Ako je netko na otvorenju očekivao gange i tamburice, žalim, ali to nije Rijeka

Ne stišavaju se reakcije na otvorenje Europske prijestolnice kulture Rijeka 2020. i na dio programa zbog kojeg je osnovan čak i “Stožer za obranu hrvatske Rijeke”. O tome je li očekivao takve reakcije, razgovarali smo s riječkim gradonačelnikom Vojkom Obersnelom.

Kritičari kažu da su uzdrmane istinske hrvatske vrijednosti. Znate li to koje ste to vrijednosti ugrozili?

Drago mi je da se ne stišava odjek oko otvorenja EPK jer to daje priliku i onima kojima se sviđa da o tome nešto kažu, ali i onima kojima se ne sviđa. Iskreno, ne razumijem koje su to hrvatske vrijednosti ugrožene. Prije svega, Rijeka je u Hrvatskoj i uvijek je bila hrvatski grad. Uz to je Rijeka uvijek bila i multikulturalni grad, čime se izuzetno ponosimo. Na otvorenju je prikazana povijest, sadašnjost, a na neki način i budućnost Rijeke. Radilo se o ljudima koji su nastupali i u radničkim kutama, pod šljemovima, brusilo se i varilo na dizalicama, govorili su se stihovi Janka Polića Kamova, rođenog Riječanina i predvodnika hrvatske avangarde. Izvodila se muzika.

I to je nekima zasmetalo, “Bella ciao”?

Dobro, ali prije “Bella ciao” nastupilo je više od 20 gitarista i desetak bubnjara i to na nečemu što je riječka tradicija. A ako je riječka, valjda je i hrvatska. To je ta prisutnost rocka i opet nekakve avangarde u muzici, pa ako hoćete i punka koji je, na neki način, započeo u Rijeci tada kao otpor tadašnjem vladajućem socijalističkom režimu. I da, sve je završilo s “Bella ciao” kao jednim sveopćim simbolom borbe protiv fašizma, borbe za slobodu, ali i borbe za radnička prava koju su pjevale radnice, što je izvorno melodija pjesme. Tko ima nešto protiv toga? Stvarno ne znam što ih je iznerviralo. Niti jednom stranom novinaru, a tekstovi o otvorenju objavljeni su u više od 30 zemalja, nije ništa smetalo. Evo posljednji britanski The Guardian čiji naslov teksta glasi: “Rijeka u Hrvatskoj: Kulturna prijestolnica koja zna kako se tulumari”. Ni riječi o kriptokomunizmu, zvijezdi, urlanju.

Je li Rijeka i ovog puta otvorenjem pokazala, na neki način, otpor prema vladajućima?

Ne bih rekao da je to pitanje bilo kakvog otpora prema vladajućima. Mi smo željeli pokazati duh Rijeke i kako se taj duh rađao. Rijeku smo predstavljali svijetu, a time i Hrvatsku. Naravno, ne mislim da svi u Rijeci to tako prepoznaju, ali velika većina u svakom slučaju da. Ako je netko očekivao da će na otvorenju EPK biti gange ili tamburice, protiv čega osobno nemam ništa, žalim, ali to nije Rijeka. Rijeka je upravo ono što smo pokazali „Operom industriale“.

Što kažete na izjavu Slobodana Prosperova Novaka koji je kazao da se radilo o „jednom kriptojugoslavenskom, kriptonavodnoantifašističkom, kriptokomunističkom sadržaju?

O čovjeku koji je, nažalost, sveučilišni profesor, a branio je inicijativu dodjele počasnog doktorata Milanu Bandiću nemam što reći. Ne bih htio komentirati.

Ministrica Nina Obuljen kazala je da će uvijek braniti kulturu, ali i da joj je neprihvatljivo korištenje totalitarnih simbola poput petokrake.

