ih premlaćivati štapovima ako nastave s mijaukanjem. Međutim, one nisu bile jedine, jer su iz više samostana diljem regije izvještavali o sličnim epidemijama časnih sestara koje oponašaju mačke, pse, ptice... Tada su takvo ponašanje jednostavno objasnili time da ih je ''obuzeo vrag'', ali uzrok ovome prije svega su bili represivni uvjeti u kojima su redovnice živjele.
6. Virus šećernih jagoda
Vrtoglavica, poteškoće s disanjem i osip bili su najčešći simptomi ''virusa šećernih jagoda'' kojim je 2006. godine bilo pogođeno oko tri stotine portugalskih školaraca. Naime, uzrok neobične bolesti koja je prijavljena u brojnim školama diljem te zemlje bila je televizijska teen sapunica koja se zvala '''Jagode sa šećerom'', točnije epizoda koja je emitirana nekoliko dana prije izbijanja ove neobične pojave. U toj epizodi djecu u školi pogodio je smrtonosni virus, a dosta djece koja su pogledala tu epizodu umislilo je kako su i oni zaraženi tim virusom.
Svatko tko je bolovao od neke “uobičajene” bolesti, poput prehlade ili alergije, bio je uvjeren kako je riječ o smrtonosnoj bolesti zbog čega su mnoga djeca paničarila i plakala po školama. Naravno, nikakvog neobičnog virusa nije bilo, bio je to tipičan primjer masovne histerije, a sve su na kraju riješili školski psiholozi koji su imali pune ruke posla.
5. Drhtavicu liječili električnim šokovima
Epidemiju iznenadnog drhtanja, kako su 1905. godine prozvali neobičnu pojavu koja se pojavila među učenicima u njemačkim školama, danas bi mnogi vjerojatno nazvali jeftinim pokušajem izvlačenja od pisanja ispita, ali tih godina problem je na noge dignuo cijelu državu. Sve je krenulo u listopadu kada se jedna studentica iz grada Meissena nekontrolirano počela trzati i drhtati za vrijeme pisanja ispita. U sljedećih šest mjeseci više od dvije stotine učenika i studenata bilo je pogođeno tom neobjašnjivom epidemijom. Drhtali bi ili se trzali samo kad bi trebali pisati pismene ispite, a simptomi bi se povukli odmah nakon što bi ispit prošao.
Sve je otišlo tako daleko da su učenike počeli ''liječiti'' elektrošokovima, a tretman se pokazao uspješnim, jer bi se trzavica već nakon nekoliko tretmana ''iznenada'' povukla. Oni koji su bolovali od ovog neobičnog fenomena uglavnom su bili odlični učenici, pa je pretpostavka da je stres prouzročen pritiskom da moraju dobiti dobru ocjenu u kombinaciji s izvješćima kako i drugi boluju od ove bolesti doveo do masovne histerije.
4. Incident u Hollinwellu
Dok je kolona od gotovo pet stotina osnovnoškolske djece stajala postrojena kao u vojsci i čekala da sudac da znak kako bi krenuli marširati, jer se tog srpnja 1986. godine u engleskom gradiću Hollinwellu održavalo natjecanje u sviranju i marširanju, jedan od natjecatelja odjednom se srušio na pod. Umjesto uobičajene reakcije u kojoj mu oni koji se nalaze do njega priskaču u pomoć, dogodio se domino-efekt. Najprije su djeca počela padati u nesvijest jedno za drugim, a kada su njihovi roditelji koji su ih doveli na natjecanje vidjeli što se događa, i oni sami su doživjeli kolaps.
Svijest je izgubilo više od tri stotine ljudi, a iako su svi u početku sumnjali kako se incident dogodio zbog curenja plina ili onečišćenja zraka uslijed oprašivanja usjeva, to se na kraju nije pokazalo točnim. Događaj je službeno objašnjen kao oblik masovne histerije, prouzročen kombinacijom umora od dugog putovanja na natjecanje, jako vrućeg i sparnog dana te uzbuđenjem zbog predstojećeg natjecanja.