Unatoč svemu, moram kazati da sam zahvalan, ali i zadovoljan suradnjom koju smo ostvarili s Vladom RH i s premijerom i ministricom, ali i s brojnim drugim ministrima. Mislim da je ministrica imala jedan stav koji se od ministra mogao i očekivati. Jasno je rekla da će se kao ministrica zalagati da kultura bude slobodna i da se ne miješa u ono što je umjetnost. A njezin osobni stav dio je vezan za zvijezdu. Svatko od nas ima pravo na osobni stav. Ali raščistimo tu priču oko zvijezde. Činjenica je da je zvijezda prije svega simbol antifašizma i borbe za radnička prava tijekom povijesti i činjenica je da su je 90-ih godina zloupotrijebile JNA i Miloševićev režim. Toga smo svi svjesni. Međutim, ne možemo zaboraviti da je pod tom zvijezdom samo u bici za oslobođenje Rijeke poginulo najmanje tri tisuće partizana. Ta bijela, a ne crvena zvijezda da budemo precizni, koja će biti privremeni objekt na neboderu u sklopu EPK u sebi ima dvije tisuće i osamsto crvenih staklenih komada koji simboliziraju upravo te partizane poginule za oslobođenje Rijeke. Ja u tome ne vidim ništa sporno.

Nino Raspudić kaže da je petokraku na neboderu kao počast za oslobođenje isto kao kada da promičete borbu protiv droge, a na neboder stavite reklamu za heroin i da Tito i tolerancija ne idu u istu rečenicu?

Nemam ništa protiv da čovjek ima svoje mišljenje i nemam namjeru ispravljati njegovo mišljenje. Ono što očekujem od čovjeka koji je sveučilišni docent je da raspolaže činjenicama i ne govori laži. Jer kazati da se u Rijeci od 1945. godine nije promijenila vlast bezočna je laž i negiranje demokracije u Republici Hrvatskoj. Na referendumu 1991. za samostalnost RH glasalo je 89 posto građana Rijeke. Na poziv za mobilizaciju u Domovinskom ratu odazvalo se 96 posto onih koji su pozvani za mobilizaciju. U tom periodu Rijeka je pružila utočište tisućama prognanika iz cijele Hrvatske. Neprihvatljivo je da netko negira demokratske procese u Rijeci u kojoj su se od 1990. u redovnim periodima održavali lokalni izbori na kojima su građani slobodno birali. Prema tome, netočno je da se nije mijenjala vlast kao što je i vrlo upitno negirati hrvatski identitet Rijeke i doprinos Rijeke u Domovinskom ratu u kojemu je poginulo više od 200 Riječana iako sama Rijeka nije bila neposredno ugrožena.

Hoće li kultura na kraju ipak doći u prvi plan?

Budimo iskreni, kultura je tu da propituje, provocira, da se na nju reagira, tako da sve reakcije možemo gledati i na taj način. A tako se i probila u medije. Međutim, u medije se probila i predivna “Zvončarska simfonija” u prepunim Čavlima. Zanimljivo mi je kako galamdžije s desna ne govore, na primjer, o projektu koji se zove “Okoliš sjećanja”, a u kojem se postavljaju slike umjetnika na temelju njihovih impresija nakon posjeta Golom otoku. Interesantno je da u toj „kriptokomunističkoj Rijeci“ netko ima hrabrosti staviti džambo-plakate na kojima se govori o svemu onome što se događalo na Golom otoku. U međuvremenu, održani su i koncerti na Stradivarijevoj i Guarnerijevoj violini na temelju suradnje s muzejem u Cremoni, pred neki je dan nastupao Venecijanski barokni orkestar, a sljedeći petak počinje Needcompany festival, jedne od najpoznatijih avangardnih kazališnih skupina u Europi. Za koji dan je i premijera opere Wagnerove opere “Tristan i Izolda”, ali to nikoga od bukača ne zanima.

Zašto je to tako?

To morate pitati ove koji očito ne čitaju program. Možda je to i razumljivo jer je program knjiga od 300-tinjak stranica, što iziskuje određeni intelektualni napor, ali da ga pročitaju, ne bi govorili ovo što govore. Vratio bih se još malo na Raspudića koji je u jednom trenutku izjavio i da je Rijeka umirući grad u kojem se sve raspada, koji napuštaju ljudi i u kojem nema gospodarstva. Vidite, pred neki dan objavljeni su podaci Državnog zavoda za statistiku prema kojem samo tri županije u Hrvatskoj ostvaruju BDP koji je veći od prosjeka RH. To je Zagreb s kojim se teško uopće uspoređivati, Istarska županija i Primorsko-goranska županija s više od 14 tisuća eura BDP-a po glavi stanovnika. Kako je onda u ostatku Hrvatske, ako Rijeka umire. Da, ljudi odlaze iz Rijeke kao što odlaze i iz ostatka Hrvatske. No, više od 50 posto ljudi koji odu iz Rijeke ode u okolne gradove i općine oko Rijeke jer Rijeka ima 44 četvorna kilometra i tri tisuće stanovnika po četvornom kilometru. To je tisuću stanovnika više nego što ima Zagreb. U Rijeci nema prostora za nekakvu ozbiljniju stanogradnju, velik broj ljudi koji želi sagraditi vlastite kuće i tako riješiti stambeno pitanje odlazi u gradove i općine oko Rijeke. Pa onda nešto s tom statistikom nije u redu, ako je Rijeka mrtav grad i ako se ovdje ništa ne događa.

Vodite grad godinama. Najavili ste da vam je ovo zadnji mandat. Jeste se predomislili?

Rekao sam da je ovo moj zadnji mandat. Možda bih otišao i ranije da nisam želio zaokružiti priču s projektom EPK u koju sam uložio i puno truda, a i puno političkog rizika. Nakon toga je, mislim kraj. Osim ako me toliko ne izazovu ovakvim suludim prozivkama da im kažem: “E, nećete.”

Bili ste dosta kritični u jeku krize prema Davoru Bernardiću.

Bio sam kritičan kao i dio mojih kolega i mislim da je ta kritika urodila plodom. Mislim da smo svi pokazali odgovornost i da smo znali u kojem trenutku treba povući ručnu jer su u pitanju interesi stranke, a na neki način i budućnost Hrvatske. Ono što je i dalje tu bitno je jasan stav vodstva i jasan program koji može motivirati građane Hrvatske da izaberu SDP kao najodgovorniju stranku. Na tome ima još puno posla.

Nedavno ste izjavili da još ima vremena da razmisli je li Bernardić najbolje rješenje za kandidata za premijera. Mislite da nije?

Davor Bernardić izabran je za predsjednika stranke i ima apsolutni legitimitet da u sljedećim izborima bude kandidat za premijera. Je li to najbolje rješenje, mora odlučiti vodstvo stranke i on sam.

Kaže Davorko Vidović da bi Bernardić mogao biti najbolji premijer kojeg je Hrvatska imala.

Mislim da je to vrlo hrabra izjava. Bi li ili ne bi mogao biti najbolji, pokazat će, kako kaže naša bivša predsjednica, povijest, a ne politički tajnik stranke.

Je li SDP stranka koja je opet imala sreće ili se sustavno nešto promijenilo?

Rekao bih da je riječ o kombinaciji. Potresi koji se događaju u HDZ-u pred njihove unutarstranačke izbore, etabliranje Miroslava Škore putem predsjedničkih izbora i time opet podjela stranačkog tijela HDZ-a sigurno je nešto što je pogodovalo rastu SDP-a. Međutim, mislim da je stabilizacija unutar samog SDP-a ipak iskaz jednog jedinstva kao i naznaka nekih programskih smjernica za koje bi se SDP trebao boriti dovela do oporavka rejtinga stranke.

Koliko je pobjeda Zorana Milanovića donijela vjetra u leđa SDP-u?

Donijela je sigurno. U trenutku kad se počelo nagađati o Milanoviću kao kandidatu, malo je tko vjerovao da to može završiti na način na koji je završilo. Milanović je čovjek koji ima političku karizmu, a karizma se nekome sviđa, nekome ne sviđa. Milanović je izuzetno inteligentan i izuzetno načitan, vjerojatno jedan od političara s najviše znanja o nekakvoj teoriji politike. U praksi mu je problem karakter koji je u ovoj kampanji uspio vrlo uspješno držati pod kontrolom i nadam se da će to tako biti tijekom cijelog predsjedničkog mandata.