3. Nesvjestica u Blackburnu
Slično kao i u prethodnom slučaju, nekoliko je stotina osnovnoškolske djece 1965. godine pred katedralom u engleskom gradu Blackburnu čekalo kako bi se pojavila princeza Margaret i otvorila radove na restauraciji spomenute katedrale. No prije njena dolaska iznenada su počeli padati u nesvijest. Naravno, bio je vruć ljetni dan, djeca su stajala više sati na suncu, bila su uzbuđena zbog dolaska princeze, a u blizini se nalazila tvornica metala iz čijih su dimnjaka izlazili ne baš pretjerano zdravi plinovi.
Kombinacija svega toga bila je uzrok zbog kojeg se prvog dana oko 140 djece onesvijestilo, ali neobično je bilo to što je i idućih nekoliko dana njih još stotinjak ostalo bez svijesti, i to dok su bili na nastavi. Škole su detaljno pregledane, ali nije otkrivena nikakva nepravilnost, pa se pretpostavlja da su te nesvjestice nastale kao zakašnjela reakcija prethodnog višesatnog stajanja na suncu u pomalo nehumanim uvjetima.
2. Samostansko vrištanje
Maria Renata, glavna sestra redovničkog samostana u njemačkom Würzburgu te je 1749. godine zabranila jednoj mladoj ženi, čiji su roditelji htjeli da postane redovnica, da uopće uđe u samostan. Kao razlog navela je to da je spomenuta žena bila sklona grčevima, pa ju je tako na dan kada je trebala biti primljena pogodio napad nekontroliranog grčenja, a dok je napad trajao, žena je cijelo vrijeme vrištala od bolova. Kada su to doznale ostale sestre koje su služile u samostanu, počele su oponašati tu mladu djevojku, pa su se tako satima znale grčiti i vrištati u nadi da će ih zbog tih znakova ''demonskog ludila'' otpustiti iz službe.
Radile su to zbog kombinacije dosade i frustracije nastale prisiljavanjem na religiozni život. Ta kolektivna histerija došla je do toga da se vrištanje unutar zidina samostana moglo čuti 24 sata dnevno, sedam dana u tjednu. Kako bi prekinuli to ludilo, nadređeni su odlučili optužiti Mariju Renatu za vještičarenje te su joj pred svima zbog tog zločina odrubili glavu. Kada su drugi vidjeli da će i njih dočekati slična sudbina ako ne prestanu s vrištanjem, samostan je opet postao tiho mjesto.
1. Čistači lica
Masovna histerija koja je u Uttar Pradeshu na sjeveru Indije nastala nakon što je netko od lokalaca ''provalio'' kako su ga izvanzemaljci izgrebli po licu jedna je od najvećih zabilježenih histerija tog tipa uopće. Više od deset tisuća stanovnika te indijske pokrajine 2002. godine prijavljivalo je kako osvijetljeni objekt koji leti nebom napada žrtve i ostavlja im ogrebotine i opekline po licu. Veličina objekta u prijavama je varirala, neki su navodili kako je riječ o letjelici veličine kornjače, a drugi nogometnog stadiona.
Priča se među seljanima te slabo razvijene i primitivne zajednice proširila brzo poput kuge, čak su organizirali i grupna stražarenja kako bi pokušali uhvatiti tajanstvene izvanzemaljce, ali jedino što su time postigli bilo je nerviranje lokalnih policajca koji su, s obzirom na to da se rulja nikako nije smirivala, pucnjevima iz puške ubili nekoliko ljudi kako bi pokušali smanjiti histeriju. Ozlijede na licima imali su uglavnom ljudi koji su spavali izvan svojih domova, dakle na otvorenom, a pretpostavlja se kako su ih prouzročili rojevi kukaca koji su poput kugli udarali žrtve u lice. Fenomen je nestao kada je krenula sezona monsuna s kojima su nestali i kukci.
Naši političari pate od masovne histerije krađe naroda.