Prošla je inauguracija, čuli smo prvi govor i prve poruke. Jeste zadovoljni?

Kako sam i očekivao. Primjereno, decentno, s jasnim porukama. Ključna poruka, parafraza stiha pjesme “Zemlja” – „ovo je kuća za sve nas“, poruka je mira, ratovi su iza nas i komplementarna je s našim porukama objedinjenima u slogan “Luka različitosti”. Nasmijalo me kako su neki problematizirali izvedbu dive Josipe Lisac „Lijepe naše“. Iz svoje udobne fotelje, hraneći svoju lijenost, najlakše je sjesti na Facebook i iskaliti svoje dnevne frustracije i životne neuspjehe “hejtajući” internetom.

Očekujete li da će Bernardić biti uključiv i kod sastavljanja lista za parlamentarne izbore kao i kod sastavljanja liste za EU parlament?

Ako je jednom postupio mudro, ne vidim razloga zašto bi sad išao mijenjati pobjedničku kombinaciju. Očekujem da će liste biti sastavljene prije svega od kvalitetnih ljudi, koji su se dokazali u svom poslu, što god taj posao bio, koji su se dokazali u zastupanju javnih stavova i iznošenja politika SDP-a neovisno o tome jesu li kritizirali Bernardića ili nisu u nekakvom prethodnom razdoblju.

Do sada je SDP uvijek dolazio na vlast kada je HDZ duboko ogrezao u korupcijske afere. Sličan scenarij mogao bi se dogoditi i sada?

U pravilu dolazi do promjena onda kada je biračko tijelo nezadovoljno onime što određena politička opcija koja u tom trenutku obnaša izvršnu vlast čini ili ne čini. Ova Vlada sigurno je opterećena brojnim aferama koliko god se to pokušava sakriti i činjenica je da se više od pola Vlade promijenilo i da se uglavnom promijenilo zbog pritiska javnosti i zbog nekih afera.

Više od pola ministara smijenjeno je upravo zbog afera. Doduše, svi su završili u Saboru.

Nisam zagovornik sadašnjeg zakonskog rješenja po kojem je mandat bez obzira na to radi li se o Saboru ili gradskom vijeću neotuđiv i da pripada isključivo osobi. Pogotovo u kontekstu kada ti mandati nisu rezultat neposrednih izbora, nego su rezultat izbora na stranačkim listama. To bi trebalo definirati i zakonom. Ne mislim da netko tko je izabran na stranačkoj listi na koju ga je stavio šef stranke ili predsjedništvo, nakon što ili napravi neku aferu ili promijeni stranku ili napusti nekakvu stranačku politiku, može nastaviti svoj mandat kao da se ništa nije dogodilo.

Čini se da je jedini epilog koji imamo smjena glavnog državnog odvjetnika i to zbog otkrića da je mason?

Mi smo stvarno jedna dosta neozbiljna država. Ne znaš je li da plačeš od muke ili se smiješ iz očaja. Evo, samo to ću reći.

Kaže predsjednik Milanović da su njega zvali u masonsku ložu, a da je on odbio. Rijeka ima svoju masonsku ložu, imate li i vi takvih iskustava?

Dijelim slično osobno iskustvo s novim predsjednikom. I meni je nuđeno i iz istih sam se razloga koje je on naveo zahvalio. Što se mojih iskustava kao gradonačelnika tiče, imao sam svojedobno službeni susret s velikim meštrom Velike lože Hrvatske “Grof Ivan Drašković” koji su bili zainteresirani za ponovno stavljanje u funkciju zgrade koju su gradili masoni i u njoj održavali svoje sastanke. Nisam imao ništa protiv toga, ali njegovom smrću inicijativa je zamrla. Zaključno, što se tiče moje pripadnosti tajnim ili javnim društvima, nisam išao dalje od Saveza izviđača. Moja iskustva tako su više vezana za marame oko vrata od kecelja oko struka. A i za mene bi to trebala biti jako velika kecelja (smijeh).

Video: Rijeka EPK

Video: Ilustracija - Nel Pavletic/PIXSELL